PREDEO MRAČNE VODE

mračne vode

I
Danju idemo oko uobičajenog sveta.
Sunce sija na spajalicama i ekserima,
pokrivače vetar raznosi s konopaca,
peščani putevi osećaju težinu stopala.
Stvari imaju svoj konture, mesta svoj red,
dogodilo se, događa se, ponoviće se.

Ali ponešto približava se i odlazi
što ne pripada ovome svetu,
što ne želi da ostane,
što se ne može zaustaviti.

To je kao pas koji trči kroz crkvu,
kao šapat u noći koji prestane
kad se uključimo.

II
Kada se umorimo od stvari,
onda se spuštamo niže
i ulazimo u predeo mračne vode.

Svet se smanjuje i sabija,
postaje jedno s onim što nije vidljivo.
Ono što se krilo u nejasnoći sada vlada.

To što se javlja u tami ne želi da ima lice.
Samo tiho klizi
u svoju nemoćnu moć.

U tom predelu,
niko nikome ne zavidi.
Niko ne traži da bude viđen.

III
U mračnoj vodi
nema puta.
Ali voda pamti gde smo hodali
i čuva obrise koraka.
Kao što papir zna
što je u njemu napisano
čak i kada je obrisano.

Mi nismo izgubljeni.

prevela Dragana Bojanić-Terzić