PISMO JEDNOG NESRETNOG TALIJANA
Pismo jednoga nesretnog Talijana koji je pisao tamošnjim vlastima nastojeći izbjeći vojsku:
„Oženio sam ženu od 44 godine, a njenu kćerku od 25 godina oženio je moj otac…
Tako mi je ženina kćer postala maćeha, a otac mi je postao zet jer je oženjen kćerkom moje žene. Dobio sam sina. Moj je sin brat žene moga oca, dakle šurjak moga oca. Ali je istovremeno i moj ujak, jer je brat moje maćehe – moj sin, moj ujak.
Otac mi je dobio sina. On je moj brat jer je sin moga oca, ali je i moj unuk jer je sin ženine kćerke. Dakle, ja sam brat moga unuka, a muž majke neke osobe je istovremeno i njen otac iz čega slijedi da sam otac kćerke moje žene i brat njenog sina. Dakle ja sam sam sebi djed.“
Autor pisma je htio dokazati da ne može ići u vojsku jer po zakonima nije bilo moguće da istovremeno vojni rok služe djed, otac i sin. A on je – sve to istovremeno!
Njegovo je pismo naizgled logično i istinito, pa vojni rok stvarno nije služio! Talijanske su ga vlasti, naime, smjestile u odgovarajuću ustanovu zatvorenog tipa.