U SLAVU DUHA SVETOGA

Sveti Lav I, poznati i kao Lav Veliki, bio je rimski papa koji je živeo u petom veku. Ovo njegova beseda na Pedesetnicu – praznik Svete Trojice.

Svim vernima dobro je poznato, ljubljeni, da današnje praznovanje treba poštovati u ravni sa drugim posebnim praznicima i ne sumnjamo u veliko poštovanje koje priliči ovom danu, jer ga je sâm Duh Sveti osvetio izvanrednim čudom svog dara.

na pedesetnicu

Računajući od dana u koji se Gospod vazneo na nebesa i seo sa desne strane Bogu Ocu, ovaj dan će biti deseti, ali nam je zablistao u dan od koga računamo, na dan Vaskrsenja. U njemu su sadržane velike tajne starih i novih tajinstava, u kojima se jasno pokazuje da je milost predznačena kroz zakon, a zakon je ispunjen kroz milost. Jer, kao što je jevrejski narod nekada bio izveden iz Egipta i pedesetog dana po klanju jagnjeta dat mu je zakon na gori Sion (2Moj 19, 17. i dalje), tako i posle stradanja Hristovih, kada je istinsko Jagnje Božije zaklano, pedesetog dana po Njegovom Vaskrsenju, Duh Sveti je sišao na apostole i druge koji su poverovali. Zato, bez mnogo poteškoćâ, revnosni hrišćanin može da shvati da su počeci Starog Zaveta bili podređeni jevanđeljskim načelima i da je drugi Zavet dat istim Duhom, kao i prvi.

Dakle, kako svedoči apostolski spis: „I kad se navrši pedeset dana, bejahu svi apostoli jednodušno na okupu. I ujedanput nastade šum sa neba kao hujanje silnoga vetra, i napuni sav dom gde oni seđahu. I pokazaše im se razdeljeni jezici kao ognjeni i siđe po jedan na svakog od njih. I ispuniše se svi Duha Svetoga i stadoše govoriti drugim jezicima, kao što im Duh davaše da kazuju“ (Dap 2, 1-4). O, kako su se brzo pokazale reči mudrosti i kako se lako naučilo ono što se učilo tamo gde je učitelj bio sâm Bog! Zaista, za usvajanje [znanja] ovde nisu potrebna dodatna objašnjenjâ, iskustvo i vreme za učenje. Pošto „Duh istine diše gde hoće“ (Jn 3, 8), jezici svojstveni pojedinim narodima postali su svima dostupni u ustima Crkve. Dakle, od ovog dana je objavljena truba jevanđeljske propovedi, od ovog dana potoci blagodati, reke blagoslova, napojiše svaku pustinju i svu suvu zemlju (Is 35, 6. i dalje). A što se tiče obnovljenja lica zemlje (Ps 104, 30) „Duh Božiji lebdi nad vodama“ (Post 1, 2), a za izgnanje prvobitne tame, bljesnuše munje nove svetlosti. Tako se u sjaju ognjenih jezikâ prima ognjena rečitost i blistava reč Gospodnja, kojoj se za razumevanje i za uništenje greha dodaje sposobnost prosvetljenja i sila spaljivanja.

Premda je, ljubljeni, sâma spoljašnja slika onoga što se dogodilo divna i nema sumnje da je veličina Duha Svetoga prisutna u ovom likujućem skladu ljudskih glasova, ipak, neka niko ne pomisli da bi Njegova Božanska suština mogla biti otkrivena vidljivim telesnim očima. Jer priroda, nevidljiva i zajednička Ocu i Sinu, projavila je svoj dar i delo u obliku u kome je htela, ali je istovremeno ostavila skriveno svojstvo svoje suštine u Božanstvu, jer kao što ni Oca ni Sina, tako ni Duha Svetog ne može da dotakne ljudsko oko. Jer u Božanskoj Trojici nema ni različitosti ni nejednakosti i ono što se može misliti o Njihovoj Suštini (tj. o moći, slavi, večnosti) ne može biti podela. A kada je, po svojstvima ličnosti, jedno Otac, drugo Sin, treće Duh Sveti, onda u njima nema drugačijeg Božanstva, niti drugačije prirode. Jer, kao što je Sin jedinorodni sa Ocem i od Oca, tako je i Duh Sveti Duh od Oca, to jest, ne kao kakva tvorevina Oca, nego postojeći i vladajući, zajedno sa obojicom, On večno ishodi od Onoga koji je Otac. Zato Gospod, uoči dana stradanja svoga, nagoveštavajući učenicima dolazak Duha Svetoga, kaže: „Još vam imam mnogo govoriti, ali sada ne možete nositi. A kada dođe On, Duh Istine, uvešće vas u svu istinu; jer neće govoriti od sebe, nego će govoriti ono što čuje, i javiće vam ono što dolazi […] Sve što ima Otac moje je, zato rekoh da će od mojega uzeti, i javiti vam. (Jn 16, 12-13, 15). Dakle, ono što je svojstveno Ocu, Sinu i Svetome Duhu, nema različita svojstvâ, ali sve što ima Otac, ima Sin, ima i Duh Sveti i uvek je postojalo ovo jedinstvo u Trojici, jer biti potpuno tu – isto je što i uvek postojati. I neka se ovde ne misli ništa vremensko, nikakve stepenice i razlike, a pošto niko nije u stanju da protumači ono što je svojstveno Bogu, neka niko ne rizikuje da prizna ono što Njemu nije svojstveno. Jer, bolje je dostojno ne govoriti o neobjašnjivosti prirode, nego utvrditi suprotno njoj. Dakle, sve što pobožna srcâ misle u odnosu na večnu i nepromenljivu slavu Očevu, neka to isto nerazdvojno i bez razlike misle istovremeno o Sinu i Svetome Duhu. Stoga, Presvetu Trojicu prepoznajemo kao jednog Boga, jer u ove tri Ličnosti nema razlike u suštini, sili, volji i delovanju.

Stoga, pored arijanaca, koji žele da postave izvesno rastojanje između Oca i Sina, podjednako odbacujemo i Mekedonijeve sledbenike, koji, iako govore o jednakosti Oca i Sina, ipak degradiraju prirodu Svetog Duha. Uostalom, ne razmišljaju kako da zaustave ovu hulu, koju sud neće oprostiti ni u sadašnjem ni u budućem veku, jer Gospod kaže: „I ako reče ko reč protiv Sina Čovječijega, oprostiće mu se; a koji reče protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni u ovome veku ni u budućem“ (Mt 12, 32). Nalazeći se u ovoj nečastivosti, oni gube milost, jer ih On ne dopušta Sebi, kroz Koga bi mogli da je ispovede, a oni koji nemaju Zaštitnika da ih zaštiti nikada neće moći da pribegnu isceljenju oproštenjem. Jer zahvaljujući [Duhu Svetom] moguće je prizivanje Oca, [kao] i suze onih koji se kaju i uzdasi onih koji se mole: „I niko ne može reći: Isus je Gospod, osim Duhom Svetim“ (1Kor 12, 3), čiju jednaku silu sa Ocem i Sinom i istim Božanstvom, apostol Pavle propoveda sa najvećom jasnoćom, govoreći: „Različiti su darovi, ali je Duh isti. I različite su službe, ali je Gospod isti. I različita su dejstva, ali je isti Bog koji dejstvuje sve u svima“ (1Kor 12, 4-6).

Ovim i drugim svedočanstvima, ljubljeni, kojima bezbrojno sija sila Božanskih izrekâ, jednoglasno smo podstaknuti da poštujemo Pedesetnicu, radujući se u slavi Duha Svetoga, kojim se osvećuje sva katoličanska Crkva, ispunjava svaka razumna duša, jer je On nadahnuće vere, učitelj znanja, izvor ljubavi, znak celomudrenosti i osnova svakog moralnog savršenstva. Neka se raduju duše vernih što je u celom svetu jedan Bog – Otac i Sin i Sveti Duh, proslavljeni ispovedanjem svih jezikâ, a takođe i na to da se ovaj znak koji se pojavio u vidu ognja nastavlja do danas u delima i darovima. Jer i sâm Duh istine stremi da zasija dom slave Njegove i svetlost Njegova i želi da u hramu Njegovom ne bude ni tame ni hladnoće. Njegovom silom i učenjem darovano nam je očišćenje postom i milostinjom. Jer posle ovog poštovanog dana sledi isceliteljski post. Njegovu veliku korist doživeli su svi svetitelji i na revnosno ispunjenje istog podstičemo vas našim pastirskim služenjem, pa, ako si u poslednje dane sagrešio nemarom ili nepažnjom, onda neka se i ovo popravi strogošću posta i isceli strahopoštovanjem i ljubavlju. U sredu i petak postimo, a u subotu, uz uobičajeno držanje običaja, odslužimo svenoćno bdenije. Blagodareći Isusu Hristu Gospodu našem, koji je sa Ocem i Svetim Duhom jedan Bog, koji živi i caruje u vekove vekova.

Amin.