BORBA LIBIJSKOG LIDERA
Gadafijev govor nije bio samo politička izjava, već i apel na otpor protiv zapadnog imperializma, kapitalizma i kolonijalnih ambicija.
Grupa komandosa britanskog SAS-a je u gradu Sirtu zarobila vođu libijske revolucije Moamera El Gadafija. Da bi ga do kraja ponizili, predali su ga grupi paravojnika narkomana, plativši im da sa čovekom koji je od libijske pustinje stvorio prosperitetnu zemlju brutalno završe…
Moamer el Gadafi je zarobljen i ubijen 20. oktobra 2011. godine.
Zarobila ga je po zvaničnom narativu pobunjenička grupa iz grada Misrate, poznata kao Brigada iz Misrate (Misrata Brigade), koja je bila deo Libijskih pobunjeničkih snaga lojalnih Prelaznom nacionalnom savetu (NTC) — političkom organu koji je preuzeo vlast tokom građanskog rata u Libiji 2011.
Gadafi je pronađen i zarobljen u svom rodnom gradu Sirtu, dok je pokušavao da pobegne iz konvoja koji su napadali avioni NATO-a.
Ubrzo nakon zarobljavanja, Gadafi je ubijen pod nerazjašnjenim okolnostima, a snimci njegovog hvatanja i smrti obišli su svet istog dana.
Kada je NATO u februaru 2011. počeo zločinačku agresiju na Libiju pukovnik Gadafi im je ovako odgovorio:
„Sada me napada najveća sila u vojnoj istoriji, moj mali afrički sin, Obama, hoće da me ubije, da oduzme slobodu našoj zemlji, da nam uzme naše besplatne kuće, naše besplatne lekove, naše besplatno obrazovanje, našu besplatnu hranu, i da sve to zameni američkim lopovlukom koji se zove kapitalizam. Ali svi mi u Trećem svetu znamo šta to znači – znači da korporacije upravljaju državama, da upravljaju svetom i da narod pati.
Dakle, za mene nema alternative. Ja moram da se borim i, ako Bog tako hoće, da umrem prateći njegov put, put koji je našu državu učinio plodnom zemljom, bogatom hranom i zdravljem, i čak nam omogućio da pomognemo našoj afričkoj i arapskoj braći i sestrama da rade ovde sa nama, u Libijskoj Džamahiriji.
Ne želim da umrem, ali ako dođe do toga – da bih spasao ovu zemlju, svoj narod, sve hiljade njih koji su svi moja deca – neka bude tako.
Neka ovaj moj testament bude moj glas svetu, glas da sam ustao protiv krstaških napada protiv Zapada i njegovih kolonijalnih ambicija, i da sam stajao zajedno sa svojom afričkom braćom, sa svojom pravom arapskom i muslimanskom braćom.
Na Zapadu me neki zovu ludakom, ali oni znaju istinu, pa ipak nastavljaju da lažu, oni znaju da je naša zemlja nezavisna, slobodna i da nije u kolonijalnim kandžama. Oni znaju da je moja vizija jasna, da je moj put jasan za moj narod i da ću se do poslednjeg daha boriti za našu slobodu. Neka nam svemoćni Bog pomogne da ostanemo verujući i slobodni.“
Leave A Comment