PLANSKA HIDRATACIJA

Sledeći put kada neko kaže „pij više vode“, imajte na umu: nije samo do vode.

Leto donosi sunce, visoke temperature, fizičku aktivnost na otvorenom – ali i povećan rizik od dehidracije, koji se često potcenjuje.

više vode

Savet „pij više vode“ čuje se sa svih strana, ali u praksi, taj savet nije ni precizan, ni dovoljan. Zašto? Zato što potreba za hidratacijom nije ista kod svakoga, nije reč samo o unosu vode i – što je još važnije – gubitak tečnosti sa sobom povlači i gubitak elektrolita, bez kojih ni sama voda ne može biti iskorišćena na pravi način.

Šta zapravo znači dehidracija?

Dehidracija nastaje kada telo izgubi više tečnosti nego što je unelo, što narušava ravnotežu svih telesnih funkcija – od cirkulacije i regulacije temperature, do varenja i rada mozga. U letnjim mesecima, znojenje je pojačano, a s njim se gube i natrijum, kalijum, magnezijum i hloridi – ključni elektroliti koji održavaju pravilan rad srca, mišića i nervnog sistema.

Simptomi mogu biti blagi (suva usta, umor, tamniji urin), ali i ozbiljniji – vrtoglavica, glavobolja, slabost, pa čak i gubitak svesti.

Zašto „pij više vode“ nije dovoljno?

  1. Voda bez elektrolita ne obnavlja izgubljeno
    Ako se tokom dana unosi samo voda, bez hrane ili dodatka minerala, može doći do razblaživanja elektrolita u krvi, što može izazvati još veći disbalans, poznat kao hiponatremija. To posebno važi za sportiste, starije osobe i decu.

  2. Nije svaka voda ista
    Unos vode iz izvora siromašnog mineralima ne nadoknađuje ono što je znojem izgubljeno. U nekim slučajevima, voda sa dodatkom minerala ili blago posoljena supa može biti mnogo delotvornija.

  3. Nije sve do količine – važan je i ritam unosa
    Piti naglo veliku količinu vode ne znači da će telo sve iskoristiti. Mnogo je korisnije unositi manje količine češće, i to pre nego što se oseti žeđ – jer žeđ je već znak početne dehidracije.

  4. Faktori rizika se razlikuju
    Starije osobe, deca, trudnice, hronični bolesnici, sportisti i svi koji rade fizički posao na otvorenom imaju različite potrebe i različit prag tolerancije na gubitak tečnosti.

Kako se pravilno hidrira telo tokom leta?

  • Unos vode – oko 30–40 ml po kilogramu telesne mase dnevno je prosečna preporuka, ali se u letnjim mesecima ta količina povećava.

  • Elektroliti – ubaciti namirnice bogate kalijumom (banana, spanać), magnezijumom (orah, semenke), kao i prirodne izvore natrijuma (kisela voda, supa).

  • Namirnice s visokim sadržajem vode – lubenica, krastavac, paradajz, tikvice – sve to pomaže dodatnoj hidrataciji.

  • Izbegavanje diuretika – kafa, alkohol i zaslađeni napici podstiču izlučivanje vode i mogu pogoršati dehidraciju.

  • Praćenje boje urina – svetložuta boja je dobar znak; tamnožuta i retka potreba za mokrenjem ukazuju na dehidraciju.

Posebne preporuke za osetljive grupe

  • Deca često ne znaju da izraze osećaj žeđi – treba ih podsećati i nuditi vodu redovno.

  • Stariji ljudi imaju slabiji osećaj žeđi i sporiju regulaciju temperature – hidratacija mora biti planirana, ne spontana.

  • Fizički aktivni i sportisti – potrebno je nadoknaditi i tečnost i elektrolite pre, tokom i posle aktivnosti. Izotonici i domaći rastvori (npr. voda sa prstohvatom soli i malo limuna) mogu biti korisni.

  • Osobe sa hroničnim bolestima, poput dijabetesa, kardiovaskularnih oboljenja ili bolesti bubrega, treba da prilagode unos tečnosti uz konsultaciju sa lekarom.

Zaključak

Zato sledeći put kada neko kaže „pij više vode“, imajte na umu: nije samo do vode.

Potrebna je mudra, planska i individualizovana hidratacija – jer telo nije samo cevovod, već složen sistem koji traži ne samo tečnost, već i sve ono što ide uz nju da bi pravilno funkcionisao.

A u letnjim mesecima, kada rizik raste, pažljiv pristup hidrataciji može napraviti ključnu razliku između osećaja umora i vitalnosti.