U ZAGRLJAJU ŠUME
Sagnem se do zemlje kako bih barem pokvasio ruku u hladnom potoku što presijeca šumu napola.
Hodajući kroz šumu, ostavljam tragove u vidu zgužvanog suhog lišća na tlu.
Kako koračam, tako se sunčeva svjetlost igra sa mnom ostavljajući me povremeno u polumraku, a povremeno osunčanog od glave do pete.
Svježina u samom vazduhu i mirisi obližnje cvjetne livade izmiješanih sa mirisima zelene paprati i mahovine daju neobičan osjećaj u plućima naučenim na ne baš prijatni miris gradskog smoga i škripe guma i kočnica te dotrajalih odvodnih cijevi pored gradske zamućene rijeke.
Čujem šuštanje lišća pod nogama. Blagoslov je kada čujem piskutove zvuke i cvrkutave pjesmice raspjevanih šumskih ptica.
Sagnem se do zemlje kako bih barem pokvasio ruku u hladnom potoku što presijeca šumu napola. Mahovina koja se pruža uz potok sva je u sićušnim kapljicama vode koje u igri sa suncem daju jedinstvenu čaroliju.
Osjetim samo mir. Opila me ova mirisna šuma kao jaki sedativ.
Leave A Comment