PISMO
Nestašni dječaci su se penjali po meni, lomili mi grane, ložili vatru pored mene. Vatra je spržila moje lišće. Sasušile su se moje polomljene grane…
Brezova šuma, mart 2011. godine
Draga Ana,
Javljam ti se iz Brezove šume, koja se nalazi nedaleko od tvog grada.
Dugo sam razmišljala kome da pišem, kome da se obratim i povjerim sve što mi na srcu leži. Mnogi su mi prošli kroz misli, i šumar i drvosječe, zaljuvljeni parovi, nestašni dječaci.
Niko od njih mi nije ulivao povjerenje da će preduzeti nešto da mi pomogne. Zbog drvosječa sam toliko puta strepila, dok su rušili moje najbliže i moje komšije. Bili su toliko bahati i nemilosrdni. Sjekli su mlada stabla. Ni jednog trenutka ih nije ganula zanosna ljepota bijelih breza, vitih jablanova, gorostasnih hrastova. Njima je svejedno što prekidaju jednu mladost, jednu radost proleću. Oni ruše gnijezda i mlade ptiće u njima, oni sijeku mlade olistale izdanke. Moja šuma je već opustjela. Sve je više trulih panjeva i starih suvih stabala. Sve je manje mladih izdanaka.
Zaljubljeni parovi su po meni urezivali svoja imena i nekakva probodena srca. Razmišljala sam kako neki na čudan način iskazuju ljubav nanoseći bol drugima. Naša stabla su išarana raznim natpisima. U naša stabla zakivaju eksere i prikivaju oglase.
Nestašni dječaci su se penjali po meni, lomili mi grane, ložili vatru pored mene. Vatra je spržila moje lišće. Sasušile su se moje polomljene grane.
Sjetila sam se tebe. Tvoj mio i nasmijani lik je zablistao kao proljetno sunce koje vraća nadu, koje nam vraća vjeru da ćemo živjeti i vi svi zajedno sa nama, jer kad nas ne bude bilo, neće biti ni onih koji nas uništavaju. Bez nas neće biti kiseonika, neće biti vode, neće biti ljepote. Bez nas ovaj svijet nema perspektivu, sve će postati pustinja.
Ako me se ne sjećaš, ja sam ona bijela breza sa ustreptalim listovima i bijelim granama okupanim u suncu, kojoj si se divila i koju si suznim, dječijim očima netremice gledala. Vidjela sam u tvojim očima ljubav, iskrenost, prijateljstvo. Znala sam da nikome ne možeš pomisliti zlo.
Tebi se obraćam, jer vjerujem da samo vi nevini, iskreni možete da vratite vjeru da ćemo opstati, da ćemo živjeti. Tebi se obraćam, tebi koja voliš i leptira i mrava, i travku i cvijet i pticu u letu. Tebi se obraćam, jer se nadam da ćete vi nevini i iskreni probuditi djecu i djetinjstvo u onima koji odlučuju o našim sudbinama, i da će nas gledati očima djeteta i shvatiti da je naša sudbina sudbina njih i njihove djece. Vjerujem da ćete uspjeti da probudite savjest u njima, da će da se zamisle nad svojim postupcima i da će početi sa pažnjom i brigom da se odnose prema nama, jer mi smo njihova budućnost. Vaši preci i naši preci bili su bliski i oslonjeni jedni na druge. Poštovali su i cijenili jedni druge.
Draga moja Ana, guši nas dim iz fabrika, prže nas kisele kiše, truje nas smeće koje bacaju po našim šumama, uništavaju nas požari nemarnih ljudi. Plašim se da je krajnje vrijeme da se nešto preduzme. Pozovi svoje, dođite svi kao nekad i uživajte u našoj ljepoti, u čistom zraku, u bistrim potocima, u mirisnom cvijeću, u zdravlju i u životu.
Puno pozdrava iz Brezove šume.