NEDOVOLJNO ZREO PLOD
Zeleni paradajz može biti bezbedan način da se iskoriste sva korisna svojstva ovog prirodnog alkaloida.
Za razliku od crvenog, zrelog paradajza koji je poznat po likopenu, zeleni paradajz sadrži bioaktivni alkaloid tomatin, koji je prisutan u mnogo većoj količini dok plod još nije sazreo.
Iako se zeleni paradajz manje koristi u ishrani zbog svoje oporosti i blaže toksičnosti u sirovom stanju, sve više istraživanja pokazuje da tomatin poseduje značajna biofarmakološka svojstva, naročito u oblasti prevencije i inhibicije rasta tumorskih ćelija.
Tomatin – alkaloid sa višestrukim delovanjem
Tomatin pripada grupi glikoalkaloida i pokazuje antimikrobno, antiinflamatorno, ali i potencijalno antikancerogeno delovanje. Njegova struktura omogućava interakciju sa ćelijskim membranama i holesterolom, što utiče na integritet tumorskih ćelija i može dovesti do njihove apoptoze (programirane smrti).
Pored toga, neka istraživanja su ukazala da tomatin može da inhibira proliferaciju ćelija raka dojke, debelog creva i jetre, a mehanizmi uključuju promenu signalnih puteva u ćeliji, smanjenje oksidativnog stresa i modulaciju ekspresije gena povezanih sa rastom tumora.
Bezbednost i načini konzumacije
Važno je naglasiti da visoke doze sirovog tomatina mogu biti toksične, naročito ako se unosi veća količina nezrelih plodova. Međutim, termička obrada (kuvanje, fermentacija, prženje) značajno smanjuje toksičnost, a zadržava deo bioaktivnosti.
U tradicionalnim kuhinjama, zeleni paradajz se koristi za pripremu sosa, džema, čatnija i pohovanih jela – što može biti bezbedan način unošenja malih količina tomatina u organizam.
Perspektiva u fitoterapiji i daljim istraživanjima
Tomatin se još ne koristi kao zvanični antikancerogeni agens, ali je u fokusu brojnih eksperimentalnih i predkliničkih studija. Postoji potencijal za njegovu sintezu i izolaciju u obliku ekstrakta ili dodatka ishrani u budućnosti, ali uz neophodnu regulaciju doziranja i praćenje toksičnosti.
Zanimljivo je i da se njegova upotreba istražuje i u kombinaciji sa drugim bioaktivnim molekulima iz biljaka, poput kurkumina i resveratrola, kako bi se povećala efikasnost u prevenciji malignih oboljenja.
Zaključak
Zeleni paradajz i tomatin predstavljaju manje poznat, ali izuzetno zanimljiv aspekt nutritivne onkologije. Iako još uvek nisu deo zvaničnih preporuka, umerena konzumacija termički obrađenog zelenog paradajza može biti bezbedan način da se iskoriste korisna svojstva ovog prirodnog alkaloida.
Dalja istraživanja će pokazati da li će tomatin jednog dana imati i zvaničnu ulogu u prevenciji raka.
Leave A Comment