POSLEDNJE SVITANJE

poslednje svitanje

Kada bi znao da sutra nećeš doći,
kome bi krenuo u poslednjoj noći?
Čije bi ime ponelo ćutanje,
kome bi pripalo poslednje svitanje?

Ko bi bio početak, ko poslednji trag,
u tišini večnosti ko bi bio drag?
Ko bi bio senka, a ko svetlost dana,
na jastuku svome kao topla strana?

I kad sve stane, kad se tišina javi,
kome bi dao sebe bez reči i slave?
Ko bi ti bio mir, a ko utočište blago,
u poslednje svitanje kom bi bilo drago?

I da sutra stvarno nestane,
kome bi krenuo sada?
Ko bi ti bio uteha, a ko poslednja nada?
Čiju bi ruku stegao u tišini tog trena,
kad nestane svega pa i vremena?