SAMO SAM HTEO DA…

Besno je zalupila vrata kafea. Zašto? I vi ste šokirani mojim ponašanjem? Ne mogu da verujem. Samo sam hteo da se oženim.

 

Naša ljubavna priča počela je krajem. Dobar sam, iskren sredovečan čovek i, recite mi, čime sam mogao da je uvredim?

samo sam hteo

Na prvom susretu, imao sam želju da Sofiji nešto poklonim. Uskoro će zima. Osim dugih čarapa, njoj bi dobro došao unterciger. Bio je malo isprljan spreda, ali je čist i potpuno nov. Odbila je moj donji veš s gađenjem. Šta fali? Uostalom, poklonu se u zube ne gleda.

Ništa. Zvao sam je danima iz minuta u minut. Nisam dosađivao sve dok nije pristala da se vidimo i drugi put. Sav srećan, rekao sam joj da su nas moji prijatelji pozvali na pihtije i kuvano vino, jer sam rekao da se ženim. Obavešten je i kum u Minhenu i prvom prilikom ići ćemo kod njega. Usput, skinuo sam njenu sliku sa društvenih mreža, nosio u novčaniku i pokazivao svima… moju buduću ženu.

Sofija je s nevericom slušala šta pričam. Kaže da joj uopšte nije palo na pamet da se zabavlja sa mnom, a kamoli da se uda za mene. Videla me samo jednom u životu! Eh, posle onog untercigera, ne bih se ni ja udao! I kakve veze ima što sam bez Sofijinog znanja ukrao njene slike i pokazivao ih ljudima.

“Skidam slike” sa interneta! Vrlo važno! To rade i drugi. Kraduckaju, kopiraju, prodaju ili čuvaju za sebe, pa niko ne odgovara i niko se ne ljuti. Što me tako gledate? I vi ste zbunjeni i razočarani?

I treći put smo izašli na kafu. Rekao sam joj da sam vrlo uticajan na poslu. Jesam portir u važnoj ustanovi, ali mogu da proverim sve podatke o ljudima. Posle prvog našeg susreta, proverio sam da li je raspisana poternica za njom!!!

Sofija jeste akademski građanin, vajni profesor elektrotehnike, ali ti mogu biti najsumnjiviji. I Tesla je išao u Ameriku… te zapadne sile… hmmmm… ne sluti na dobro? Možda je i ona uključena u neki projekat?… Ipak, proverio sam. Sve je u redu. Samo, Sofija je sada već urlala na mene. Mislio sam da će stakla u kafeu popucati od jačine njenog glasa. Mahala je rukama, gurnula svežanj novina na pod, psovala najsrpskije moguće.

Jeste lepa, zgodna, pametna, obrazovana, ali kada već imam pristup podacima, što da ne proverim. I to je bio kraj početka mog nesuđenog braka sa Sofijom.

– Piše li tamo da volim azurno plavo – vikala je Sofija – podvodni svet, crveni karmin, Borhesove priče, misterije, čuda, filmove o usamljenim dušama, marginalnom društvu, melodiju francuskog jezika, suknju do kolena, šum talasa, olujne vetrove, nekakva nebeska znamenja; miris kože koji uzbuđuje, dodir, koji me čini ženom… piše li sve to tamo? Čemu onda služi ta vaša obaveštajna služba kada o važnim stvarima ne pišu? – urlala je Sofija.

Besno je zalupila vrata kafea.

Zašto? I vi ste šokirani mojim ponašanjem? Ne mogu da verujem. Samo sam hteo da se oženim.