UVOD

Deca su ga gledala očekujući da razjasni izložene dileme, a to ga je učvrstilo u uverenju da je uspeo da im privuče pažnju sa malo neobičnim uvodom.

Jedan prosedi nastavnik, sa dosta životnog iskustva i sa uverenjem da se i današnja deca mogu podučavati kao u njegovo vreme, samo ako se izabere odgovarajući način u pristupu deci i izlaganju teme, održao je čas u osmom razredu osnovne škole, a kako je zaintrigirao decu da se usredsrede na njegovo predavanje, ako budete voljni, pročitaćete u nastavku.

uvod

– Draga deco, tema današnjeg predavanja je, u skraćenom obliku: šta ako, odnosno, šta ću uraditi ako se nešto desi, a to nešto ću pojasniti na konkretnim primerima. Dakle, i sami ste svedoci da tehnika svakim dano sve brže i nezadrživo napreduje, da se uvukla u sve pore naših života, i da je taj kvalitativni skok nastao u poslednjih pedeset godina, što je izuzetno kratak period u poređenju sa celokupnom istorijom naše civilizacije. Šta mislite, koji uređaj je najrasprostranjeniji, sveprisutan, i bez koga je danas život nezamisliv? Hajde, da čujem. Izvoli Milice.

– Mobilni telefon, – kao iz puške ispali Milica.

– Ima li i drugačijih mišljenja? – priupita nastavnik.

Neko reče automobil, neko veš mašina, neko televizor, i još po nešto. Onda nastavnik produži.

– Vidite deco, sve to što ste nabrojali, i još štošta drugo od tehničkih uređaja, nam je neophodno, ali, nažalost, ne mogu baš svi imati baš sve. Međutim, ono što je Milica rekla, mobilni telefon, danas imaju svi, pa i oni najsiromašniji. Pre će kupiti telefon, nego recimo patike ili neku garderobu.

Uostalom, mobilni telefon se samo uslovno može nazvati telefonom, jer je on, sa današnjim performansama, mnogo, mnogo više od toga. On jeste sredstvo komunikacije, ali je i sredstvo informacija, a takođe, ako se pametno koristi, i sredstvo edukacije.

Tu se nastavnik malo zamisli, napravi kratku pauzu, pa nastavi.

– Draga deco, primetili ste da sam na tren zastao i zamislio se. Pa, da podelim s vama svoja razmišljanja. Naime, kaže se da sve ima svoj kraj, kao na primer: kraj puta, kraj ulice, kraj utakmice, kraj filma, kraj zime, kraj časa, a to vi najviše volite, i tako dalje. A šta je sa razvojem tehnike i svim pratećim inovacijama? Da li i tu ima kraja? A ako ima, kada će doći taj kraj? I šta onda?

Nastavnik je uočio da nema uobičajenog meškoljenja i žamora. Deca su ga gledala očekujući da razjasni izložene dileme, a to ga je učvrstilo u uverenju da je uspeo da im privuče pažnju sa malo neobičnim uvodom.