PRIGODNA ZDRAVICA!
Pa kažem sebi: Progovori Pjesniče,
ideju vodilju iz krletke pusti,
sa tvog dlana da poleti slobodna,
pa makar su skrhani njeni ideali.
Dobro, znam da pristrasnost mrziš,
i svetiš se sebi kada samoljublje
negdje u duši stidljivo proklija:
kada su milozvučne melodije slave
ophrvale tvojih misli postojanje,
pa se u njima pretapa i tvoj duh.
Neka se bar jedna tvoja priča završava sretno,
iako su jata nesretnih junaka ukopala rovove
u tom srcu punom emocija nade, emocija vjere:
snagom za svako novo sutra u životu gubitnika,
podizaćeš čelo, makar klonulo i tužno, Pjesniče,
hrabreći si duh bar ponekad sretnom uspomenom.
Onda reci: Krhotino iz megdana – starih bitaka,
podaj mi vjeru da okajem grijehe iz prošlosti,
poljuljane mi snove okrijepi u vihoru slobode:
moj Bože, bojištima opustjelim daruj ratnike!!!