ENERGIJA U ISHRANI

Iako postprandijalna termogeneza sama po sebi ne može značajno da „istopi“ višak kilograma, ona je važan deo ukupnog energetskog bilansa.

Kada pojedemo obrok, telo ne koristi samo energiju iz hrane za rad mišića i organa, već troši deo te energije na samu obradu hrane.

termogeneza

Ovaj proces naziva se postprandijalna termogeneza, odnosno „efekat hrane na potrošnju energije“. Može se zamisliti kao paljenje unutrašnje peći – telo sagoreva kalorije kako bi varilo, apsorbovalo i skladištilo hranljive materije.

Različite vrste hrane različito utiču na ovaj efekat. Proteini imaju najizraženiji termogeni efekat – oko 20 do 30% unetih kalorija iz proteina potroši se na njihovu razgradnju i metabolizam. U poređenju s tim, masti imaju znatno niži termogeni efekat (2 do 3%), dok ugljeni hidrati zauzimaju sredinu (5 do 10%). Upravo zbog toga obroci bogati proteinima ne samo da duže drže sitost, već i povećavaju energetsku potrošnju.

Na termogenezu utiču i drugi faktori – veličina i učestalost obroka, telesna masa, pol i nivo fizičke aktivnosti. Ljudi sa većom mišićnom masom i boljim metabolizmom češće imaju izraženiju termogenu reakciju. Takođe, začini poput ljute paprike ili đumbira dodatno mogu stimulisati ovaj efekat zahvaljujući kapsaicinu i gingerolu, koji podižu telesnu temperaturu i ubrzavaju potrošnju kalorija.

Iako postprandijalna termogeneza sama po sebi ne može značajno da „istopi“ višak kilograma, ona je važan deo ukupnog energetskog bilansa. Zajedno sa bazalnim metabolizmom i potrošnjom tokom fizičke aktivnosti, čini komponentu koja objašnjava zašto ishrana zasnovana na kvalitetnim, raznovrsnim namirnicama ima prednost u odnosu na obroke bogate prerađenim mastima i šećerima.

Razumevanje ovog procesa može pomoći u kreiranju pametnijih planova ishrane: obroci sa više proteina i začina ne samo da nude više sitosti, već i doslovno „pale unutrašnju peć“ i podstiču telo da sagoreva dodatnu energiju.