Nerazrešene ljubavi

Ljubavi nerazrešene ni krajem
Ni zasićenošću, ni sukobom,
Ni rečima teškim, odlaskom,
Ni ljutnjom, ni obećanjima,
Kao ponornice su što
Nevidljivo teku pune snage,
Suzdržanog ritma,
Neme kao munje koje vrisnu
Neopisivim sjajem,
Kao sama smrt i za koje nema rođenja
Nit’ dovoljno suza da isplaču je.

Nerazrešene ljubavi su
Gore od svih ratova
U kojima se ubija
Jer i one ubijaju surovije
Od hitaca,
Pogađaju nepogrešivo u srž biti,
Oduzimaju dah i snagu
Gore od najpodmuklijih bolesti,
Vrebaju kao najsurovije zveri
I samo zataji li tvoj oprez
One su tu i uhvate te
I moraš im se prepustiti
Ko bujici pijanac ne shvatajuć’
Do kraja šta ga snađe,
Tek zna, nemoćan pred jačim
Klonuti mora.

Nerazrešena žudnja od svega jača
Skriveno tinja, krikne neočekivano,
Kao ponornica oživi
Ponese te neznano kud
Nanovo izbije, korito produbi samo
U koje pre il kasnije upasti moraš,
Da l’ napiti se ili utopiti
Nikad neće biti ti znano!