TIHI PROBLEM METABOLIZMA

Insulinska rezistencija nije samo problem gojaznih – i osobe sa normalnom težinom mogu razviti ovaj tihi poremećaj metabolizma.

Kada se spomene insulinska rezistencija, većina ljudi pomisli na gojaznost, lošu ishranu i neaktivan način života.

insulinska rezistencija

Međutim, ovaj metabolički poremećaj nije rezervisan samo za osobe sa viškom kilograma. Sve češće se otkriva i kod ljudi normalne telesne težine, pa čak i kod onih koji su naizgled veoma fit. To čini insulinsku rezistenciju kod mršavih osoba posebno opasnom – jer se teže prepoznaje i često kasno otkriva.

Šta je insulinska rezistencija?

Insulin je hormon koji omogućava glukozi (šećeru) iz krvi da uđe u ćelije i da se koristi kao energija. Kada telo postane rezistentno na insulin, ćelije više ne reaguju kako treba – šećer ostaje u krvi, a telo mora da luči još više insulina kako bi održalo ravnotežu.

Kako dolazi do insulinske rezistencije kod mršavih ljudi?

  1. Genetska predispozicija
    → Neke osobe imaju nasleđenu sklonost ka slabijem reagovanju ćelija na insulin, bez obzira na težinu.

  2. Nedostatak mišićne mase
    → Mišići su glavni „potrošači“ glukoze. Mršavi ljudi sa niskom mišićnom masom mogu imati slabiji metabolizam glukoze.

  3. Pogrešan način ishrane
    → Ishrana bogata rafinisanim ugljenim hidratima (belo brašno, šećer), čak i u malim količinama, može dovesti do poremećaja, bez očiglednog debljanja.

  4. Hronični stres i kortizol
    → Povišen kortizol smanjuje osetljivost ćelija na insulin, što može stvoriti disbalans i kod mršavih osoba.

  5. Skrivena visceralna mast
    → Neki ljudi nemaju potkožnu gojaznost, ali imaju masnoće oko organa (posebno jetre), što se ne vidi spolja, ali utiče na insulin.

Znakovi koje ne treba ignorisati

Iako je težina normalna, sledeći simptomi mogu ukazivati na insulinsku rezistenciju:

  • Umor nakon jela, naročito bogatog ugljenim hidratima

  • Jaka potreba za slatkišima i brzim obrocima

  • Zamaranje i „magla u glavi“

  • Neplodnost, neredovni ciklusi kod žena (često povezana sa sindromom policističnih jajnika)

  • Tamne fleke na koži (posebno na vratu i pazuhu – acanthosis nigricans)

  • Trbušno nakupljanje masnoće bez opšte gojaznosti

Zašto je to problematično?

Insulinska rezistencija, čak i bez gojaznosti, povećava rizik od:

  • Tipa 2 dijabetesa

  • Kardiovaskularnih bolesti

  • Masne jetre

  • Hormonskih poremećaja (npr. policistični jajnici kod žena)

  • Hronične upale i ubrzanog starenja

Kako prepoznati i kontrolisati stanje?

Dijagnostika:

  • Test tolerancije na glukozu sa merenjem insulina (OGTT sa insulinskim profilom)

  • HOMA-IR indeks (odnos glukoze i insulina u krvi)

  • Analize: glukoza, insulin, HbA1c, lipidni status

Promene u načinu života:

  1. Fizička aktivnost (posebno vežbe snage)
    → Povećava osetljivost ćelija na insulin.

  2. Pametna ishrana

    • Više vlakana, povrća, integralnih žitarica

    • Smanjiti šećere i rafinisane ugljene hidrate

    • Uvođenje periodičnog posta kod nekih ljudi (uz stručni nadzor)

  3. Smanjenje stresa
    → Kortizol direktno utiče na insulin.

  4. Dovoljno sna
    → Nedostatak sna povećava otpornost na insulin.

  5. Dodaci (po potrebi)

    • Mio-inozitol (posebno kod žena)

    • Berberin, alfa-lipoična kiselina, magnezijum

Zaključak

Insulinska rezistencija nije samo problem gojaznih – i osobe sa normalnom težinom mogu razviti ovaj tihi poremećaj metabolizma. Zbog toga je važno osluškivati telo, pratiti signale i blagovremeno reagovati.

Uz promene u načinu života, moguće je potpuno preokrenuti tok ovog stanja i sačuvati dugoročno zdravlje – čak i kada sve „izgleda“ u redu spolja.