VASELJENSKI SVETITELJ

U širem istorijskom kontekstu, vrijeme i prostor u kojem je živio i vladao Sveti Jovan Vladimir će se pokazati kao raskrsnica između Istoka i Zapada.

Sveti Jovan Vladimir bio je vladar Zete i prvi poznati srpski svetac. On bijaše blagočestivog i carskog korena. Njegov otac Petrislav je vladao u Zeti i Podgorju, oblastima koje je posle smrti oca, još kao dječak, naslijedio Vladimir.

jovan vladimir

On je od djetinjstva bio ispunjen duhovnim darovima i vrlinama. U sebi je spojio viteštvo i pobožnost. Učio se ratnoj vještini, a istovremeno marljivo izučavao Sveto Pismo. Ovim prvim branjaše svoj narod od neprijatelja, a drugim je uspio da učvrsti svoj narod u vjeri i da povrati mnoge bogumile i jeretike u pravoslavnu vjeru.

Vrijeme i mjesto u kome je živio Sveti Jovan Vladimir su presudno uticali na njegov život. U užem istorijskom smislu, to je vrijeme sukoba bugarskog cara Samuila i Vizantijskog carstva na kraju desetog vijeka. Tako je car Samuilo, prilikom napada na Duklju 988. godine, zarobio kneza Jovana Vladimira i stavio ga u tamnicu. Međutim, Samuilova kći Kosara obilazeći zatvorenike u tamnicama, upozna Jovana Vladimira. Ona zavolje blagočestivog kneza i izmoli od oca blagoslov da se uda za njega. Samuilo im dade blagoslov i vrati Jovana Vladimira na vlast u Duklji.

Posle smrti cara Samuila (976–1014) na bugarski presto dolazi njegov sinovac Jovan Vladislav. Jedan od njegovih ciljeva je bio da zauzme grad Drač, u kojem vladaše Sveti Jovan Vladimir. On na lukav način pozva Svetog Jovana Vladimira u svoju prestonicu Prespu. Kao garanciju da mu se ništa neće desiti posla mu krst. Međutim, ispostavilo se da je taj krst bio znak mučeničkog stradanja i buduće slave Svetog Jovana Vladimira. On bi pogubljen u Prespi 1016. godine, a njegove svete mošti položene su u crkvi ispred koje je pogubljen.

Danas se njegove mošti nalaze u Blagoveštenjskoj crkvi u Tirani, a njegov zavjetni krst je postao simbol samožrtvene ljubavi i stradanja. Danas se krst čuva u Baru, kod porodice Andrović, a svake godine se nosi u čuvenoj litiji na planinu Rumiju iznad Bara, gdje je podignut i prekrasan hram u čast Svete Trojice.

U širem istorijskom kontekstu, vrijeme i prostor u kojem je živio i vladao Sveti Jovan Vladimir će se pokazati kao raskrsnica između Istoka i Zapada. Kao mjesto gdje se vjekovima ukrštala jurisdikcija Prvog i Drugog Rima, kako svjetovnog tako i duhovnog. Ovo je vrijeme sukoba istočnoromejskog i zapadno-rimocentričnog poimanja odnosa između Crkve i države. Na opredjeljenje Svetog Jovana Vladimira je presudno uticala crkveno-prosvetna djelatnost Svetih Ćirila i Metodija, a potom i Svetih Klimenta i Nauma. Tako je Sveti Jovan Vladimir utemeljio svoju zemlju i narodnu samosvijest na temeljima istočnoromejskog predanja. Taj njegov dvig i pokret ka Istoku, opredjelio je i budućnost njegovog naroda. On je utabao put kojim će poći i Sveti Sava.

Stoga slobodno možemo reći da se tu otkriva značaj Svetog Jovana Vladimira. Samožrtvenom ljubavlju i krstonosnom mučeničkom smrću se pokazao kao naslednik Hristove žrtve. Žrtvovao je sebe za druge, a ne druge radi sebe.

Danas mnogi ličnost i kult Svetog Jovana Vladimira svojataju i pokušavaju da svedu na lokalni nivo istorijskih i geopolitičkih zbivanja. U Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji, Bugarskoj, Grčkoj, Albaniji je široko rasprostranjen kult Svetog Jovana Vladimira. Svi ga doživljavaju kao svoga. O tome svjedoči kako rasprostranjeno narodno predanje, tako i njegove svete mošti, mnogobrojne freske i ikone sa likom svetitelja, kao i mnogi hramovi podignuti njemu u slavu. Bilo kakav pokušaj svođenja njegove ličnosti na lokalni nivo, narušava cjelovitost i veličinu uzvišenog lika. Sveti Jovan Vladimir je na ličnom primjeru posvjedočio vaseljenski značaj. Kao takvog ga treba i slaviti.