POREĐENJE BMI
Najnovija studija otkriva kako geni i gojaznost deluju u modernom dobu. Zašto savremeno okruženje ima daleko snažniji i štetniji uticaj na mlađe generacije nego ranije?
Ljudi koji nose genetske varijacije povezane sa gojaznošću danas imaju veće šanse da budu krupniji nego pojedinci sa istim tim varijancima koji su rođeni pre nedavne epidemije gojaznosti. Lijam Rajt sa Univerzitetskog koledža u Londonu i njegovi saradnici objavili su ove nalaze nedavno u časopisu PLOS Genetics.
Tokom proteklih pet decenija, stopa gojaznosti naglo je porasla i kod dece i kod odraslih. Međutim, neobično je to što je stopa ekstremne gojaznosti rasla brže od ukupnog porasta indeksa telesne mase (BMI), procene telesne masti zasnovane na visini i težini osobe. Ovaj trend sugeriše da su neki pojedinci posebno podložni faktorima okruženja koji podstiču povećanje telesne težine, kao što su sve veća dostupnost prerađene hrane i sve manja fizička aktivnost. Jedan od uzroka ove podložnosti genetika može biti genetika.
Da bi istražili ovaj trend, istraživači su uporedili BMI i prisustvo ili odsustvo višestrukih genetskih varijacija koje su ranije bile povezane sa gojaznošću kod ljudi iz četiri britanske kohorte rođenih pre ili tokom porasta stope gojaznosti. Studija je uključila podatke o BMI od rane adolescencije do odraslog doba za pojedince rođene 1946, 1958, 1970. i 2001. godine u Velikoj Britaniji.
Njihove analize su pokazale da su ove genetske varijacije bile snažnije povezane sa visokim BMI u dve novije kohorte, a to je bilo još izraženije kako su ljudi postajali stariji i među pojedincima sa većim BMI.
Ovi nalazi sugerišu da su ljudi sa genetskom predispozicijom za veći BMI verovatno podložniji od drugih promenama u svom okruženju koje podstiču gojaznost.
Istraživači ističu da razlog za jaču povezanost između genetike i BMI u mlađim kohortama ostaje nejasan. Međutim, oni sumnjaju da je promena okruženja – sa porastom restorana brze hrane i prerađene hrane – mogla da omogući veće izražavanje genetskih varijanti koje podstiču veći unos kalorija, a samim tim i viši BMI. Oni zaključuju da će biti potreban dalji rad kako bi se identifikovali specifični faktori okruženja odgovorni za jačanje veze između genetike i BMI.
Autori dodaju: „Epidemija gojaznosti je povećala BMI bez obzira na genotip, ali su najviše pogođeni oni koji su genetski najviše predisponirani za visok BMI.“
Izvor: PLOS Genetics


Leave A Comment