O SILASKU SVETOG DUHA

Božanski svet je za nas neobjašnjiv, ali u Crkvi je ljudima u izvesnoj, za nas dostižnoj meri otkriveno poznanje Boga. Međutim, tajna Svete Trojice ostaje nešto nedokučivo ljudskom razumu.

 

U čemu se sastoji suština i tajna Svete Trojice? Jedni su govorili da je ta tajna van granica ljudskog razuma, da je transcendentna, iracionalna i da ju je nemoguće objasniti. Drugi su pokušavali da je objasne na ovaj ili onaj način.

tajna svete trojice

Ovo pitanje je nekada davno postavio veliki svetac – blaženi Avgustin. Šetao je obalom okeana, nekoliko dana nije mogao ni da jede, ni da spava – razmišljajući kako da pojmi tajnu Svete Trojice. Obuzet ovim mislima Avgustin je na obali ugledao malog dečaka. Dete je iskopalo malu rupu i dlanovima je prelivalo u nju vodu iz okeana. Blaženi Avgustin, želeći da neko vreme skrene misli nečim drugim, upitao je dete:

„Dečače, čime se baviš?“

„Eto, hoću da prelijem more u ovu rupicu.“

Blaženi nije mogao da obuzda osmeh:

„Dete, poveruj mi da to nije moguće!“

Dečak je ostavio svoj posao, pažljivo pogledao filosofa i rekao mu:

„Avgustine! I ti meni poveruj da je lakše preliti okean u ovu rupicu nego tebi da spoznaš tajnu Svete Trojice!“

I nestao je. To je bio Anđeo, kojeg je Bog poslao kako bi urazumio velikog i svetog filosofa.

Božanski svet je za nas neobjašnjiv. Ali u Crkvi je ljudima u izvesnoj, za nas dostižnoj meri otkriveno poznanje Boga. On nam se Sam otkrio kao Jedini Bog, u nepojamnoj ljubavi i jedinstvu Tri Božanska Lica – Oca, Sina i Svetog Duha. Tri Ličnosti, tri Ipostasi Božanstva. Ka ovoj ljubavi Svete Trojice, koja je stvorila svet, ustremljen je hrišćanin svojom verom, nadom, ljubavlju, životom i smrću.

Ono malo što znamo o Svetoj Trojici je datost koja nam je javljena kroz otkrovenje, odnosno, mimo ljudskog iskustva. Mi u to verujemo, to ispovedamo i to je dogma. I vrlo čvrsto se držimo znanja koja su nam poslata odozgo.

Skoro sve dogmatske novine koje su se pojavljivale u životu Crkve odnosile su se upravo na lica Svete Trojice ili na Njihove odnose. Arijeva jeres je, na primer, tvrdila da Sin Božiji, Gospod Isus Hristos nije ovaploćeni Bog i da nije jednak Bogu, arijanci su smatrali Hrista tvorevinom. To je apsolutno neprihvatljivo za hrišćane, zato što i u Jevanđelju, i u svom iskustvu Crkva ispoveda da se Bog ovaplotio, da je nepojamni i beskonačni Bog postao čovek.

A naše razilaženje s katolicima – i to je pre svega razilaženje u veri i ispovedanju lica Svete Trojice. U Svetom Pismu saznajemo da Duh Sveti i Životvorni, koji sa Ocem i Sinom stvara ovaj svet, ishodi od Oca i počiva na Sinu. Zašto je to tako? To nam je otkriveno u Svetom Pismu i Predanju. Zapadni hrišćani, koji su uopšte racionalniji, jednom su rešili: ako su Otac i Sin jednosušni i dostojni jednakog poštovanja, Duh Sveti treba da ishodi od Sina kao i od Oca. Pravoslavci su odgovarali: ne, u Svetom Pismu, u Jevanđelju, u apostolskom učenju se kaže da Duh Sveti ishodi od Oca i da prebiva na Sinu. To je otkrovenje, dogma. I nije predmet bogoslovskih poboljšavanja ili promena, bez obzira na to koje argumente možemo da navodimo.

Vekovima katolici ponavljaju pravoslavcima: treba progresivnije da gledate na život i po ovom pitanju, i po mnogim drugim! Ali mi odgovaramo: sami možete da odlučite šta želite, ali bez nas – izvrtanje jevanđeljskog učenja je jeres.

Tajna Svete Trojice! Možemo samo sa sveštenim strahom da joj se približavamo, ali nam nije dato da je shvatimo. Ipak, savremeni čovek će se radije složiti s tim da je primitivniji od nekakvih visoko razvijenih marsovaca iz naučno-fantastičnih romana, nego što će se pomiriti s mišlju o svojoj beskonačnoj ništavnosti u odnosu na Boga.

Život Božanstva je nedokučiv za čoveka i otkriva se samo onoliko koliko sam Tvorac našeg sveta i drugih beskonačnih vidljivih i nevidljivih svetova daje svojoj tvorevini znanja o sebi. Ništavnost čoveka u poređenju s Bogom nipošto nije poniženje, već je samo trezvena konstatacija. Što mirnije i što pre mi, vaspitani na tezi da „čovek – kako to gordo zvuči“, prihvatimo ovu istinu, tim bolje je za nas. Ipak, svakom od nas je data sloboda.