DOBRA STARA VREMENA

Kolikogod se čovjek trudio, u nekom trenutku mora priznati da je devedeset i nešto godina teret koji je ponekad teško nositi na leđima.

G. Jakov je s vidljivim naporom unio svojih devedeset i nešto godina u tramvaj. Nije bila gužva, ali sva su sjedala bila zauzeta, a putnici su se bavili nečim važnim: neki su gledali kroz prozor, neki su na pametnim telefonima pratili domaće i svjetske događaje, neki su slali poruke, a neki razgovarali s nevidljivim sugovornicima.

stara vremena

G. Jakov je bio zauzet nastojanjem da ne padne u vožnji koja je u Zagrebu oduvijek poznata pod nazivom „kao da voze krumpire“.

„Sigurno za takvu vožnju postoje neki opravdani razlozi“, mislio je pomirljivo, držeći grčevito jednom rukom štap, a drugom rukohvat.

Nitko nije obraćao pažnju na čovjeka koji je svu preostalu snagu usmjerio u nastojanje da ostane na nogama, pa ni lijepi tamnokosi mladić koji nije bio zauzet telefonskim aktivnostima i nije razgledavao krajolik. Bio je okrenut prema g. Jakovu, možda je bio zadubljen u misli ili jednostavno nije mario.

Nasuprot njemu sjedila je vremešna gospođa. Strogim je pogledom streljala mladića. Prema procjeni g. Jakova žestina tog pogleda bila je takva, da bi uz malo dodatnog napora mogla katapultirati bezosjećajnog mlađahnog putnika sa sjedala, a možda čak i iz tramvaja.

Mrmljajući i praveći grimase koje su pokazivale razinu njezina pravedničkog gnjeva, ustala je i rekla: „Izvolite sjesti, gospodine, kad nema nikog mlađeg tko bi vam ustupio mjesto“.

G. Jakov je njezinu žrtvu prihvatio sa zahvalnošću.

Kolikogod se čovjek trudio, u nekom trenutku mora priznati da je devedeset i nešto godina teret koji je ponekad teško nositi na leđima.

Sjedeći nasuprot zamišljenom mladiću, odlučan je u namjeri da ne osuđuje, ali ipak mrvicu mrzovoljan. Kad je bio mlađi, uvijek je starijim suputnicima ustupao mjesto, ali ipak nije bio sasvim siguran je li prošireni stav da je nekad sve bilo bolje, pouzdan.

Uskoro je ugodni ženski glas iz tramvajskog automata najavio sljedeću stanicu. Mladić iz džepa kaputa izvadi sklopivi bijeli štap, razvuče ga na dužinu koja je odgovarala njegovu stasu i pridržavajući se drugom rukom za rukohvat, krene prema izlazu.