NOĆ SKIDA KAPU

Zanemela sam! Usne su progovorile jezikom duhova, koji se lagano oslobađaju. Od siline poljupca, noć je skinula kapu!

 

Kristali iz moje kose su te strmoglavo privukli.

noć skida kapu

Od brzine zaljubljivanja, popucali su svodovi na kojima počivaju carstva. Lepota noći se preslikala u lavirinte srca. Ispod nežnih stopala, rojili su se oblaci.

Deo lavirinta, koji se prostirao kroz vreme i njime tumarao bez cilja, žudeo je za svetom tajnom. Za ljubavlju koja nas kida a zatim isceljuje mirisnim kapljama.

Kada sam posle dugog potapanja, istisnula svest u vaseljenu, shvatila sam da čeznem za drvodeljom. Imala sam osetljive snove, pa bi mi san na čvrstom ramenu, dobro došao.

Pre nego što si me poljubio, izdeljao si postelju od ružinog drveta. Zanemela sam! Usne su progovorile jezikom duhova, koji se lagano oslobađaju. Od siline poljupca, noć je skinula kapu!

Gledano kroz crvenkaste zrake, samo nas ljubav preobražava u božanstvena bića. U ono izrecivo, što boli. U ono neizrecivo što treperi i obnavlja nam krila. Nije važno, na kojim ćemo se krajevima probuditi. Važan je zanos, sa kojim počinje bajka.