AGRESIJA KAO SOCIJALNI FENOMEN

Nasilje predstavlja jednu od najsloženijih i najupornijih društvenih pojava, prisutnu u svim kulturama i povijesnim razdobljima. Iako se često smatra devijantnim ponašanjem, istraživanja pokazuju da nasilje proizlazi iz duboko ukorijenjenih psiholoških i društvenih mehanizama.

Piše: Žana Alpeza

žana alpeza

Cilj ovoga eseja jest analizirati razloge zbog kojih su ljudi skloni nasilju, psihološke čimbenike koji objašnjavaju uživanje u nasilnim činovima te razmotriti gdje je nasilje najizraženije, s posebnim fokusom na balkanski kontekst.

Psihološki korijeni nasilja

Sigmund Freud (1920) uveo je koncept destruktivnog nagona – Thanatosa, sugerirajući da ljudska bića nose u sebi poriv za agresijom i uništenjem. Kasniji autori poput Dollarda i suradnika (1939) razvili su hipotezu frustracija–agresija, prema kojoj agresija proizlazi iz doživljaja frustracije, osobito kada pojedinac osjeća da su mu osnovne potrebe ili ciljevi onemogućeni.

nasiljem

Albert Bandura (1977) kroz teoriju socijalnog učenja ističe da se nasilje ne prenosi samo biološki nego i kroz imitaciju i modeliranje. Djeca koja promatraju nasilne obrasce – bilo u obitelji, zajednici ili kroz medije – sklona su ih internalizirati i reproducirati. To potvrđuju i istraživanja koja pokazuju da je izloženost nasilnim videoigrama i filmovima povezana s većom tolerancijom prema agresiji.

Bihevioralni i neurobiološki pristupi dodatno naglašavaju ulogu hormona i neurotransmitera. Tijekom agresivnih epizoda dolazi do povišene razine adrenalina i dopamina, što može proizvesti subjektivni osjećaj uzbuđenja i nagrade, pa čak i užitka (Buckholtz & Meyer-Lindenberg, 2008). Na taj način, nasilje se kod određenih pojedinaca pretvara u oblik psihološkog „pojačanja“.

Uživanje u nasilju

Fenomen uživanja u nasilju može se objasniti kroz nekoliko psiholoških koncepata:

  1. Moralno isključenje (Bandura, 1999) – kada počinitelj žrtvu doživljava kao manje vrijednu ili neljudsku, nasilje prema njoj ne izaziva osjećaj krivnje nego može proizvesti zadovoljstvo.
  2. Socijalna dominacija – nasilje pruža osjećaj moći i kontrole, osobito kod osoba s niskim samopoštovanjem.
  3. Grupna dinamika – kolektivno nasilje (npr. navijačke tuče ili ratni sukobi) može kod pojedinca izazvati osjećaj pripadnosti i euforije jer agresija postaje ritual unutar grupe.

Društveni i kulturni kontekst nasilja

Iako je nasilje univerzalna pojava, njegova je učestalost veća u društvima koja karakteriziraju:

  • institucionalna slabost i neefikasnost pravnog sustava,
  • visoka stopa siromaštva i socijalne nejednakosti,
  • prisutnost povijesnih trauma i kolektivnog nasilja,
  • kultura u kojoj se agresivnost poistovjećuje sa snagom i moći.

U takvim okruženjima nasilje postaje „normalizirano“ i prenosi se među generacijama.

Balkan i nasilje

Balkanska regija povijesno je obilježena ratovima, etničkim sukobima i političkom nestabilnošću. Psiholozi poput Gordane Jovanović (2004) ukazuju da kolektivne traume iz ratova devedesetih i dalje oblikuju identitete i međuljudske odnose. Nasilje je u ovim društvima često povezano s patrijarhalnim obrascima i kulturom „muškog autoriteta“, gdje se agresija tolerira ili čak vrednuje kao pokazatelj časti i hrabrosti.

Nadalje, istraživanja o mladima na Balkanu pokazuju visoku stopu nasilja u školama i na sportskim događanjima, što upućuje na duboko ukorijenjene obrasce agresivnog ponašanja (Živčić-Becirević i sur., 2012). Nedovoljno razvijen sustav prevencije i nedostatak povjerenja u institucije dodatno otežavaju borbu protiv nasilja.

Zaključak

Psihološki mehanizmi agresije – od nagonskih poriva do socijalnog učenja – pokazuju da nasilje nije puka slučajnost nego dio kompleksne interakcije biologije, psihologije i društva. Uživanju u nasilju doprinosi osjećaj moći, grupna pripadnost i hormonski mehanizmi nagrade. Na Balkanu, gdje je povijest oblikovala kulturu nasilja i autoriteta, ti obrasci dobivaju dodatnu snagu. Izlazak iz tog kruga zahtijeva snažnu institucionalnu podršku, obrazovne programe usmjerene na nenasilnu komunikaciju te dugotrajan proces suočavanja s kolektivnim traumama.