TUGOVANKA IZ VELIKOG RATA

Pesma „Kreće se lađa francuska“ postoji u nekoliko verzija. Svako joj je nešto dodavao, ali je njena poruka jasna – francusko plovilo vodi u spas srpske vojske.

Francuska je pružila najveću pomoć Srbiji u njenim najtežim danima tokom Prvog svetskog rata.

lađa francuska

Prvobitno opredeljenje da se srpska vojska izvuče u severnu Afriku je promenjeno i evakuacija je izvršena na Krf. Ipak je dobar deo srpskih vojnika prebačen u tuniski grad Bizertu, a kasnije su tu stizali i dobrovoljci iz Amerike da bi se pripremili za odlazak na Solunski front.

Ovde su lečeni srpski ranjenici sa Solunskog fronta – kroz logore, kasarne i bolnice u Bizerti prošlo je oko 60.000 (po popisu 61.260) srpskih vojnika i oficira.

Od samog dolaska Srbima je posvećivana velika pažnja, a posebno se isticao komandant baze u Bizerti admiral Emil Geprat, koga su srpski vojnici prozvali „srpskom majkom“.

Svaki put pred strojem srpskih vojnika ili prilikom obilaska u bolnicama pozdravio ih je sa: „Pomoz’ Bog, junaci! Da li vam šta treba?“

Sa Solunskog fronta, iz solunske luke, francuski brodovi su prevozili ranjene i bolesne Srbe na lečenje u Francusku, a srpski vojnici su pevali:

More je plavo, široko.
Široko, plavo, duboko.
Nigde mu kraja videti.
Ne mogu misli podneti.
Lađa se kreće francuska
Sa pristaništa solunska.
Transport se kreće Srbadi,
Srbadi braća bolesni.
Svaki se vojnik borio,
U rovu slavu slavio.
Srećan se Bogu molio,
Da bi se kući vratio.
Radosti nema ni za tren
Naiđe švapski sumaren.
Svi mole Svetog Nikolu,
Njegovu silu na moru.
Putujem tužan, žalostan,
Pomislih: Bože, nisam sam.
I moja braća putuju,
Da sa mnom zajedno tuguju.

Ovo je samo jedna od verzija ove pesme, a ima ih nekoliko. Svako je nešto dodavao, ali je poruka jasna – francuska lađa vodi u spas, ali na putu prete švapski sumareni i samo Sveti Nikola, sa svojom silom na moru, može pomoći da se srećno vrate svojim kućama.

Autor teksta pesme, a verovatno i melodije, jeste pešadijski pukovnik Branislav Milosavljević. Izvorni naslov ove pesme je „Izgnanici“ i ona je prvi put objavljena u zbirci „Mač i lira“ iz 1922. godine. U izdanju iz 1930. u napomeni ističe se da se „ova pesma danas svima poznata peva se sa izmenjenim tekstom“.

Drugu verziju pesme, koja se završava rečima „Živela bratska sloboda! Živela bratska Francuska!“, je odmah posle rata objavio i Nikolas Balon, pariski muzičar koji je i komponovao rondo na ovu temu. Ona je snimljena na gramofonskoj ploči „Veliki rat“ i peva je srpski vojnik Živan Vasić.

Nastala je uoči velike ofanzive pod komandom francuskog maršala i vrhovnog komandanta na Solunskom Franša D’Eperea, kada su na Vardaru, tom grudobranu od austrougarske vojske, zbog nedostatka prave sanitetske službe ranjenici, među njima i srpski, bili izvlačeni sa ratišta i brodovima prevoženi u dobro opremljene bolnice južne Francuske.