VELIKA RIBA I TRUDNA ŽENA
Pa to ni meni nije jasno, poče da objašnjava Mile, ali znam da je moja žena, kad je bila u drugom stanju, čitala „Tri sestre“ od Čehova…
Ovce šišaju, a kozi se noge tresu
Artur Šopenhauer
Jednog letnjeg popodneva srela se u gradu dva prijatelja (mada je to moglo biti i u bilo kom selu), pa svratili u restoran da se ispričaju.
Poruče oni piće, svako po svome: Mile, pošto je bio dođoš iz Bosne, poruči šljivovicu, a meštanin Braca, tako su ga svi znali i zvali, a pravo ime mu ni ja ne znam, poruči ladno pivo, al` da ne bude više pene nego piva. I polako krenu razgovor.
Najpre Mile priupita Bracu:
– Šta je tebi s tobom, prijatelju? U koju si se mišju rupu zavukao? Nigde te nema.
– Pa znaš i sam, prijatelju, – odgovori Braca, – poljoprivrednicima posla nikad ne fali, ako hoćeš da radiš. A kad imam malo slobodnog vremena, idem na pecanje…
– Znam, znam, – prekide ga Mile, – vama ribolovcima za stolom treba bar tri mesta da bi mogli pokazivati koliko ste veliku ribu upecali.
– Ali prijatelju… – pokuša Braca da ga prekine.
– Vama i kad ruke vežu, – nastavi Mile, – vi ćete pokazivati koliko je veliko oko imala riba!
– Ali prijatelju… – i dalje je Braca pokušavao da ga prekine, – ja sam ti hteo ispričati istinu…
– Ama, kod vas pecaroša, istina od vode do kuće poraste višestruko, – nije popuštao Mile. – Nego, batali ribe. Čujem da ti je žena u drugom stanju. Je l` to istina?
– Dobro si čuo, – oraspoloži se Braca. – Jeste. Pa, tako mu dođe, da ja još nisam za bacanje!
– Dobro, dobro. To je lepo, – nastavi Mile, – samo pazi šta žena sada čita.
– Zašto? – zbunjeno priupita Braca. – I kakve to veze ima sa trudnoćom?
– Pa to ni meni nije jasno, – poče da objašnjava Mile, – ali znam da je moja žena, kad je bila u drugom stanju, čitala „Tri sestre“ od Čehova i…
– I šta? – nestrpljivo upita Braca.
– I rodila je tri devojčice – snuždeno će Mile.
– Kuku meni, – zavapi Braca, – moja čita „Alibabu i 40 hajduka“…