DUGOTRAJNA ZAŠTITA

Organizam „pamti“ infekcije zahvaljujući ćelijama pamćenja koje nastaju nakon prvog susreta sa virusima ili bakterijama.

Većina ljudi je primetila da neke zarazne bolesti preležimo samo jednom ili da posle vakcinacije organizam mnogo brže reaguje kada se ponovo susretne sa istim uzročnikom. Razlog za to leži u izuzetnoj sposobnosti imunog sistema da „pamti“ prethodne susrete sa virusima i bakterijama.

organizam pamti infekcije

Iako organizam nema pamćenje u istom smislu kao mozak, pojedine ćelije imunog sistema mogu godinama, pa čak i decenijama, da čuvaju informacije o mikroorganizmima sa kojima su se već borile. Zahvaljujući tome, odbrana pri sledećem susretu može biti mnogo brža i efikasnija.

Prvi susret sa mikroorganizmom

Kada virus ili bakterija prvi put uđu u organizam, imuni sistem ih prepoznaje kao strane. Odbrambene ćelije počinju da ih analiziraju i traže njihove karakteristične delove, takozvane antigene.

Istovremeno se pokreće složen niz reakcija čiji je cilj da se uzročnik što pre ukloni iz organizma.

Limfociti imaju glavnu ulogu

Najvažniji učesnici u stvaranju imunološkog pamćenja jesu B limfociti i T limfociti, dve vrste belih krvnih zrnaca.

B limfociti stvaraju antitela koja se vezuju za određene mikroorganizme, dok T limfociti pomažu u koordinaciji imunskog odgovora i uništavanju zaraženih ćelija.

Nastaju ćelije pamćenja

Kada se infekcija savlada, većina aktiviranih imunih ćelija više nije potrebna i postepeno nestaje. Međutim, jedan njihov deo pretvara se u takozvane ćelije pamćenja.

One ostaju u organizmu dugo nakon ozdravljenja i predstavljaju svojevrsnu „arhivu“ prethodnih infekcija.

Sledeći susret je mnogo brži

Ako isti virus ili bakterija ponovo uđu u organizam, ćelije pamćenja ih veoma brzo prepoznaju. Za razliku od prvog susreta, više nije potrebno da imuni sistem sve uči ispočetka.

Odbrambena reakcija počinje mnogo ranije, pa se uzročnik često uklanja pre nego što izazove ozbiljne simptome.

Antitela mogu ostati godinama

Kod pojedinih infekcija organizam dugo zadržava određenu količinu antitela u krvi. Ona predstavljaju dodatnu zaštitu jer mogu odmah da prepoznaju i neutrališu poznati mikroorganizam.

Međutim, količina antitela se vremenom može smanjivati, dok ćelije pamćenja često ostaju prisutne mnogo duže.

Kako vakcine koriste ovaj mehanizam?

Vakcinacija omogućava imunom sistemu da upozna određeni mikroorganizam ili njegov bezopasan deo, ali bez izazivanja same bolesti.

Na taj način organizam stvara ćelije pamćenja i često antitela, pa je spremniji da reaguje ako se kasnije susretne sa pravim uzročnikom infekcije.

Zašto se ipak nekada ponovo razbolimo?

Imunološko pamćenje nije isto za sve bolesti. Kod nekih infekcija zaštita može trajati veoma dugo, dok kod drugih postepeno slabi.

Pored toga, pojedini virusi, poput virusa gripa, često menjaju svoju građu. Kada se dovoljno izmene, ćelije pamćenja ih teže prepoznaju, pa je moguća nova infekcija.

Da li organizam može da zapamti mnogo različitih infekcija?

Može. Imuni sistem poseduje izuzetno veliku sposobnost prepoznavanja različitih mikroorganizama.

Tokom života stvara se ogroman broj različitih ćelija pamćenja koje zajedno omogućavaju organizmu da odgovori na veliki broj ranije poznatih uzročnika bolesti.

Šta utiče na efikasnost imunološkog pamćenja?

Na rad imunog sistema mogu uticati godine života, opšte zdravstveno stanje, pojedine bolesti i terapije koje slabe imunitet.

Zbog toga sposobnost stvaranja i održavanja imunološkog pamćenja nije jednaka kod svih ljudi.

Zašto je ovo važno za zdravlje?

Bez imunološkog pamćenja organizam bi svaki put morao da razvija odbranu od početka. To bi značilo da bi svaka ponovna infekcija trajala duže i predstavljala veći rizik.

Upravo zahvaljujući ćelijama pamćenja mnoge infekcije prolaze mnogo lakše ili se uopšte ne razviju u bolest.