NATAŠA IDE KROZ POLJE…

nataša ide

Nataša ide kroz polje, dan blista,
visoko na nebu sunčeva lopta gori,
na kosi joj marama bela, haljina plava, čista,
vetar kroz jasikov gaj nešto traži, šumori…

Nataša ide kroz polje, kos veselo cvrkuće,
mačak sa tarabe gleda i pas podiže glavu,
laste prekinuše svoj let oko kuće…
Nataša ide poljem, poznajem joj haljinu plavu…

Po bledom nebu oblaci plove, sve ostalo je stalo,
vetar je zastao u skladu kraj snopa trske i šaša,
deda je spustio čekić, prekinuo okivat ralo,
gleda je li to ili nije u žitu naša Nataša…

Pulin čulji uši i žmirka na julskom suncu,
suvo se belo rublje nad njim na žici njiše,
zveckaju praporci na našoj kravici i juncu,
mati na prozoru stoji, o kecelju ruke briše…

Topole stare i mudre tiho šapuću, bruje,
uz jednu prugasti mačak hitro se do vrha vere,
mati je doziva, cela dolina odjekuje,
a Nataša mirno u žitu procvale makove bere.

Guču gugutke u gnezdu skrivenim pod smrekom,
treperi daleka gora potmulom olujnom jekom,
sunčev čun mirno plovi plavom nebeskom rekom,
mile bubice po zelenom livadskom sagu mekom…

Iz staje se čuje njisak našeg starog vranca
i topot kopita Liske kobilice sive,
stari se pulin, bez glasa, otrže sa svoga lanca
i pojuri ka žitnom polju kroz livade i njive.

Pitam se Bože šta se to desi ovako iznenada
u ovaj topli divni julski dan?
Dok zlatni prah sa lipa na bele ruže pada,
da li je ovo što vidim java ili san?

Da li to anđeo po žitnom polju ide
ili su pred Petrovdan odškrinuta vrata raja?
Da li to našu Natašu moje oči zaista vide
na mestu gde se stvarnost dva sveta spaja?

Hvala ti Bože na ovoj iznenadnoj časti,
hvala ti Bože na ovom poklonjenom trenu,
hvala ti što nam na tren oživi i posla njenu sjenu,
hvala ti Bože, ta šta ti drugo mogu kasti?

Kako je došla tako čarolija i nesta,
izbledi slika i vreme se dalje prenu,
ostade pusto polje, njive i raspevan čestar,
bulke se pokloniše vetru, klasje se zatalasa,
sunce obasje lug, niz sklad lija ka šumi skrenu,
od naše Nataše nigde ni traga ni glasa…
Iz žita polete ptica, u nebo je ponese vetar,
za njom naš stari pulin pustom livadom krenu…