BEZ NAPRETKA U DUHOVNOSTI

Telesni hrišćani su stagnirajući hrišćani. Apostol Pavle rekao je crkvi u Korintu; ”Mlekom vas napojih, a ne jelom, jer još ne mogoste. Ali ni sada ne možete, pošto ste još telesni..” 1. Korin. 3, 2-3)

Iako su telesni hrišćani u poziciji da budu spašeni, jer su kršteni, oni imaju malo ili ni malo duhovnog napredovanja. Veoma je razočaravajuće, pogotovo za sveštenike, posmatrati hrišćane koji dolaze u crkvu iz nedelje u nedelju, iz meseca u mesec, iz godine u godinu, pri tom nemajući nikakvog napretka u duhovnosti, iako su možda uključeni i u crkvene aktivnosti ili samo bogosluženje.

telesni hrišćani

Primećujete ih kako čine svoje iste stare grehove na isti način. Uopšte ne prevazilaze svoje uobičajene grehove, iako su po godinama dolaženja na bogosluženja, već odavno postali punoletni i sposobni da te stvari davno razreše. Ali oni odbijaju da misle biblijski.

(Povremeno upadanje u grehove nije telesnost, jer je to sastavni deo svakog hrišćanskog života)

Karakteristike Telesnih Hrišćana

Osnovna karakteristika je da su stagnirajući u duhu.

• Telesni hrišćani imaju takvo stanje duha u kom traže da zadovolje sebe, a ne da ugode Bogu.
• Biti telesan je stanje za koje se svako od nas odlučuje svojom voljom.

”Telesni” hrišćani su osobe koje su razvile stav neposlušnosti. Oni svojevoljno žive u grehu, kontrolisani ”starim čovekom”, koga su se odrekli na krštenju, ali koji ih još potpuno kontroliše – jer oni tako žele. Sveti Duh živi u njima, ali Mu oni ne dozvoljavaju da raste u njima i preobražava ih.

Njihove osnovne odlike su da se još muče sa osnovama hrišćanske nauke. Oni se još muče da nauče da čitaju, dok su njihove kolege već završile srednju školu. Razlika između telesnog, stagnirajućeg hrišćanina i hrišćanina koji raste u duhu, jeste da telesni hrišćanin nije koristio vreme od kada je rešio prihvatiti Hristovu nauku, da bi se duhovno razvijao.

Telesni, stagnirajući hrišćanin je kao vozilo u zastoju, zbog nedostatka benzina. Sveti Duh je uvek prisutan da bi nam nadodao snage i motor je potpuno u redu, ali gorivo na koje se pokreće ova mašina je naša predanost i rad na duhovnom rastu. To zahteva našu istrajnost.

Ni jedan hrišćanin ne mora biti telesni, stagnirajući. Biti telesan je stvar vašeg izbora. Telesni hrišćani bi trebalo da se odavno hrane samostalno (u duhovnom smislu). Ali oni to ne mogu, jer su razvili neposlušan način razmišljanja i slušaju sebe, ne interesuje ih Božija Reč i Božije Zapovesti.

Hrišćani početnici

Razlika između telesnih hrišćana i hrišćana početnika je velika, iako se i jedni i drugi još uvek bore sa osnovama hrišćanstva i tek uče da sriču i čitaju. Telesni hrišćani su na takvom nivou već godinama, nekad decenijama, žive u istim starim grehovima, ne menjajući se ni za milimetar.

Hrišćani početnici su još mladi u Gospodu i još nisu u mogućnosti da se duhovno samostalno hrane, tako da im je neophodno da ih neko drugi hrani, prenoseći im Reč Božiju i Božije Pouke. Oni imaju entuzijazma da nauče i da se menjaju.

Telesni, stagnirajući hrišćani nemaju nikakvu nameru da primaju pouku od bilo koga, jer su zatvoreni u sopstveni svet poslušanja sebi i svojim sudovima. Čak i ako pitaju za savet, nemaju nameru da ga upotrebe, jer su čvrsto uvereni u sopstveni sud.

Primeri Telesnih Hrišćana

Biblija nam daje nekolicinu primera telesnih vernika. Jedan među takvima je bio kralj Saul, Kisov sin, prvi car Izrailja. On je bio na sigurnom putu spasenja duše, jer Biblija kaže; ”…Bog mu dade drugo srce.” (1. knj. Samuil. 10,9). Ipak, zbog svoje pobune protiv Boga i neposlušanja, završio je tako što je potražio savet od veštice – žene sa vračarskim duhom i potom izvršio samoubistvo.

Car Solomon je sledeći primer cara, koji je sasvim bio ispravan pred Bogom i na putu spasenja, ali je kasnije odvratio svoju glavu od Gospoda. U početku je bio izuzetan car. Bog mu se jedne noći prikazao u snu i rekao mu; ”…išti šta hoćeš da ti dam.” (1. knj. careva 3, 5). Car Solomon je odgovorio; ” Gospode, Bože moj, ti si postavio slugu svojega carem na mesto Davida oca mojega, a ja sam mlad, niti znam polaziti, ni dolaziti…daj, dakle, sluzi svojemu srce razumno da može suditi narodu tvojemu i raspoznavati dobro i zlo.” (1. knj. careva 3, 7- 9).

Ali kasnije pronalazimo u Bibliji; ”Ali car Solomon ljubljaše mnoge žene tuđinke..” (1. knj. careva 11,1), pa je zato počeo da se moli i drugim ”bogovima”. Kada je car Solomon počeo da živi život kao telesni vernik, napisao je ”Knjigu Propovednikovu”, koja govori o ispraznosti života.

Jakovljevi sinovi su živeli 11 godina u telesnosti, nakon što su svog brata Josifa prodali u roblje. Car David je živeo stanju telesnog vernika u periodu kada je učinio preljubu i ubistvo. Kada je car David hteo da prikrije svoj greh, prorok Natan ga je konfrontirao sa zlom koje je učinio i objasnio mu koja ga kazna čeka.

Zaključak

Gospod nam je dao novi život. Kada nas je Gospod spasao svojom žrtvom na krstu, On je to učinio da bismo Mu služili svojim životima i bili mu poslušni radi našeg dobra.

Na nama je da taj život poživimo smisleno i služeći Njemu.

Izvor: Svetatrojicaroterdam.com