PRED IKONOM SVETOG GEORGIJA

Najednom su ugledali sveštenika koji se molio na kolenima ispred ikone Svetog Georgija Pobedonosca. Saraceni počeše da se smeju svešteniku…

Posle dugih, upornih borbi, Saraceni su zauzeli grad Rameliju. Stanovnici su u užasu pobegli, a u gradu je ostao samo mali broj žitelja. Saraceni su se naselili u njihovim kućama spremajući se da u njima prezime.

pred ikonom

Jednom prilikom je nekoliko Saracena ušlo u crkvu posvećenu Svetom Georgiju Pobedonoscu i sa radoznalošću su počeli da ispituju unutrašnjost crkve…

Najednom su ugledali sveštenika koji se molio na kolenima ispred ikone Svetog Georgija Pobedonosca. Saraceni počeše da se smeju svešteniku, a jedan od njih, po imenu Abrek, reče s podsmehom:

„Pogledajte! Evo ludaka! Moli se ispred drvene daske!“

Kada je to izrekao, nategao je luk i odapeo strelu u lik Svetog Georgija Pobedonosca, ali strela je promašila cilj. Udarila je u kameni zid iznad ikone i, odskočivši, probola ruku mladića koji ju je pustio. Saracen je povikao od bola i zajedno sa svojim drugovima požurio iz crkve.

Do večeri ga je ruka počela veoma da ga boli i sva je otekla. Mladić je trpeo veliku patnju i nije znao šta da radi. Drugovi su mu dolazili u posetu i svi su sa žaljenjem konstatovali da stanje bolesnika postaje sve opasnije.

Abrekova gazdarica kuće bila je hrišćanka. Čula je da bolesnik priča prijateljima kako se razboleo. Kada je Abrek ostao sam, ušla je k njemu i rekla:

„Ne ljuti se na mene. Vidim da patiš i želim da ti pomognem. Poslušaj moj savet, idi kod sveštenika naše crkve, on će ti pomoći“.

Abrek je sa iznenađenjem slušao reči hrišćanke. Prezirao je hrišćane, ali ga je mučio strašni bol i odlučio je da posluša savet hrišćanke.

Kada je otišao do crkve, sveštenik je ljubazno primio mladića.

„Šta mogu da učinim za tebe, sine moj?“, upitao je.

Abrek je ispričao zašto je došao.

„Ne verujem u vašeg Boga“, rekao je mladić, „ali želim da vas pitam ko je taj Georgije Pobedonosac, kome ste se molili. Da li je on vaš Bog?“

„Ne“, odgovori sveštenik, „Georgije Pobedonosac je revnosni sluga Boga našeg. Svojim pravednim životom zaslužio je ljubav Gospodnju i sada se moli za one koji traže njegovu pomoć, a Bog uvek ispunjava njegove zahteve“.

„Dakle, on može da me izleči?“

„On može da se moli za tebe ako tražiš njegovu pomoć, i Gospod će te isceliti“.

U Abrekovoj duši je počela jaka borba. Ono što je čuo bilo mu je tako strano i novo, a ipak neki glas iznutra kao da ga je podsticao da učini onako kako je sveštenik rekao.

„Šta treba da uradim?“, zbunjeno je upitao: „Ne znam kako da se obratim Georgiju Pobedonoscu“.

„Uzmi ikonu velikomučenika“, odgovori sveštenik, „stavi je iznad svog uzglavlja i upali kandilo, neka svetli celu noć, a ujutru pomaži svoju bolesnu ruku uljem iz kandila sa molitvom i bićeš isceljen ako sa verom budeš tražio“.

Mladić je uzeo ikonu i učinio kako mu je sveštenik rekao.

Sledećeg jutra, tek što se nebo zasvetlelo, neko je pokucao na vrata sveštenikovog doma.

Sveštenik otvori vrata i ugledao Abreka. Mladić mu je pao pred noge.

„O, oče moj!“, čuo je Abrekov uzbuđeni glas, „Gledaj! Moja ruka je izlečena! Došao sam da ti se molim: nauči me da se klanjam i poznam Boga tvoga, koji je tako moćan i milostiv prema slugama Svojim. Želim da budem hrišćanin!“