PARTNER IZ TENESIJA

I od tog dana, svaki dobitak je delio na dva dela. Jedan je bio njegov. Drugi je pripadao partneru iz Tenesija.

Postojalo je jedno prijateljstvo u rudarskom naselju u Kaliforniji koje je bilo toliko tiho i jednostavno da ga ljudi jedva da su primećivali. A opet, ono je bilo snažnije od mnogih glasnih zakletvi i velikih reči.

iz tenesija

Zvali su ga Tenesi. Niko nije znao njegovo pravo ime, niti odakle je tačno došao. Bio je krupan, miran čovek, pomalo spor u govoru, ali uvek spreman da pomogne. Njegov partner bio je sasvim drugačiji — sitniji, živahniji, brz na jeziku i još brži na kartama.

Njih dvojica su zajedno radili u rudniku, delili dobit, delili gubitke, i nikada se nisu svađali. Ako bi jedan našao zlato, bilo je to i zlato onog drugog. Ako bi jedan izgubio novac, gubitak su nosili zajedno.

Jedne večeri, u salunu, partner iz Tenesija seo je za sto za kockanje. Karte su letele, piće se točilo, a sreća se okretala kako je htela. U jednom trenutku, Tenesi je izgubio sve — ne samo svoj deo, već i novac koji je pripadao njegovom partneru.

U salunu je zavladala tišina.

— To nije bio tvoj novac — rekao je neko.

Tenesi je ćutao. Nije se branio. Samo je sedeo, gledajući u sto.

Njegov partner je ustao.

— Bio je to i njegov novac — rekao je mirno. — Sve što imamo, zajedničko je.

Nekoliko dana kasnije, Tenesi je optužen za krađu konja — ozbiljan zločin u tim krajevima. Dokazi su bili slabi, ali glasine jake, a rulja brza na presudu. Sud je bio kratak, a kazna nemilosrdna.

Njegov partner je pokušao da govori u njegovu odbranu, ali ga niko nije slušao.

Presuda je izvršena u zoru.

Kada su sve završili i ljudi se razišli, njegov partner je ostao sam. Stajao je dugo, bez reči, a zatim se okrenuo i otišao. Sledećih dana radio je kao i ranije, ali sada sam. I dalje je delio dobit — samo što više nije imao s kim.

Jednog dana, dok je kopao na svom starom mestu, pronašao je bogatu žilu zlata. Bila je to sreća kakvu sanja svaki rudar. Seo je pored rupe i dugo gledao u blistavi metal.

Zatim je pažljivo uzeo polovinu zlata i stavio je na stranu.

— Ovo je za Tenesija — rekao je tiho.

I od tog dana, svaki dobitak je delio na dva dela. Jedan je bio njegov. Drugi je pripadao partneru iz Tenesija.

Jer, po njegovom shvatanju, partnerstvo nije prestajalo smrću.