PUT PREVAZILAŽENJA PREPREKA

„Tebi se već jasno otkrilo da tim putem niko ne može proći, ako od Mene ne zatraži smireno i skrušeno srce da mu dam. Ti si tražio i dobio si ga…“

Sveti Duh izvede prepodobnog Nifonta u istupljenje i on vide dugačku stazu koja vodi ka Istoku.

skrušeno srce

Čuvali su je neki veliki crni ljudi. Na početku puta je bilo veliko mnoštvo ljudi koji su hteli da pođu njime ali su imali strah od onih koji su čuvali put. Među njima se našao i Nifont.

I on je želeo da pođe, ali nije znao kako. Dok su zbunjeno stajali, pred njima se pojavi neki muž, odeven sav u belo, i glasno im kaza:

– Kakav vas je to kukavičluk spopao?

– Bojimo se „crnih“

Anđeo se tada obrati Nifontu:

– A ti? Zašto ne polaziš?

– I ja se bojim.

– Jesi li se ikad pomolio da ti se da smirenje – upita ga Anđeo iznenada.

– Ali ja to stalno tražim od Boga svoga!

– E, pa dakle, On ti ga je poslao! Pogledaj šta će se dogoditi…

I šta je Nifont imao da vidi! Jednim hitrim pokretom Anđeo mu raseče grudi. I tamo, pred svima, izvadi mu srce, baci ga na zemlju a na njegovo mesto stavi neko drugo i drugačije. A zatim mu kaza:

– Hajde sada, pođi ovim putem. Crni će te ometati u prolasku ali te ni jedan neće ni prstom dotaći.

Tada ostali počeše da preklinju Anđela: Molimo te, učini i nama to isto, da bi mogli da prođemo tim Putem.

– Zatražite i vi to molitvom i postom od Boga i svakako će vam dati. Ne zatražite li, nećete ni dobiti. A ne dobijete li, nećete moći ovim Putem – jedinim koji vodi u život! Ovaj kojeg ste videli, primio je srce skrušeno i smireno, jer ga je mnogo godina tražio od Boga. A tek sada se udostojio… Pogledajte ga samo kako ide…

I dok je prepodobni išao Putem, na njega su nasrtali legioni „crnih“ ali su im se ruke kočile i niko mu nije mogao nauditi.

Kada se blaženi Nifont malo povrati od viđenja, stade se pitati šta je sve to značilo.

Tada mu Sveti Duh, Koji beše sa njim, reče:

– Hoćeš objašnjenje toga šta si video? Dobro pazi: put kojim si pošao je „uski i tesni put“. Crni su lukavi demoni. Tebi se već jasno otkrilo da tim putem niko ne može proći, ako od Mene ne zatraži srce skrušeno i smireno da mu dam. Ti si tražio i dobio si ga.

To Duh Sveti kaza i prekide viđenje. Nekakvo neizrecivo blaguhanje koje je pratilo Njegovo prisustvo još uvek je obavijalo svetitelja.

– Zaista – ponavljao je Nifont van sebe – čovek ne može osetiti sladost veću od one koju pruža miomiris Svetoga Duha, on prevazilazi svaki užitak, svaku radost. Ah, kada bi mogao zauvek uživati u njemu! Ne bi više poželeo radosti ovoga sveta!

Iz knjige „Sveti Nifont podvižnik“