DEMENCIJA

Stanka je vešta u pravljenju kula. Brzo kruni, još brže spaja. Lako procenjuje gde je najbolje spojiti kočanjke.

 

Kad god je sama, izuje curule i hoda bosa. Nema veze što je zemlja vlažna i što palo granje grebe tabane.

demencija

Nema veze što komarci ujedaju i stvaraju crvene pečate na čukljevima i listovima, što se zavlače pod suknju i slade butinama. Ona ih pušta. Nema veze što je toplo i sunčano, što je trava zelena, Stanki je Božić godine 56. u selu Počuče. Žito je tek pokošeno.

Slepi miševi lepršaju oko njene glave na upeklom suncu. Šljive su kisele baš kako treba. Ratno je vreme. Brvno je palo. Već dugo je mir. Samo da rata ne bude. Slava stiže. Stanka, sa ostalom decom iz komšiluka igra kule.

Uđe se u koš kad u njemu ostane još samo malo kukuruza. Sav kukuruz se izgura na jednu i na drugu stranu koša, tako da u sredini bude slobodan krug. Deca posedaju u taj krug. Onda se kruni kukuruz, a od kočanjki se prave kule. Kula može da bude prosta, sa bazom od samo četiri kočanjke, ali i složenija, šestougaona, ili osmougaona. Ko od dece napravi najveću kulu dok se sav kukuruz okruni, taj je kralj tog novonastalog carstva od kočanjki. Stanka je vešta u pravljenju kula. Brzo kruni, još brže spaja. Lako procenjuje gde je najbolje spojiti kočanjke. Zna da moraju da budu delimično vlažne. Poznaje tačke oslonca i ima prednost domaćeg terena. Stanka pobeđuje. Jedan od dečaka se ljuti. Odvezuje uzicu sa pantalona. Vadi onu stvar i počinje da mokri po Stankinom carstvu, a onda i po deci. Priđe Stanki koja ga posmatra otvorenih očiju. Polije je po vratu, pa pobegne. Vrela tečnost joj se sliva niz grudi i stomak, sve do gaća. Ostala deca odlaze kući uplakana. Stanka ustane i hoda po svom carstvu, bosa. Kako je drveni pod ovog koša hladan, kao da je od kamena.

Pod je od kamena. Stankina stopala su bosa. Na njima su poiskakale debele vene. Gde vodi ovaj hodnik?