ZVIJEZDE
„Svake vedre noći, daleke zvijezde, tajanstveni fenjeri, blistavi dragulji, šapuću nam svoja sjećanja.“
Biciklima smo prešli više od dvije trećine puta. Ipak, zadnjih oko kilometar i po, uspon je bio prevelik, pa smo naše dvotočkaše gurali pored sebe.
Noć je donijela svježinu, nakon toplog junskog dana, i mnogo lakše smo se uspinjli uz brdo. A nismo ni forsirali, uživali smo u mirisima prirode. Put je asfaltiran i osvijetljen, a sijenke drveća i drugog rastinja lagano su igrale pred nama, zahvaljujući povjetarcu koji je počeo da duva.
Napokon, iza jedne krivine, ugledali smo vidikovac pred nama. Stigli smo!
Zaboravili smo na umor, ostavili bicikle i pohitali ka staklenoj platformi. Maju nježno uzeh za ruku. Njen veseo pogled i osmijeh na usnama. Gledali smo svjetla pulsirajućeg grada, ali i iznad grada, predivno, čisto nebo sa bezbroj dijamanata prosutih po njemu. Riječi mi same potekoše:
„Svake vedre noći, daleke zvijezde, tajanstveni fenjeri, blistavi dragulji, šapuću nam svoja sjećanja.“
Leave A Comment