U TIŠINI SRCA

Gordost je tiha i opasna sila koja se lako uvlači u srce čoveka, udaljavajući ga od istine i mira. Nasuprot njoj stoji smirenje, koje ne samo da razotkriva slabosti, već vodi dušu ka Bogu i istinskoj slobodi.

Na putu duhovnog života čovek se neprestano susreće sa dve suprotne sile: smirenjem i gordošću. Dok gordost uzdiže čoveka u njegovim sopstvenim očima, smirenje ga uzdiže pred Bogom. U toj tihoj borbi odlučuje se sudbina duše.

gordost

Gordost je nevidljiva bolest duše. Ona se ne pojavljuje uvek otvoreno, već se često skriva iza dobrih dela, znanja ili uspeha. Čovek može misliti da je pravedan, a da u sebi nosi koren gordosti koji ga udaljava od istine. Jer gordost ne dopušta čoveku da vidi sebe onakvim kakav zaista jeste.

Smirenje, nasuprot tome, nije slabost niti poniženje, već istina o sebi. Smiren čovek zna svoje granice, ali se ne očajava zbog njih. On ne traži slavu od ljudi, niti se uznemirava kada je ne dobije. Njegova snaga je tiha, ali postojana, jer dolazi iz poverenja u Boga, a ne iz oslanjanja na sebe.

Sveti oci uče da bez smirenja nijedna vrlina ne može opstati. Kao što se kuća bez temelja ruši, tako i dobra dela bez smirenja gube svoju vrednost. Čak i molitva može postati prazna ako u njoj nema skrušenog srca.

Onaj koji stiče smirenje prestaje da osuđuje druge. On vidi sopstvene slabosti i zato ima razumevanja za tuđe. Takav čovek ne traži da bude prvi, već se raduje kada može da služi drugima. I upravo u toj tišini služenja otkriva se njegova veličina.

Put smirenja nije lak, jer zahteva da čovek pobedi sebe — svoje misli, želje i potrebu da bude priznat. Ali onaj koji istraje na tom putu nalazi mir koji svet ne može dati.

Jer gde nema gordosti, tamo nema ni nemira. A gde je smirenje, tamo počinje Carstvo nebesko u srcu čoveka.