DOGAĐAJ NA MOSTU „SOVIN POTOK“

Omča mu je spala s vrata i on izroni, hvatajući vazduh. Snažno zaplivavši, uspeo je da izbegne pucnje vojnika na mostu.

na mostu

I
Čovek je stajao na drvenom mostu, vezanih ruku iza leđa, s omčom oko vrata. Omča je bila pričvršćena za gredu iznad njega, a daska na kojoj je stajao bila podržana samo krajevima preko dve poprečne grede. Ispod njega, na četiri metra dubine, tekao je Sova potok, svetlucajući pod jutarnjim suncem. Na sredini potoka, voda je bila mirna i crna, a bliže obali svetlucala je od pjenušavih virova.

Iza čoveka stajala su dvojica vojnika, a još jedan, narednik, stajao je tik uz njega. Nekoliko koraka dalje, na čvrstom delu mosta, bio je oficir u plavoj uniformi. On je dao znak, a dvojica vojnika su se odmakla, ostavljajući osuđenog samog na dasci. Oficir je blago klimnuo, narednik je zakoračio na kraj daske – i ona se izmakla ispod čovekovih nogu.

II
Pejton Farkuhar bio je imućan zemljoposednik iz Alabame, vlasnik robova i predan Konfederaciji. Rat mu je bio apstraktan – dok su drugi odlazili na front, on je ostajao na imanju. Jednoga dana, dok je sedeo pred kućom, naišao je vojnik Konfederacije i, u razgovoru, pomenuo da su Jenkiji zauzeli most na Sova potoku i da ga popravljaju. Vojnik je dodao da bi svaki pokušaj da se most zapali bio ozbiljno kažnjen.

Peyton, željan da učini nešto „za stvar“, iste noći je otišao prema mostu. Nije znao da je „vojnik Konfederacije“ zapravo prerušeni izviđač Unije. Bio je uhvaćen, suđeno mu je po kratkom postupku i određena mu je smrt vešanjem.

III
Kako mu je daska izmakla, Pejton pade – ali umesto trenutne smrti, oslobodio je ruke i pao u vodu! Omča mu je spala s vrata i on izroni, hvatajući vazduh. Snažno zaplivavši, uspeo je da izbegne pucnje vojnika na mostu. Mece su šištale oko njega, a voda prskala. Izbegao je i granate koje su padale u potok, bežeći nizvodno.

Plivao je sve dok nije izašao na obalu daleko od mosta. Umoran, ali presrećan, krenuo je kroz šumu, osećajući miris svojih borova, čujući cvrkut ptica. Nakon dugog pešačenja, ugledao je svoju kuću. Supruga je stajala na verandi, nasmejana, raširenih ruku. Potrčao je prema njoj…

… i osetio užasan trzaj. Sve se smračilo.

Pejton Farkuhar je mrtav. Njegovo telo visilo je ispod mosta na Sova potoku.