NEMA STRAHA ZA DOBROČINITELJA

Kako biti prozorljiv? Veoma lako – dobru proriči dobro! Ako ljudima oko nas činimo dobro, lako je prorokovati da će od svega toga izići dobro.

 

U „Reči o Svečoveku“, sveti Vladika Nikolaj je na jednostavan način objasnio: „Proriči uvek dobro dobru i zlo zlu, i bićeš uvek istinit prorok.“ I zaista, mi znamo da čineći zlo samo ka zlu hrljamo, a čineći dobro stajemo na dobro utaban Put ka Carstvu Nebeskom.

prozorljiv

Da među pravoslavnim ocima vlada jednomislije, vidi se i iz dopune na ove reči o Svečoveku kojima je poučavao blaženopočivši patrijarh srpski Pavle: „Ako si sa Bogom, čega se plašiš, ako nisi sa Bogom, čemu se nadaš?“ Nema straha za one koji dobro čine, a najveće dobro je biti uz Boga, a znajući da niko nije dobar osim jednoga Boga (Lk. 18,19), razumevamo da činimo dobro onda kada činimo Božiju volju.

Poznato je u narodu kada kažu: „Biće od njega nešto!“ ili pak: „Nema od ovoga ništa!“ Ovaj kolokvijalni govor krije mnoge istine, u rangu svetootačkih pouka. To se kaže (tako se proriče) upravo onda kada posmatrajući nekoga uočimo „dobre“ ili „loše“ tendencije, pa kad neko dete lepo uči, vredno je, mi proričemo i često bivamo u pravu, da će biti uspešno, bar na tim poljima, a kada vidimo kako je dete neposlušno, izbegava obaveze i školu mi već „vidimo“ kako se ta priča neće lepo završiti.

Ovi primeri gore navedeni, u Božijim očima nemaju tu notu definitivnosti, jer znamo, postoji pokajanje, postoji „kvarenje“ čoveka, tj. zabluđivanje; dobro učenje u školama (pogotovo današnjim obezboženim) nije neko merilo i nije to ono što Bog očekuje od nas i što je Njemu ugodno, ali to je priča za neko drugo razmišljanje. Bitno je prepoznati srž prozorljivosti koja je isprepletana kod otaca Crkve i narodnog etosa.

Mi nismo pozvani da svi budemo prozorljivi. Različiti su darovi, ali je Duh isti (1.Kor. 12, 4). Ali jedna vrsta prozorljivosti, koja je zasnovana na ljubavi, uvek može da se projavi, i svako je ponaosob dužan da skladno njome dela. Kako dakle biti prozorljiv?

Navešćemo primer iz žitija svetih. Kada je Sveti Jovan Šangajski (Maksimović) bio na bogosluženjima u Ruskoj Pravoslavnoj Zagraničnoj Crkvi, uočio je jednog mladog čoveka kako sa posebnom revnošću i žarom dolazi na svete službe. Kako je Sveti Jovan bio prozorljiv i mogao je da vidi duh tog mladića i za šta je sve sposoban, svetac mu je prišao i stupio u kontakt sa njim. Pošto je video da je taj mladić stranac (tj. da nije Rus, nego Amerikanac), pitao ga je da li zna nešto o veri pravoslavnoj? Kada mu je ovaj negativno odgovorio, svetac ga je pozvao da dođe na časove pravoslavnog katihizisa, kako bi ga on lično obučavao. Mladić je to sa oduševljenjem prihvatio. Stvar je u tome, što ta škola nije postojala. Ali je sveti Jovan Šangajski, za tu priliku ogranizovao časove katiheze (obuke u veri), primio više polaznika, među kojima i ovaj mladić po imenu Judžin i tako se bacio na apostolski posao, po zapovesti idite i naučite sve narode (Mt. 28,19). Rezultat tog truda i pre svega ljubavi svetog Jovana Šangajskog jeste novi, još nekanonizovani svetitelj. Taj mladić Judžin je postao Prepodobni otac Serafim Platinski (Rouz).

Šta iz ovoga možemo zaključiti, a da je vezano za temu? Niko ne spori da je Sveti Jovan Šangajski zaista bio prozorljiv, ali svi mi, a pogotovo jereji i prestavnici Crkve bez obzira na to da li imamo dar prozorljivosti, treba da idemo ovim sveštenim putem i da podražavamo ovakve primere truda i ljubavi. Da ne gledamo na ljude ko je ko, nego da svakome priđemo sa puno ljubavi i pažljivo – kako je pričao avva Justin Ćelijski, golubijim nogama. Ne treba čekati dobrotu sa druge strane pa da mi na nju odgovorimo, tako čine i neznabošci (Mt. 5, 47b).

Dobrotom treba prigrliti svakoga, a kada se mi potrudimo u ovom delu Božijem, učiniće i Bog svoja čudesa. Kako biti prozorljiv? Veoma lako – dobru proriči dobro! Ako ljudima oko nas činimo dobro, lako je prorokovati da će od svega toga izići dobro.

Serafim Rouz nije odgovorio (a Bog podržao) na prozorljivost svetog Jovana Šangajskog, nego na ljubav! Tako i mi pravoslavni hrišćani da budemo prozorljivi, da proziremo volju Božiju i prema njoj da delamo. Da tako „prozorljivi“ činimo dobro svakome i da proričemo dobre „dane“ svima pa i nama u Carstvu Nebeskom!

Dušan Mićićelović, teolog

Izvor: Prijatelj božiji