U SOBI

u sobi

Bio sam u sobi.
Bio sam u sobi i znao sam gde sam.
Bilo je to poznato mesto, bilo je rano,
i svetlost kroz prozor bila je siva i slaba.
Znao sam da nisam sam.
Postojao je drugi u sobi.
Bio je to neko koga sam znao ili neko
koga sam znao nekada, neko ko je sada
nepoznat, neko koga nisam mogao da imenujem,
ali čije prisustvo nisam mogao da poreknem.

Znao sam da sam u sobi.
Znao sam da postoji drugi,
i da me posmatra — iz senke, iz zida,
iznad mog pogleda, ili iznutra.
Usta su mu bila moja usta,
ali ne i reči.
Misao je bila njegova,
ali oblik mog jezika.

Sedeo sam na ivici kreveta,
gledao u pod, ali bio sam viđen.
Bio sam onaj koji gleda
i koji je gledan, onaj koji zna
i koji je poznat.
Bio sam onaj koji govori
i koji sluša.

Znao sam da se ništa ne događa.
Ništa spolja.
Ali unutra —
unutar mene, u sobi —
započelo je ono
što se ne može objasniti.

U sobi sam bio sam,
ali nisam bio jedan.
Bio sam deljen, umnožen,
bio sam ono što zna
da soba zna
da sam tu.

preveo Ivan Antić