RECEPT ZA DUGOVEČNOST

Sasvim mi je jasno bilo da ne mogu pokloni da budu veliki kad su trebali da stanu u dečije čizme, a i dece je bilo puno…

“Maja, moraš još malo da izglancaš čizme. Treba da izgledaju kao nove. Vidiš kako sam ja oprala i izglancala prozore pa se skoro i ne vide. Kad Mikulaš bude prolazio našom ulicom mora lako da vidi tvoje čizme u prozoru da bi u njih mogao da ostavi poklone. U prljave ili mrljave sigurno neće ostaviti ništa.”

recept za dugovečnost

“Bako, kako izgleda Mikulaš? Šta radi? Gde živi?”

“Isto me pitaš svake godine.” – odgovorila mi je baka uz osmeh pre nego što je nastavila priču. “Zadatak mu je da štiti i voli svu decu koja su dobra i poslušna. Dobroj deci poklanja voće, slatkiše ili neku igračku, a deci koja su nevaljala i koja ne slušaju poklanja luk, buraniju ili neko drugo povrće, a onoj jako nevaljaloj deci zna da ostavi umesto poklona prutić koji se zove Virgač da ih roditelji malo kazne po turu, ne bi li konačno počeli da slušaju.”

Zamišljeno sam ponovo preslišavala svoja ponašanja po ko zna koji put. Jako sam se bojala da ipak nije možda nekako saznao i kad nisam bila dobra.

“Bako, da li se računa i ono kad neću da jedem tvoje čuspajze i one čorbe sa povrćem?”

“Ne znam. Videćemo.” Nije mi bilo jasno zašto joj je to bilo smešno.

Baka je nastavljala sa ređanjem odgovora na moja pitanja. “Mikulaš pomaže koliko može pre svega siromašnima, a i svima koji su u nevolji. Svake godine, u noći između petog i šestog decembra, ima pune ruke posla jer tad dobroj deci deli poklone. Ne znam tačno da ti kažem iz koje je zemlje, ali znam da je jako daleko od nas i da mu nije lako da obiđe svu decu.”

“Da li je bako dolazio i kod tebe kad si bila mala?”

“Jeste, svake godine.”

“Da li si ga videla bar ti ili neko od tvoje braće?”

“Ne. Nažalost dolazio je uvek jako kasno kad smo već zaspali.”

“Ja ću ga danas čekati ako treba i do ujutru, samo da ga vidim bar jednom. Ipak mi ispričaj još jednom kako on izgleda.”

“Ima dugačku belu kosu, okrugle naočare da bolje vidi, velike bele brkove i dugačku, gustu bradu, poveći stomak, veliki osmeh, i crveno odelo sa crvenom kapom i sa velikom belom gombom.”

“Pa onda bako on i Deda Mraz liče. Nažalost ni njega još nisam videla osim na slikama.”

“Liče, jedino što Mikulaš jaše na velikom belom konju okićenom praporcima i nosi poklone u velikom džaku na leđima, a Deda Mrazu je ipak lakše jer ima velike sanke koje vuku irvasi.”

“Koliko Mikulaš ima godina? Mora da je jako star.”

“Niko ne zna, ali ima baš dosta godina. Zapamti Maja, kad je neko jako dobar on onda dugo živi.” – tako bi baka obavezno završavala svoju priču o Mikulašu.

Srećom baka i deda su živeli u kući pored puta, u jednosobnom stanu, sa sobom koja je gledala na ulicu, pa mi je bilo jasno zašto je Mikulaš uspevao da vidi moje čizme kad bi na velikom belom konju prolazio našom ulicom. Uvek mi je ostavljao u svaku čizmu pomorandžu ili crvenu jabuku, po neki orah i obavezno svilene bombone primamljivih boja, raznih oblika i šara. Najviše sam volela one u obliku lutkica sa mekim čokoladnim punjenjem. Par puta sam dobila i malo pakovanje drvenih bojica ili čak i šarene drvene kocke.

Sasvim mi je jasno bilo da ne mogu pokloni da budu veliki kad su trebali da stanu u dečije čizme, a i dece je bilo puno. Uvek sam bila razočarana što sam ponovo zaspala čekajući Mikulaša, ali sam i pored toga bila beskrajno srećna kad bih ujutru premorena od čekanja ugledala poklone u prozoru. Ne mogu opisati moju sreću što sam uvek dobijala lepe poklone i što Mikulaš nikad nije saznao kad sve nisam bila dobra.

Danas je šesti decembar i sve me podseća na Mikulaša i na baku i dedu. Trebalo mi je mnogo godina da shvatim koliko je bakin odgovor o receptu dugovečnosti bio jednostavan i tačan. Umrla je davno, ali je i danas tu u mom životu, i dalje je živa. Ovih dana se velikom brzinom približavam odlasku u penziju, ali ne odustajem od svojih snova da postanem baka ne samo po krštenici. Rešila sam da ukoliko postanem prava baka da ću sa unucima slaviti sve praznike, i što bi mi jedan drug rekao: “ponašaću se kao da mi je svaki dan Nova godina.”

Možda i meni uspe da postanem dugovečna.