UZROČNO-POSLEDIČNA VEZA

Svako ko je dobio dijagnozu herpesa može imati dvostruko veće šanse da mu se javi demencija u odnosu na ljude koji nemaju herpes.

Prema novoj studiji Univerziteta Upsala u Švedskoj, praćeno je 1.000 70-godišnjih ispitanika tokom 15 godina i potvrđena su prethodna istraživanja o povezanosti na relaciji herpes – demencija.

herpes demencija

Herpes je rezultat infekcije virusom herpes simpleksa (HSV), od kojih postoje dva tipa. Herpes simpleks virus tipa 1 (HSV-1) izaziva oralni herpes, zahvatajući usta i okolnu kožu, ali i potencijalno genitalnu regiju. Herpes simpleks virus tipa 2 (HSV-2) obično izaziva genitalni herpes i obično se prenosi polno. Skoro 572.000 ljudi ima HSV-2 infekcije svake godine, prema američkim centrima za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC).

Demencija je širok termin za poremećaje kognitivnog opadanja kao što su Alchajmerova bolest i vaskularna demencija. Povezana je sa starenjem, ali nije uobičajeni deo starenja.

Erika Vestin, vodeća autorka studije i doktorka na Univerzitetu Upsala, rekla je da istraživanje potvrđuje prethodno znanje o povezanosti demencije i herpesa, ali uzročnost još uvek nije konkretna.

„Još uvek nemamo odgovore o uzročnim mehanizmima ove povezanosti – da li virus izaziva bolest ili postoji indirektna veza. Dalje, veza ostaje da se prouči u različitim društvenim i etničkim grupama, a potencijalni efekti lekova protiv herpesa na rizik od demencije treba da se istraže u studijama farmaceutskih lekova“, dodala je dr Vestin.

Koliko često zajedno idu herpes i demencija?

Prema pouzdanom izvoru Svetske zdravstvene organizacije (SZO), više od 55 miliona ljudi širom sveta ima demenciju, a skoro 10 miliona dobije dijagnozu ove bolesti svake godine. Do 2030. procenjuje se da će broj ljudi sa demencijom dostići 78 miliona u svetu.

HSV, koji ostaje trajan kod neke osobe tokom njenog života, prilično je čest. Prema SZO, oko 67 odsto ljudi mlađih od 50 godina širom sveta ima infekciju HSV-1, a 13 procenata mlađih od 50 godina ima infekciju HSV-2. Većina ljudi sa HSV-2 možda ne zna da ga imaju: otprilike 87,4 odsto pouzdanih izvora ljudi između 14 i 49 godina sa genitalnim herpesom nemaju kliničku dijagnozu.

Do 80 odsto odrasle populacije se u Švedskoj možda u nekom trenutku zarazilo HSV-1. Statistike su, na primer, slične i u SAD – 57 do 80 odsto odraslih ima oralni herpes.

Herpes virus izaziva rane ili plikove u ili oko usta ili genitalija, zajedno sa drugim simptomima. Ne postoji lek za herpes, ali lečenje može pomoći u upravljanju simptomima i smanjiti verovatnoću ponavljanja izbijanja i prenošenja na partnere.

Koja je veza između herpesa i demencije?

Dr Vestin je rekla da je oralni oblik herpesa najverovatnije glavni faktor svake veze između HSV-a i demencije, ali da sam virus može da zakomplikuje te veze.

„Izgleda da je glavni krivac HSV-1, koji obično inficira oralnu regiju. Međutim, HSV-1 i HSV-2 mogu da inficiraju oralnu ili genitalnu regiju, što je važno imati na umu kada se ove studije sprovode“, naglašava ona.

Dr Monika Gandi, specijalistkinja za zarazne bolesti sa Univerziteta Kalifornije u San Francisku, rekla je da ova studija ne dokazuje uzročnost.

„Mogle bi da postoje važne razlike između onih sa ili bez IgG statusa virusa herpes simpleksa (HSV) i onih koji su razvili demenciju ili ne. Teško je kontrolisati sve zbunjujuće faktore koji su tradicionalno povezani sa demencijom (kao što su dijabetes, hipertenzija, istorija moždanog udara ili infarkta miokarda), a autori navode da je cela njihova kohorta imala relativno niske stope ovih stanja“, rekla je dr Gandi.

Autori, kako je dodala, nisu pronašli vezu između lečenja HSV-a i demencije, što bi bilo interesantno zapažanje.

„Dobra usklađena studija u kojoj se grupa uparuje na skoro svim mogućim zbunjujućim faktorima za demenciju (hipertenzija, dijabetes, pušenje, drugi faktori rizika) sa drugom grupom sa istim faktorima rizika, ali samo jednom razlikom (HSV IgG status) može biti od pomoći u obezbeđivanju dodatnih dokaza“, zaključila je doktorka.