MOJ DEDA MEKIČAR

Gospodin deda Vukašin Dimitrijević je bio mekičar i 1958. godine on je bio u zenitu svog zanata – spravljanja mekica od testa.

 

Moram Vam ispričati priču, o mom dedi po ocu, to jest ćaletovom ujaku Vukašinu Dimitrijeviću.

vukašin dimitrijević

On je bio mekičar i 1958. godine on je bio u zenitu svog zanata – spravljanja mekica od testa.

Znam iz priče ćaleta, jer je on bio jako ponosan na svog ujaka, koji je decu iz familije – Dragišu i njegovu sestru Zlatu – vodio po vašarima, kako bi ih od malena naučio da rade i da vrednuju rad.

Posebno je bila prepoznatljiva krilatica, s kojom je njegov sestrić Dragiša prodavao limunadu: „Ajde ladna ledena, slatka medena, kroz gaće cedena“.

Vičite deco! – govorio bi im deda Vukašin.

Prepričavao bi godinama taj štos sa vašara, kojega sa rado sećao još kao dečak.

Limunadu su naravno prodavali uz vruće mekice.

Gospodin deda Vukašin Dimitrijević je sišao iz Pirotskog okruga i sagradio kuću u Leskovcu. Svi su se držali složno, baš kao i moja baka Zagorka i svi u familiji. Njegova desna ruka je uvek bila tetka Novka koju su u familiji svi znali kao Canka.

E sad, deda Vukašina pamtim kao kroz maglu, jer bio sam mali dečak kada je mene i brata od strica Vukašina vodio na krofne sa kremom u jednu poslastičaru, prema bolnici.

Jedino je njegov unuk Vukašin, koji je dobio ime po deda Vukašinu Dimitrijeviću, pošao stopama deda Vučka. Od pečenja palačinki i pomfrita, da bi se, hvala bogu, zadržao na pečenju prasića, od čega i živi.

Foto: Porodična privatna kolekcija Dušana Dojčinovića