Kada odem / Mjesečeva ljubomora – Minela Islamčević

KADA ODEM

A sutra
Kada na bijeli jastuk od svile
Umorne obraze spustim
I bijela mi polja
Lažni osmjeh ‘mjesto bola daruju
Da mi svježa rosa
Noge umorne hladi

Zadrži suze

I kada bijele zastore spustim
Na svoju malu pozornicu
Nikad dosanjanu
I potrebu za utočište
U naručje tvoje
Odnesu mećave
I dok moje pjesme
nečujno jecaju

Zadrži suze

I ti sa pozornice siđi,
I zadrži suze.

MJESEČEVA LJUBOMORA

Budna sanjam
Dok vjetar mi šapuće,
da će sunce za goru se skriti

Tamo će obećanje dati
Onom što samo srce čuje.
Sunce je zaljubljeno,
u sićušno brdašce…
Pa mu svako veče u krilo liježe
Da mu nadu za sutra miluje.

Utočište poput brloga skrivenog traži
U tajnosti vidljive sjene
Mjesečeve ljubomore
Što poput sunca, ne miluje.