MRZIM SVE ŠTO MORAM DA MRZIM
Danas radim drugu, ne mogu natrag do buvljaka. Mrzim drugu smenu, mrzim radni odnos, mrzim sve što moram da mrzim.
Sreda. Pogledam: na tek kupljenom satu, na buvljaku, trinaest sati i trinaest minuta.
Danas radim drugu, ne mogu natrag do buvljaka. Mrzim drugu smenu, mrzim radni odnos, mrzim sve što moram da mrzim.
Kad sam se vratio sa posla, popio sam pivo i otišao u krevet. Sanjao sam grozne snove.
Četvrtak. Sat i dalje pokazuje isto vreme. U jednom trenutku je kanarinac sleteo na sat, ali su kazaljke ostale nepokretne. Sat sa nepokretnim kazaljkama, šta sve čovek u datom trenutku ne kupi. Na slici, kvarcnog sata, žabac. Verovatno je to bila nečija uspomena na braću Žabac. Koja sam ja budala, ja ne živim u Beogradu već u Nišu. Čekam goste, ne mogu do buvljaka.
Petak. Trinaesti u mesecu! Kanarinac sleće na sat i čupa kazaljku sekundaru. Bacam se na pod. Gosti, koji su prenoćili, nađoše se u čudu. Ja čekam… Ništa od eksplozije. Gosti brže bolje napuštaju moj stan. Laknu mi.
Pogledam prema satu, a on, radi. Pojurim kanarinca, i brzo shvatam da je odavno ispustio crvenu sekundaru. Podižem je i vraćam na njeno mesto. Doterujem kazaljke, uvek držim do tačnog vremena. Potom, kao u svojoj kući, u trinaest sati i trinaest minuta prilegnem na ležaj. Zadivljeno gledam u sat i kanarinca.
Gosti su otišli, a sloboda je sloboda, bio petak trinaestog ili prvog u mesecu. Neću na posao, doktor opšte prakse je tu, u blizini, kod džamije. Bolje kod džamije nego kod crkve; sat je proradio, šteta je da uletim popu u džep. Posle otvorenog bolovanja skoknuću do Talije. Napiću se, ne zbog mlade konobarice već zbog sata, više me ne iritira jednim te istim: trinaest je sati i trinaest minuta.