ŽIVOTNA PRIČA IZ PLANINSKOG SELA
Kada se spomene krštenje u reci, pred očima se odmah javlja slika Hristovog silaska u vode Jordana. U pravoslavnom narodu taj čin nije ostao samo kao sećanje na prošlost, već se u pojedinim mestima i danas obnavlja.
U tradiciji pravoslavlja, krštenje je vrata ka novom životu u Hristu. Najčešće se ono obavlja u crkvi, pod svodom kupole i u toplini svečano pripremljene priprave.
Ipak, u pojedinim krajevima i danas živi običaj koji vraća vernika korenima i priziva prizor Hristovog krštenja na Jordanu — krštenje u reci, pa makar bilo i usred zime, dok sneg škripi pod nogama, a voda reže kao nož.
Takvi trenuci, iako retki, svedoče o veri koja ne poznaje strah ni udobnost, već se predaje Bogu u punoj iskrenosti i žrtvi.
Jedna takva priča dogodila se u planinskom selu kod Ivanjice, na Bogojavljenje. Mladić Marko, koji se spremao za brak, želeo je da se krsti baš onako kako su činili njegovi preci. Odluka da to učini u reci Javorici, iako je sneg bio do kolena, a voda ledena, izazvala je divljenje i zabrinutost u selu.
Sveštenik je sa krstom u ruci i đakonom pored sebe krenuo ka reci, dok su seljani stajali obučeni u debela odela, sa upaljenim svećama koje je vetar povijao. Dok su pojali „Veruju, Gospodi…“, Marko se skinuo do bele košulje i zakoračio u reku iz koje se dizala para.
U trenutku kada je sveštenik tri puta potopio mladog čoveka u vodu, čuo se hor prisutnih koji je zapevao „Koliko se vas u Hrista krstiste, u Hrista se obukoste“.
Ledena voda je škripala oko obale, ali lice Marka je sijalo od radosti. Nakon izlaska iz reke, obukli su ga u suvu odeću i ogrnuli ćebetom, a selo je u crkvenoj sali pripremilo toplu supu i hleb, kao znak zajedništva i radosti.
Stariji ljudi iz sela pričali su da ovakvo krštenje ima posebnu snagu, jer se čovek na taj način u potpunosti predaje veri, bez obzira na žrtvu i nelagodu.
„Nije lako ući u reku kad mrzne, ali to znači da si spreman da uđeš i u vatru za Hrista,“ govorio je jedan od staraca.
Danas su ovakva krštenja retka, ali tamo gde postoje, ona svedoče o dubokoj povezanosti vere i prirode, čoveka i Boga. To su trenuci kada se ne vidi samo čin krštenja, nego i snaga zajedništva i hrabrosti, koje ostaju urezane u sećanju čitave zajednice.
Leave A Comment