PROSLAVI ONOG KOJI TE VODI IZ SLAVE U SLAVU

Beseda na Cveti koja je ostala u hrišćanskim zapisima delo je svetog arhiepiskopa kritskog Andreja (rodio se 650, a umro 740 g. n. e).

Sveti Andrej, vladika Kritski, bio je veliki grčki, pravoslavni duhovnik, koji je napisao mnoge poučne knjige, pesme i kanone, od kojih je najpoznatiji Veliki Kanon Bogorodice, koji se čita u četvrtak pete nedelje časnog posta. Ovo je njegova beseda na praznik Cveti.

beseda na cveti

Priđite, voljeni, susretnimo Hrista, koji se danas vraća iz Vitanije i dobrovoljno ide na časno i blaženo stradanje radi našeg spasenja.

Sada ide u Jerusalim Onaj koji je radi nas sišao odozgo, da bi nas, koji ležimo dole, uzvisio sa sobom iznad svakog Načalstva i Vlasti i Sile i svakog imena (Ef. 1, 21), koji ide ne kao Onaj koji ište slave i velelepija, nego se pojavljuje kao krotak i smiren. Šta je smirenije od porobljene životinje? On je Hristos Spasitelj, koji sedi na Heruvimima, nije se postideo da sedne na magarca, kao na tron, ispunjavajući drevni proročki glas: „Likuj od radosti, kćeri Siona… evo Car tvoj krotki ide k tebi, sedeći na magaretu i mladunčetu magaričinom, spasava podjarmljene” (Zah. 9, 9; Mt. 21, 5).

Priđite i ugledajte se na one koji su izašli u sretenje Gospodu, ne prostirući odeću i grančice na putu Njegovom, nego, koliko je moguće, smirenim duhom i pravim srcem, primajući u sebe dolazećeg Logosa, smeštajući u sebe nesmestivog Boga. To je prijatno Onome koji je sišao radi nas da bi nas prisnim sjedinjenjem uzveo sa Sobom. Postavimo sami sebe kod Hristovih nogu, obučeni umesto odeće u blagodat Njegovu ili u Njega Samog, jer „svi vi koji se u Hrista krstiste, u Hrista se obukoste” (Gal. 3, 27).

Govorićemo posvednevno svete reči, podižući grančice duše: „Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje, Car Izrailjev!” (Jn. 12, 13). Otkud dolazi i kuda ide? – Ka nama od Oca, ka Prestolu od čuda nad Lazarom. Kada dolazi i radi koga? – Posle ispunjenja vremena, radi našeg spasenja: „jedanput, na kraju vekova” (Jevr. 9, 26). Dobrovoljno je izabrao smrt zbog ljudi – iz preobilja čovekoljublja postade čovek da bi spasao čoveka. Dakle, sledimo Hristovo smirenje, obgrlimo nemaštinu da bismo se obogatili. Okusimo Krst (Gospodnji) da bismo nasledili sladost života. Prostrimo kod nogu Gospoda umesto odeće – želje srca, kako bi On bio sav u nama i imao sve nas u sebi i celog sebe u nama.

Hoćeš li, ljubljeni, da svetlo praznuješ svečani dan i susretneš Hrista koji dolazi na stradanje, i pripojiš se Njemu? Budi saputnik Pobeditelju, skupa sa masom potresi se znamenjima pobede. Umesto grančica prinesi vrlinski život; grančicama masline načini svoje ruke, pružene ka milostinji. Nebo pokriveno oblacima podastri ispod nogu umesto odeće – celog sebe verom predaj Ovaploćenome radi tebe. Kao odeću obuci Njime celog sebe, koji je radi tebe došao i koji ide na stradanja. Budi, ako je ugodno, magare, ponesi Hrista koji ide u Jerusalim. I kao onaj, ne protiveći se, nego se priklonivši, sledi poslanika u Vitaniji, da bi ga pozvao i doveo, tako se i ti sam potčini, kako bi se od tebe naučili da prime Hristovo smirenje. Ni u čemu se ne protivi – i bićeš zaista magare Hristovo, oslobođen od životinjskog nerazumevanja. Upodobljujući se deci, budi detinjast u zlu. Promeni sedinu vlasi za krotost mladenca – beskorisna je sedina ako nema prostote. Prati Gospoda sa narodom, prethodi narodu.

Primi proročka usta, opevaj, proslavi Onog koji te vodi iz slave u slavu, postani Sion, postani duša Jerusalima, stvarnim gradom Božijim, gradom proslavljenim, kako bi primio Hrista koji se sav uselio u tebe: „Evo, ide k tebi… spasavajući, krotki” (Zah. 9, 9), ne veličaj se dobročinstvima. Zapevaj sa decom, dozivajući: „Blagosloven Koji dolazi u ime Gospodnje, Car Izrailjev!” Učini sebe gornicom poslatom da primi Hrista koji će ući i večerati. Ali, udostojivši se trpeze sa Hristom, ne podražavaj Judi. Okušajući tajanstvenu Trpezu, ne budi bezuman – ne pomišljaj zla Učitelju. Ako čuješ: „Jedan od vas predaće me” (Mt. 26, 21) – ne veličaj se. Smiri se sa smirenima, brini se o ćutanju. A ako te pitaju, odgovaraj krotko Svevidećem i ne mudruj više nego što priliči. Ko će pripraviti srce svoje kao gornicu?

Ko će podražavati magarcu i poneti Hrista? Ko će se pokazati Hristovom večerom, predlažući život svoj kao hranu Onome koji je rekao: „Jelo je moje da vršim volju Onoga koji me je poslao, i izvršim delo Njegovo” (Jn. 4, 34)? Ko ima toliko plamenu veru da želi pretrpeti sa Hristom priželjkivano i blaženo stradanje: „Evo idemo gore u Jerusalim, i Sin Čovečiji biće predan prvosveštenicima i književnicima, i osudiće ga na smrt, i predaće ga neznabošcima da mu se rugaju i da ga šibaju i razapnu” (Mt. 20, 18–19)? Ko će odbaciti svaku pristrasnost, ko će se ugledati na svoga Gospoda, radi Njega drage volje podnoseći sve što je On dobrovoljno pretrpeo radi ljudi? Jer On nije stradao zbog sebe samog, nego dajući nam način i pokazujući granicu hrabrosti i smirenja, kako mi ne bismo pali duhom kada prihvatamo patnju.