NEDOSTATAK PAŽNJE KOD STARIJIH

Odrasli sa ADHD poremećajem su pod povećanim rizikom od razvoja brojnih problema mentalnog zdravlja.

Poremećaj nedostatka pažnje/hiperaktivnosti (ADHD) je neurorazvojni poremećaj koji najčešće pogađa decu, ali ni odrasli nisu pošteđeni razvoja bolesti u kasnijoj dobi.

adhd odrasli

Odrasli sa ADHD često imaju poteškoća sa organizacijom, upravljanjem vremenom, impulsivnošću i pažnjom na detalje. Takođe imaju problema i u međuljudskim odnosima i na radnom mestu.

Lečenje ADHD kod odraslih obično uključuje kombinaciju lekova i terapije, ali može uključivati promene u načinu života kao što su redovna vežba i zdrava ishrana. Važno je da odrasli sa ADHD rade sa zdravstvenim radnikom kako bi razvili individualizovani plan lečenja koji odgovara njihovim specifičnim potrebama.

Mentalni problemi

Odrasli sa ADHD poremećajem su pod povećanim rizikom od razvoja brojnih problema mentalnog zdravlja. Neki uobičajeni problemi koji mogu biti povezani sa ADHD-om kod odraslih su sledeći:

Depresija – Odrasli sa ADHD češće doživljavaju osećaj tuge, beznađa i niskog samopoštovanja. Takođe mogu imati poteškoća da pronađu motivaciju da rade stvari u kojima inače uživaju.

Anksioznost – Odrasli sa ADHD poremećajem mogu iskusiti visok nivo anksioznosti i brige, što može da ometa svakodnevno funkcionisanje.

Bipolarni poremećaj – ADHD i bipolarni poremećaj se često javljaju zajedno i vrlo ih je teško razlikovati jedan od drugog.

Zloupotreba supstanci – Odrasli sa ADHD stanjem mogu se okrenuti drogama ili alkoholu kao načinu da se izbore sa svojim simptomima, što može dovesti do zavisnosti.

Poremećaj kontrole impulsa – Odrasli sa ADHD mogu imati poteškoća da kontrolišu svoje impulse i mogu se uključiti u rizična ili opasna ponašanja.

Važno je da odrasli sa ADHD dijagnozom budu svesni ovih potencijalnih problema sa mentalnim zdravljem i da blisko sarađuju sa lekarom kako bi upravljali njihovim simptomima i sprečili nastanak dodatnih problema.

Istraživanja

ADHD je dobro istražen poremećaj i sprovedeno je mnogo studija o uzrocima, simptomima i lečenju i kod dece i kod odraslih. Istraživanje ADHD-a dovelo je do boljeg razumevanja poremećaja i pomoglo je u poboljšanju dijagnoze i lečenja.

Neke ključne oblasti istraživanja ADHD-a su:

Neuroimadžing – Istraživači koriste tehnike snimanja kao što su magnetna rezonanca (MRI) i pozitronska emisiona tomografija (PET) da bi proučavali strukturu mozga i funkciju osoba sa ADHD-om.

Genetika – Studije su identifikovale nekoliko gena koji mogu doprineti razvoju ADHD. Ovo istraživanje pomaže da se rasvetle osnovni uzroci poremećaja.

Lekovi – Istraživanja su pokazala da su stimulativni lekovi efikasni u lečenju simptoma ADHD i kod dece i kod odraslih.

Bihevioralna terapija – Utvrđeno je da je bihejvioralna terapija, kao što je kognitivno-bihejvioralna terapija (CBT), efikasna u lečenju ADHD kod dece.

Komorbiditet – ADHD se često javlja zajedno sa drugim poremećajima mentalnog zdravlja kao što su depresija, anksioznost i poremećaj učenja. Istraživanje komorbiditeta ADHD pomaže u poboljšanju lečenja.