U JEVANĐELJU PO JOVANU

Postoji u Svetom Pismu Novog Zaveta divna grčka reč za Svetog Duha, koja se zaista ne može lako prevesti na druge jezike. To je reč Parakletos.

Gospod Isus Hristos pominje reč Parakletos u Jevanđelju po Jovanu, glava 14, stih 16, gde kaže: „I ja ću umoliti Oca, i daće vam drugog Utešitelja da bude sa vama doveka.“

parakletos

Reč Parakletos se kod nas prevodi na razne načine, najčešće kao „Utešitelj“, „Pomagač“, „Zastupnik“, „Savetnik“, „Prijatelj“, „onaj koji stoji kraj tebe“. Svi ti prevodi su dobri, ali ni jedan ne pokriva svu punoću značenja izvorne reči. Parakletos, baš kao i ljubav, je nešto sa mnogo divota. Sve te, ali i druge reči su kao mnoge prelepe ivice dijamanta, a sam dijamant je nešto kao uloga Svetog Duha u našim životima.

Jedan od poznatih učenjaka koji se bave izučavanjem i tumačenjem Jevanđelja po Jovanu, otac Rajmond Braun, smatra da ne treba prevoditi reč Parakletos, već treba da je koristimo takvu kakva i jeste, na grčkom. I Pravoslavna Crkva bi mogla da se složi sa njim, jer uvek oslovljava Svetog Duha kao Parakletos u najviše korišćenoj od svih molitvi (a to je molitva Care nebeski) koje upućujemo Svetom Duhu. Parakletos bi doslovno mogao da se prevede kao „pozvani da pomogne“, a baš to Sveti Duh i jeste.

Sveti Duh stoji kraj nas:

– kao svedok naše odbrane;

– kao zastupnik koji treba da izloži slučaj;

– kao prijatelj pozvan da pruži potrebni savet;

– kao lekar pozvan da izleči;

– kao ohrabritelj pozvan da uteši i ulije nadu;

– kao svemoćni, pozvan da pruži snagu.

Iz knjige Vitamini za duhovni rast, Entonia M. Koniarisa