RAZMIŠLJANJA JEDNOG ATEISTE
Molitva je potrebna, religija nije
UMESTO UVODA
Na početku smo 21. veka. Medjutim, 21. vek je samo tehnički, opšteprihvaćeni podatak o proteku vremena, koji je rezultat kompromisa, nametnut od strane crkvenih autoriteta, da bi se na neki način pomirila suprostavljena tumačenja i učenja religijskog karaktera. Po srpskom kalendaru ovo je 7524 godina, kinezi kao i muslimani imaju svoj sistem računanja godina. Medjutim, jedno je zajedničko za sve, a to je da od ukupnog broja svih svetskih naučnika, koji su se bavili ili se bave poreklom života, čoveka, univerzuma, religije i smislom života uopšte, 99% je sad živo i aktivno. Ovaj vek će doneti mnoge nove poglede na ove značajne teme, pa i na ulogu religije i vere, čiji je jedan segment i pojam ateizam. Novo vreme zahteva i novi pristup, oslobodjen dogmi i straha i približavanje nepomirljivih razlika.
Da bi se bavili temom verovanja ili neverovanja moramo koristiti opšte prihvaćene definicije. Sačinili su ih oni koji su uložili mnogo više vremena i truda da nam na prihvatljiv i razumljiv način, sa što manje komplikovanih teoretisanja, saopšte suštinu nekog pojma. Uostalom, ako su te definicije opšte prihvaćene imaćemo manje nesuglasica oko značenja odredjenih pojmova, a polemika će se svesti na shvatanje i upotrebu tih pojmova.

Simbol ateizma
Ateista je, po definiciji, onaj koji odbija da veruje u postojanje božanstva, koji je skeptik u odnosu na natprirodne pojave jer ne postoje empirijski dokazi. Postoje i drugi razlozi za neverovanje u bilo koje božanstvo, kao što je problem zla, argument protivrečnih otkrovenja i argument neverovanja.
Stereotip je, najčešće zloupotrebljen, da je ateista neverujući „opšteg tipa“, odnosno, ovaj pojam koriste u pežorativnom smislu religijski sledbenici. Medjutim, u tom nastojanju da se ateizam prikaže u pogrdnom svetlu, prikriva se činjenica da ateista u stvari ne veruje u ono u šta veruju pripadnici znanih i neznanih religija, pokreta, sekti i sl., a da njegovo ne verovanje u stvari predstavlja traženje istine, koja je zasnovana na logici i razumu. Ateista veruje u Stvoritelja, ali još nije pronašao ko je on. Koliko je religija toliko je i bogova, proroka, protivrečnih tumačenja, otkrovenja. Na ova pitanja verujući, kao i sama Crkva, ne daju logičan i razuman odgovor.
Ateista postavlja pitanje o problemu zla, toliko aktuelnom u današnjem svetu, zbog čega ne može da se pomiri sa postojanjem Boga, svemogućeg i dobrog. U čemu je problem?
„Bog ili želi da ukine zlo, a ne može; ili može ali ne želi; ili pak niti može niti želi. Ako želi a ne može, onda je nemoćan. Ako može a ne želi, onda je zao. Ali ako Bog može i želi da ukine zlo, otkud onda zlo u svetu?“ (Epikur)
Argument protivrečnih otkrovenja tvrdi da je mala verovatnoća da Bog postoji, jer su mnogi teolozi i vernici različitih religija dali protivrečna i medjusobno isključiva otkrovenja. Argument navodi da osoba, koja nije bila svedok otkrovenja, mora da ga prihvati ili odbaci samo na osnovu autoriteta njenog predlagača. Prihvatanje bilo koje religije zahteva odricanje od drugih, a suočavanje sa ovakvim konkurentskim pretenzijama, u odsustvu ličnog otkrovenja, zahteva tešku odluku.
Argument neverovanja (argument za razumno neverovanje) ili argument svetog skrivanja glasi: „Ako ima Boga zašto nam se ne pokaže?“ Argument za razumno neverovanje se temelji na pet tačaka:
- Ako Bog postoji, On voli sve, On je svemoćan, pravedan, i On želi da Ga svi lično poznaju
- Ako osoba razumno neveruje, onda mu nije data prava šansa da upozna Boga
- Ako Bog postoji, On ima i moć i motiv da poništi razumno neverovanje
- Razumno neverovanje postoji
- Dakle, Bog ne postoji.
Argument za neverovanje odnosi se na Boga koji je svemoguć, koji sve voli, koji je sveznajuć, koji je potpuno pravedan i ima želju da ga svi poznaju. Ove osobine su atributi koje Hrišćanski Bog poseduje. Na bilo kog Boga, koji ne poseduje ove osobine, ovaj argument ne utiče.
Na pitanje da li Bog postoji ili ne profesor Vladeta Jerotić, priznati autoritet po pitanju vere, ateizma, religije i života uopšte, kaže da ne postoje dokazi da Bog postoji, ali isto tako i da ne postoje dokazi da Bog ne postoji. Šta to znači? Pretpostavka je da Bog ne postoji van čoveka, već da je to samo lično, individualno poimanje života. Stvoritelj jeste Bog, ali Bog bilo koje religije ne mora da bude stvoritelj, jer jednostavno – mnogo ih je, ko je pravi?

Religije sveta
Drugi važan, suprostavljen pojam za ovu temu je religija, čiji osnov čini verovanje čoveka u Boga i svet koji ga okružuje. Religija, po definiciji, ima potrebu da objasni poreklo i smisao života, čoveka i univerzuma i predstavlja skup kulturnih sistema i učenje koje se odnosi na suštinu, svrhu i poreklo svega postojećeg. Svaka religija se postavlja kao primarna i jedino ispravna u svom učenju, a svoju originalnost „obezbedjuje“ kroz propovedi, bogosluženja, obrede, inicijacije, načine sahranjivanja pokojnika, rituale, sklapanje braka, kao i kroz muziku, umetnost, ples i druge aspekte ljudske kulture.
Religija je fenomen koji možemo posmatrati jedino subjektivno, jer je isključena objektivnost kojoj podleže preispitivanje drugih pojava. Religije nastaju, razvijaju se i nestaju i možemo ih definisati i kao duhovnu povezanost jedne grupe ljudi sa nekim višim, svetim bićem, odnosno Bogom.
Šta možemo da zapazimo u ovim definicijama? Religija ima potrebu, zasnovanu na subjektivnom principu, da objasni poreklo i smisao života, čoveka i univerzuma. Ima potrebu, ali ga ne objašnjava na razuman, logičan i na kraju krajeva objektivan način. I dalje nemamo saznanja o fenomenu života, onome što prethodi i onome što predstoji. Objašnjenje ne daje ni nauka. Istina je i dalje sakrivena, nepoznata i nedodirljiva. A istina je samo jedna.
Nesporno je da su religijska učenja zasnovana na pozitivnim principima ljubavi, mira, tolerancije, pravde, na kojima treba da počiva ljudska civilizacija. Ali je i nesporno da se obezbedjenje primene tih principa zasniva na strahu. Ko će vam i koliku kaznu izreći za počinjene grehe? Gde ćete i kad izdržavati kaznu? Izgleda da su se u današnjem svetu mnogi oslobodili tog straha, ili su ubedjeni (subjektivno) da će se iskupiti za učinjene grehe na drugi način.
ZAŠTO SU MOLITVA I VEROVANJE POTREBNI
Subjektivnost molitve i verovanja, njihov intezitet i dugotrajnost, imaju objektivan učinak na čoveka, i to pozitivan objektivan uticaj na fizičko i psihičko stanje ljudskog organizma. Ljudski organizam, „o kome tako mnogo znamo a tako malo razumemo“, savršen je spoj. Da li su ispitani svi oblici energije koja se širi ovom planetom, uticaj zvuka, svetlosti, vibracija, frekvencija i sl.? Dokazano je da su sveta mesta, koja posećuje veliki broj vernika, izvor pozitivne kumulirane energije, koja utiče na čoveka, na njegovu i fizičku i psihičku realnost. Prava je blagodet mir i spokojstvo koje čovek dostigne putem molitve, kada svoju psihičku i fizičku realnost približi Šumanovoj frekvenciji na kojoj pulsira planeta Zemlja, što je direktno povezano sa ljudskim mozgom, DNK sekvencijama i stvaranjem života na zemlji.

Simboli religija
Zato, molite se, verujte, jer će vam to lično doneti mnogo pozitivnog. Medjutim, nemojte nastojati po svaku cenu da preobrazite drugog, koga niste ubedili ličnim raspoloživim argumentima u ispravnost svojih stavova, jer tu misiju i taj „mandat“ niste sigurno dobili od onoga koga tako zdušno branite i tumačite. Ta netolerancija najčešće prerasta u agresiju, do te mere da se izgube kriterijumi za kulturan dijalog. Najčešće „žrtve“ ovakvog pristupa su ateisti i njihovi stavovi.
Aleksandar Zlatar
Definicije: Wikipedija
Mrsko mi je zaista da na ovakav tekst napišem nekakav komentar..Jer,načitali smo se do sada gospodine Zlatar Vaših tekstova i Vaših mišljenja, i ne znam kome još uvek pokušavate da dokažete to Vaše viđenje svega. Super što ste koristili Wikipediju i pojasnili nam ovde te mnogo bitne pojmove, ali činjenica je još uvek da Vi o pravoslavlju ama baš ništa ne znate i ne želite da znate. Zato umesto praznih priča Vi lepo pređite na dela- molite se! Molite se kako god znate. Jer Vam je to zaista potrebno.Da nije, ne biste nas ovoliko gnjavili sve ove godine pokušavajući da dokažete kako grešimo, mi grešnici u strahu od Boga.
Pišem sada sve ovo samo iz jednog razloga- ne dam da više niko obmanjuje one koji se obmanuti mogu. A među njima sam dugo bila i ja.
Upoznajte pravoslavlje svi vi koji biste po njemu da pljunete. Prvo ga dobro, temeljno izučite! A onda, ako vam se još bude pljuvalo,a vi slobodno, onako muški..do tada šuš.
@ Petkana (ma ko to bio)
Ne znam da li to sebi persirate, ili zastupate neku grupaciju, kad kažete „načitali smo se“. Inače, „osećanja“ su obostrana po pitanju mrskosti, mišljenja, vidjenja i dokazivanja. Isto tako po Vašim ispraznim pričama i gnjavažama. Ne mogu da Vam se obratim ni sa gospodine ni sa gospodjo, jer ne znam ko se krije iza pseudonima koji bi valjda trebao da istakne svu snagu pravoslavnog vernika.
Ne znam šta znači to „šuš“ na kraju. Da li je to pogrdno u stilu „marš“? Ako jeste – to znači da ste ostali na dosadašnjem nivou (niskom).
Više objašnjenje reda radi-znači tišina. To znači šuš, tišina, dok se ne informište onoliko koliko je to potrebno da biste komentarisali na ovakvu temu. Mada je već u naslovu jasno sve..baš sve. No nisam mogla da prećutim.
Poštovani gospodine Zlatar!
Kao vernik SPC iz iskustva Vam mogu reći da još nikoga lično nisam pokušavao da preobratim da od ateiste postane vernik. Takođe nisam imao prilike da kod bilo kog pravoslavnog vernika uočim takve namere. Uostalom, i dogmat propoveda da je pristupanje pravoslavlju čin zasnovan isključivo na dobrovoljnoj osnovi. Mogu reći da ste u pravu kada kažete da postoje pojedine verske grupacije čiji vernici imaju veoma agresivan nastup ne samo prema ateistima, već i prema verujućim.Više puta sam i sam bio „žrtva“ te agresije. Naravno da nisu dobili „mandat“, kako Vi kažete, od onoga koga zdušno tumače da se tako ponašaju. Međutim, trebalo je da navedete odakle potiču ti „tumači“.
Na kraju, mogu Vam reći da sam više puta nailazio na diskusije po forumima gde se vodila polemika oko verskih i religijskih pitanja, i ne samo njih, i da su upravo ateisti veoma neprijatni, skloni vređanju i ponižavanju vernika nazivajući ih primitivnim, zaostalim… Ovo je je l’ te 21. vek i nezamislivo je da se veruje u Boga. To je prosto nedopustivo ponašanje. Čovek preko monitora može osetiti neizmernu količinu netrpeljivosti, čak i mržnje. Složićete se da svako ima pravo da veruje i da iznosi svoje stavove a da ne mora da trpi uvrede i ponižavanja. Na osnovu toga može se zaključiti da upravo ateisti imaju intenciju da vernike preobrate u nevernike uz kranje neprimeren odnos.
Znamo da je još Dostojevski kroz Karamazove rekao da ako Boga nema, sve je dozvoljeno. Upravo su vrednosti koje propovedaju pojedine religije neprihvatljive društvu kome težimo. Kako pohlepu, zavist, egoizam, hedonizam, gordost, uklopiti u pravoslavlje a odbaciti altruizam, milosrđe, skromnost, trpeljivost? Ne,nikako se vrline koje propoveda pravoslavlje ne mogu uklopiti u sistem vrednosti koje nameće neoliberalizam.
Pozdrav i sve najbolje.
Poštovani gospodine Zlatar!
Kao vernik SPC iz iskustva Vam mogu reći da još nikoga lično nisam pokušavao da preobratim da od ateiste postane vernik. Takođe nisam imao prilike da kod bilo kog pravoslavnog vernika uočim takve namere. Uostalom, i dogmat propoveda da je pristupanje pravoslavlju čin zasnovan isključivo na dobrovoljnoj osnovi. Mogu reći da ste u pravu kada kažete da postoje pojedine verske grupacije čiji vernici imaju veoma agresivan nastup ne samo prema ateistima, već i prema verujućim.Više puta sam i sam bio \"žrtva\" te agresije. Naravno da nisu dobili \"mandat\", kako Vi kažete, od onoga koga zdušno tumače da se tako ponašaju. Međutim, trebalo je da navedete odakle potiču ti \"tumači\".
Na kraju, mogu Vam reći da sam više puta nailazio na diskusije po forumima gde se vodila polemika oko verskih i religijskih pitanja, i ne samo njih, i da su upravo ateisti veoma neprijatni, skloni vređanju i ponižavanju vernika nazivajući ih primitivnim, zaostalim… Ovo je je l\’ te 21. vek i nezamislivo je da se veruje u Boga. To je prosto nedopustivo ponašanje. Čovek preko monitora može osetiti neizmernu količinu netrpeljivosti, čak i mržnje. Složićete se da svako ima pravo da veruje i da iznosi svoje stavove a da ne mora da trpi uvrede i ponižavanja. Na osnovu toga može se zaključiti da upravo ateisti imaju intenciju da vernike preobrate u nevernike uz kranje neprimeren odnos.
Znamo da je još Dostojevski kroz Karamazove rekao da ako Boga nema, sve je dozvoljeno. Upravo su vrednosti koje propovedaju pojedine religije neprihvatljive društvu kome težimo. Kako pohlepu, zavist, egoizam, hedonizam, gordost, uklopiti u pravoslavlje a odbaciti altruizam, milosrđe, skromnost, trpeljivost? Ne,nikako se vrline koje propoveda pravoslavlje ne mogu uklopiti u sistem vrednosti koje nameće neoliberalizam.
Pozdrav i sve najbolje.
@Jovan Martinović
Naravno da se slažem poštovani gospodine, da svako ima pravo da veruje i da iznosi svoje stavove, kako kažete „a da ne mora da trpi uvrede i ponižavanja“. Na toj osnovi treba da počiva svaki normalan, kulturan dijalog. To je i svrha „ovog okupljanja“ na blogu.
Čitajući Vaš komentar stekao sam utisak da imamo potpuno isti pristup, bez obzira što smo „na suprotnim stranama“. Nije cilj mog istupanja pokušaj da bilo koga preobratim, da mu menjam karakter, a pogotovo da nekoga omalovažavam ili vredjam, već je to samo poziv na dijalog. Medjutim, često je na ovom blogu dijalog prelazio dozvoljene granice, ali to nije karakteristika samo ovog bloga. Ova osetljiva tema budi različite reakcije kod ljudi, a tada do izražaja dolaze i dobre i loše karakterne osobine. Te osobine nisu „privilegija“ koja je svojstvena nekoj grupaciji, već je isključivo vezana za čoveka, njegovo poimanje i pristup problematici.
Ono na čemu počiva pravoslavlje ne treba da se menja, bez obzira u kom smo veku ili vremenu. To su trajne vrednosti i ne treba da se uklapaju u neke savremene trendove, jer nema alternative tradicionalnim vrednostima. Medjutim, treba prevazići stereotip da su tradicionalne vrednosti „rezervisane“ samo za pravoslavne vernike, da pripadnici drugih religija ili ateisti ne mogu biti dobri ljudi. Mnogo je loših medju pravoslavnim vernicima, pa čak i medju crkvenim velikodostojnicima, koji su podlegli svim iskušenjima modernog doba. Teorije su teorije, ali je ipak praksa ta koja verifikuje čoveka kao čoveka, bez obzira na njegova verska ili bilo koja druga ubedjenja. Nema alternative dobroj porodici, dobrom braku i dobroj deci. To su poruke i pravoslavlja, ali to su i moja ubedjenja kao ateiste, koja su dobila svu svoju satisfakciju u ličnom životu.
Zato, budimo dobri ljudi i uvažavajmo naše različitosti. Pozdravljam Vas.
Gospodine Aleksandre Zlatar vidim nije vam sve ovo loše ima tu logike.Nego jel problem da mi pošaljete linkove od ostaloh vaših napisanih tekatova?
@Ogi
Na „Bašti“ sam jedan od autora. Tu su i ostali tekstovi.
aha ok Aleksandre jel imaš neke filmove il knjige za preporučit?
Budjenje Duša Distorzija -Jan Wichernik
Gluplji tekst odavno ne procitah.
Pročitao sam dotični članak čim je izašao, i budući da smo već diskutovali na tu temu, gospodine Zlatar, nisam napisao odgovor. Međutim, videvši da ima mnogo lakomislenih koji su spremni da se upecaju na ovakvu logiku, krivu poput kakve udice, ne smeta mi da se ponovim koji put.
Da ne dužim više.
1. ,,Ateista je skeptik u odnosu na natprirodne pojave, jer ne postoje empirijski dokazi za njih.“ (Oprostite što parafraziram, kopiranje je nemoguće.)
Zdrav skepticizam je u hrišćanstvu jedna od osnovnih normi, jer ,,natprirodne“ pojave mogu izazivati različita bića, ne samo Bog. Dakle, i hrišćani su skeptici u odnosu na natprirodne pojave. Međutim, resto je čisto vaše mišljenje. Rekao bih, i mnogi drugi, da empirijskih dokaza ima u izobilju. Skoknite do Ostroga, na primer, pa upitajte mnoge čudesno isceljene da li su ozdravili u teoriji ili u praksi. Dok ste tu, slobodno se poklonite netruležnim zemnim ostacima svetog čudotvorca Vasilija. Pre nego što krenu priče o nekakvim metodama balsamovanja, podsetiću da mošti svetitelja imaju sve unutrašnje organe i nisu ispunjeni nikakvim posebnim tečnostima, ako izuzmemo sv. miro.
2. ,,Ateista odbija da poveruje u božanstvo, ali traga za Stvoriteljem.“
To bi bio agnostik, ne ateista. No, Vaš stav je jasan, tako da semantika nije mnogo bitna. A to što ,,Crkva ne daje logičan i razuman odgovor“ je, opet, Vaše mišljenje. Ne činjenica.
3. Epikur.
Vidite, ovo ima donekle smisla u paganskoj Heladi. Ali ne i u hrišćanstvu. Ako smatramo da je najveći dar koji je čovek dobio od Tvorca, posle samog života, slobodna volja, onda bi oduzimanje slobodne volje čoveku bilo najveće zamislivo zlo (oduzimanje ovozemaljskog života nije, jer je život večan i neprekidan). Bog, dakle, ne može učiniti čoveku (niti anđelu, ni životinji) najstrašnije zlo – uništenje njihove ličnosti, i nazivati se Dobrim. A verujemo da mu je to fizički moguće, iako nikad nije zabeležen takav slučaj.
4. Apropo prihvatanja i ne prihvatanja autoriteta.
U Bibliji stoji o neverovanju Tominom stoji: ,,Zato što si video poverovao si; blaženi koji ne videše, a poverovaše.“ Dakle, zdrav skepticizam nije osuda, ali je veće osetiti i poverovati duhom. To što lično niste imali nikakav kontakt sa Bogom ne znači da ni drugi nisu. To samo znači da im ne verujete, jer niste dobili munju sa neba ili sertifikat iz laboratorije, šta Vam je draže. Usudiću se da posumnjam u iskrenost vaše želje za dokazom, na osnovu ličnih iskustava.
Što se samog broja verovanja tiče: jasno je da ne mogu sva biti u pravu. No to ne znači da nijedno nije u pravu. Niti da su sva osim jednog apsolutno u krivu, posmatrano isključivo sa tačke morala i međuljudskih odnosa.
5. Argumenat neverovanja.
Oprostićete mi što ne pamtim, mislim da je gospodin Dokins izrekao ovo. Ispravite me, molim, ako grešim. U svakom slučaju ovo je ili ogroman egoizam, ili osnovno nepoznavanje hrišćanstva, ili, jednostavno, malicioznost autora. Što se same analize tiče:
1) Pogodbeni veznik ,,ako“ je ovde nelogičan i time suvišan. Ali to hrišćani ispovedaju, te ćemo prihvatiti.
2) Ako neko ne veruje u nešto, to nije stvar šanse, nego izbora. Ako ne odem na posao, neću zaraditi novac. Ne zato što mi nije data šansa. Ja imam šansu da poverujem da je ovaj kompjuter zahvaljujući kojim kucam božanstvo, pa opet se to neće desiti. Tako je i ateistima dato na milione dokaza ili, barem, priča o Jednome Istinitome Bogu, pa oni odbijaju da poveruju. U redu je, poštujemo slobodnu volju. Ali ne pretvarajmo se kako su ateisti nesrećne dušice koje samo čekaju da ih neko, eto, pozove, pa će odmah dotrčati i privoleti se Carstvu Nebeskom. Bolje bi im bilo da pogledaju da telefon pored kojeg dremljivo čekaju nisu, možda, iščupali iz zida…
3) Da kažemo da je tako.
4) Da, razumno neverovanje postoji.
5) Ali, da li je (ne)verovanje ateista stvarno razumno?
Evo, mogu da svedočim da nije. Jer, ako imam uvid u svoja i tuđa iskustva onda – čemu prazna naklapanja? A rećiću Vam i otkud ona: iz lenjosti. Hristos je bolesne isceljivao, slepima vid vraćao, oluje ustavljao, pa opet su mu fariseji tražili ,,kakav znak sa Neba“. Mrtve je dizao, pa mu sadukeji dolažahu da se prepiru ima li ili nema vaskrsenja.
Šta hoću ovime da kažem?
Da ste, gospodine Zlatar, utrošili malo više vremena na traženje Boga, umesto na čitanje sumnjivih ,,teorija“, ne sumnjam da bi ste Ga i našli, t.j. Sam bi Vam se otkrio. Ako je mogla gospođa Petkana i mnogi drugi sa ovog sajta, ako sam mogao i ja – možete i Vi i bilo ko. Ali, želite li zaista? Preispitujte i sebe, ne samo nas.
Da sumiramo, malo sam se rasplinuo… Da, Bog može da pošalje munju sa neba ili ispiše zlatnim prstom poruku ili štagod. Ali, mora li? Da li je to jedini način? Ako neko kaže: ,,poverovaću samo ovako i nikako drugačije“ – je li to čovek dostojan odgovora ili egoista? Uzmite Gedona za primer poniznosti. On, istina, traži višestruke dokaze od Boga kao naznaku da treba da podigne ustanak. Ali on ne traži tako što iz gordosti nego iz dubokog smirenja. Evo, proniknimo malo u njegov um. Kao da kaže: ,,Bože, nisam dostojan razgovora sa tobom, pokaži mi da li pravo činim, ostaviću runo na travi, pa ako bude zemlja suva, a runo mokro, znaću.“ Pošto se to i zbilo, Gedeon će opet: ,,Bože, oprosti mi, ali, za svaki slučaj, da ne bude da sam nešto pogrešno shvatio, učiniću isto, pa neka bude obrnuto.“ I na kraju je učinio šta se od njega tražilo. A mogao je i da kaže: ,,Šta imam ja sa tim što tražiš? Ti si Bog, ako hoćeš da te poštujemo, pukni gromom posred Međana, zatri ih sve… Šta misliš, zašto toliki ljudi prelaze Vaalu? Samo ćutiš, a mi da ginemo? Nije nego…“ Deluje li Vam poznat ovakav stil razmišljanja?
Savetujem Vam tekst ,,Rajska piramida“, sv. vladike Nikolaja. Imate ga i ovde u celosti, u Bašti. Pa ćete, nadam se, shvatiti zašto dokazi izostaju.
6. Profesor Jerotić je verujući hrišćanin, koji ide u crkvu, tako da je takvo vaše shvatanje dubljeg smisla njegovih reči pogrešno. Gledao sam kada je to izjavio u emisiji ,,Agape“ i verujem da je mislio doslovno šta je rekao i ništa više. Za slučaj da je negde drugde izjavio to što ste napisali – znajte da to nema veze sa hrišćanstvom. A, ako tvrdite da Bog postoji u nama, kao mnogi ,,Nju ejdž“ okultisti- deder to i dokažite.
7. Hrišćanstvo je zasnovano na strahu? Očigledno je da ga niste nikada iskusili. Naprotiv, Bog čoveku daruje izuzetnu hrabrost i junačnost. Ne slepu i beslovesnu neustrašivost, nego vrlinu. Pogledajte samo gorepomenutog Gedeona, Mojsija, Iliju, Jovana, Jestiru… Jesu li to kakvi pomamni junaci i strašni ratnici nalik na Ahila, Herakla? Ni izbliza. Prilično obični ljudi. Jestira je, pritom, žena (doduše, ne i jedina žena čija je hrabrost opisana u Svetom Pismu).
8. Šumanova frekvencija? A Vi ste, kanda, merili moždane frekvencije pravoslavnih hrišćana, jogina iz Indije i afričkih crnaca u transu, pa kažete da je sve to fino? Pravoslavac koji se moli za sjedinjenje vasceloga čovečanstva u Večnom, Životu, i budista koji meditira, želeći da se otrgne sasvim od ovoga sveta i rastoči u ništavilu, Nirvani su isto? Ne znam šta da Vam kažem na ovo…
U svakom slučaju, nemojte ovo doživeti kao neki lični atak. Prvi nisam svetitelj, da bih druge grdio. Ali, dužnost mi je da ne okrećem glavu kada neko greši. Bile greške tuđe ili moje. Na kraju, ispitajte srce svoje da li je baš sasvim saglasno sa Vašim mislima.
Pošto ima mnogo lakomislenih, koji su spremni da se upecaju na Vašu logiku (kako kažete) gospodine „Bodin“, ako se to može uopšte nazvati logikom jer sa njom nema dodira, odgovoriću Vam iskreno začudjen da se polemiše iznova o tekstu starom šest meseci. Tekst doduše nije izgubio na aktuelnosti, jer je tema „večna“. Šta Vas je to potstaklo da ga sada komentarišete? Da li ste svojim pravoslavnim „terorom“ oterali neistomišljenike i u njima ubili svaku želju za polemikom, ili ste uspeli da preobratite one neodlučne ili pripadnike druge vere?
Pominjete, kao empirijski dokaz, manastir Ostrog. Čuli ste, pročitali ste, neko je nekome rekao, ili pisalo u novinama da su se dešavala čuda, odnosno čudesna isceljenja. Niko nikoga nije poznavao, ali je čuo. Daleko od empirijskog, a još dalje od cellishodnog, imajući u vidu koliko ljudi prodje kroz manastir i koliko ih moli za pomoć. Da li je 99.99% nedostojnih za pomoć? Šta je to što, u stvari, čini čuda? Mošti svetitelja, manastir, Bog, ko se umilostivio da nesrećniku podari ozdravljenje? Ima li možda istine u tome da se ozdravljenje, ako se uopšte dogadjalo, ima korene u jakom, subjektivnom, intezitetu osećanja koje je imalo uticaja na fizičku realnost? Ponovio bih već rečeno: svako osećanje, jako po intenzitetu, iznenadno po nastanku i dugotrajno po vremenu doživljavanja DRASTIČNO utiče na organizam čoveka. Ako je to u negativnom pravcu, zašto isto ne bi imalo pozitivan uticaj u pozitivnom pravcu. Medjutim, Ostrog je daleko od onoga što je nekad bio. Pare su uništile pozitivnu energiju.
Namećete se kao autoritet koji je doživeo lično otkrovenje i kome, izgleda, treba verovati. U dosadašnjim polemikama nikad niste podelili sa sagovornicima iskustva ličnog otkrovenja, što bi, ako se oceni verodostojnim i uverljivim, otklonilo svaku nedoumicu. Svaki Vaš argument se zasniva na onome „to je rekao onaj, ili je zapisano tu“. Nedovoljno. U tome i jeste suština – Vi verujte u to, ja ne mogu.
Ne bih dalje komentarisao napisano, jer je Vaš stil zamene teze isti ili tumačenja na osnovu izrečenog. Zadržao bih se na pretposlednjem i poslednjem pasusu. Što se tiče frekvencija i merenja – izvadite malo glavu iz peska, pročitajte nešto drugo osim verskih novina, zapisa mudrih staraca ili Biblije. Postoji i realni svet, postoje naučnici i njihova istraživanja, i svetski priznata dostignuća u fizici i drugim naukama. Uvredljivo deluje kad kažete „a vi ste, kanda, merili ……“ jer to je već ispod nivoa normalne konverzacije, odnosno progovara netolerantnost u Vama koja budi želju za omalovažavanjem i čoveka i njegove ličnosti. Čemu ta inferiornost, ničim izazvana.
Dužnost, koju pominjete u poslednjem pasusu, je izgleda samoinicijativa, jer ne verujem da Vam je neko dao „mandat“, a pogotovo Bog ili Crkva da ih branite ili zastupate, ili „ne daj Bože“ štitite. Ovo smatram vrlo lično, obzirom da je ono što pišem napisano pod ličnim imenom i prezimenom, u saglasnosti duha i tela, odnosno misli i srca. Ako se ogradjujete od izrečenog u smislu ličnog obraćanja i kritike, potrudite se da polemika nema lični ton, a ne tema.
Pozdravljam Vas.
Jos jedan od besmislenih tekstova od gomile pokusaja autorstva ovde od kad je
ekipa koja je zapocela bastu digla ruke i okrenula se necemu vaznijem od pokusaja da kultivisu balkansku bastu.
Gosn Zlatar , ortodoksni ateista je bio velikodusan pa je kao priznao da od sve religijske papazjanije molitva i ima neke vajde…
Koliko sam razumeo (a razumevanje mi nikad nije bilo jaca strana ) on smatra da molitva `po difoltu` cini coveka boljim ! Malo morgen-sto bi rekao…
Za svasta i svakako se moze moliti . Za sedmicu na loto-u , za nase svete bombardere da nadjacaju njihove zilkovacke , da nam se oprosti greh , da ozdravimo , da komsiji crkne krava…
Mene nesto drugo zbunjuje `glede` toga…
Ako je Bog svemoguc , svevid , sveznajuci , sve od njega potice i sve ima promisao..od kud nama ideja da ce on zbog nase molitve sve to istumbati i uraditi po zelji nasoj ? Sta ako jedna grupa vernika moli da se crkveni velikodostojnici opasulje i manu ekumenizma a druga da bude kako oni `duhom nadahnuti` odluce ?
Postoji u `ocenjasu` (kako je moja baba govorila) deo koji je zaista lekovit i pored kojeg ne bi trebalo nista vise da se govori : Neka bude volja Tvoja !
A opet , osim za nase brusenje duse ( gde dolazimo do onog sto i gosn Zlatar postuje kod religije ) ta recenica i nema nekog smisla . Molimo nekog ko ce svakako uciniti po svojoj volji da ucini po svojoj volji ??
Nadam se da moja sala nece povrediti nicija osecanja osim onih koji smatraju da svi moraju misliti kao oni…
A.Zlatar je jedna klasicna izgubljena dusa i budala od coveka. Covek ne zna gde je, sta je i kako je…Zna samo da lupeta i nipodostava pametnije i duhovnije od njega. Za njega je najbolje da se samoubije…
Jasno je da je autor teksta ateista i to je njegovo lično pravo. Međutim, nedopustivo je da osoba, koja očigledno nikada u životu nije čitala Bibliju, dezinformiše ljude neistinitim tvrdnjama.
Odakle ti, majke ti, da postoje „protivrečna“ otkrovenja???
Navedi mi šta je tu „protivrečno“???
Naprotiv, baš su sva jevanđelja i otkrovenja podudarna! Ali, tako je to kad nekoga mrzi da čita Bibliju, pa piše nebuloze, na osnovu priča rekla – kazala.
Neki ateisti, celog života se trude, da „dokažu“ da Bog ne postoji.
Međutim postoje i mudri i pošteni ateisti, koji iskreno kažu da ne žele da pričaju ni o Bogu, ni o Bibliji, jer su im potpuno nepoznati.
Ako već ne veruješ u Boga, što uopšte pričaš o njemu? Zašto uzalud trošiš dragoceno vreme na neku „nepostojeću“ osobu? Šta će ti to u životu?
Ti nastavi da veruješ samo u ono što vidiš i što ti je opipljivo. Samo, nije loše da imaš na umu, da postoje mnoge stvari koje su nevidljive: magnetna sila, radio talasi, struja, vazduh, ljubav…
Kada su u pitanju empirijski dokazi, oni nedostaju samo ljudima koji ne žele nikakvu komunikaciju sa Bogom. Bog ne želi nikoga da sili, niti da se ikome nameće. Slobodna volja je poseban dar od Boga. :)
Svako ima priliku da upozna Boga, a da li će je iskoristiti zavisi samo od njega.
Da bi doživeo lično iskustvo sa Bogom, moraš se odreći raznih poroka (cigarete, alkohol, loša ishrana, psovke, kockanje, krađa, srebroljublje…).
To je zato što Bog ne želi da prebiva u nečistom.
Što se tiče zla, ono će biti ukinuto kad Isus bude došao da sudi grešnicima i palim anđelima. To vreme je vrlo blizu, jer Biblija jasno upozorava da će Isusovom dolasku prethoditi razne katastrofe. Sve češće i intenzivnije će se dešavati zemljotresi, poplave, olujni vetrovi… A vidimo iz dana u dan da se sve to obistinjuje. Ne prođe dan, a da negde u svetu nije zabeležena neka nepogoda. E, sad se verovatno pitaš zašto? Zato što u nevolji nema ateista! Kada dođe kriza i najokoreliji ateista postaje vernik. Međutim, nije dovoljno biti samo „vernik“. Postoje i iskrivljeni „vernici“, tj. oni koji se ne drže Biblije, već poštuju neke ljudske običaje i verovanja i tako služe Satani. E, zato Bog kaže da će ljudi morati konačno da se opredele kome žele da služe- Satani ili Bogu.
Ovi prvi će biti zauvek uništeni, a ovi drugi će dobiti večan život i nova neraspadajuća tela.
A, našao si koga ćeš da navedeš za priznatog autoriteta po pitanju „vere“. :)
Vladeta Jerotić je jedna obična ulizica i manipulator. Jer, čovek koji ugosti u svojoj TV emisiji Vesnu Krmpotić, ženu koja je godinama u okultizmu, kako bi promovisala svoju jeretičku knjigu, onda je on sve, samo ne vernik.
Inače, davno sam negde pročitala, a kasnije i lično primetila, da svako ko se predstavlja kao ateista je imao neko loše iskustvo sa ocem. Ili ga je otac zlostavljao, ili je bio potpuno hladan i nezainteresovan za njega, ili je rano ostao bez oca (smrt).
Prema tome, sasvim sam sigurna, da je i kod tebe nešto od toga. Upravo zato što nisi bio u stanju da osetiš ljubav biološkog oca, teško ti je da poveruješ da postoji „neki tamo“ Nebeski Otac koji te bezrezervno voli.
Ali, prihvatio ti to ili ne, to je istina! :)
Gospodine Zlatar,
mislim da me ne razumete. Vaš tekst sam pročitao maltene odmah pošto je objavljen i dok nije bilo nijednog komentara. Nisam imao neku posebnu želju da prokomentarišem, jer smo već diskutovali na tu temu. Sinoć sam naleteo slučajno ponovo na njega, video da je privukao pažnju i rešio da ipak odgovorim na izložene stavke. Niti mi je ko dodelio ,,mandat“, niti sam plaćen za to. Isključivo sam se vodio svojom slobodnom voljom.
Iskreno, nisam se bavio statistikom Ostroga. Meni je i jedan isceljenik dovoljan kao dokaz. A pitaću Vas nešto. Ako je isceljenje usled pozitivnih misli, a ne Božije Sile – zašto nemamo neki italjianski, alžirski ili kitajski Ostrog, nego pravoslavni? Nemaju li i nehrišćani pravo na lepo raspoloženje?
Vidite, svoje doživljaje ne delim, jer od toga nemate koristi. Ako bih Vam rekao da sam pomerao planine i izgonio besove (nisam, da ne bude zabune) – da li biste mi poverovali? Ne biste. Kada ne verujete boljima od mene, zašto biste meni? Poenta moje primedbe je da sam bio suočen sa onim što je van čovečije snage i da odgovorno tvrdim da Bog postoji – ko hoće više da zna, da iskusi, ,,neka kuca i otvoriće mu se“. A ne da čeka u stilu: ,,O moćno Nebo, o Svete Sile, bacite jedno pečeno pile!“ Pa rezon: ,,nema pileta, nema ni Sile“. Ne želim da vređam nikoga. Ali većina ateista sa kojima sam se susreo baš ovako razmišlja.
Ako baš insistirate na nekim opipljivim pričama- može i tako, ali stvarno ne vidim svrhu.
Hm, moguće je da je ,,a Vi ste, kanda, merili“ ispalo malo grubo. Moram priznati, nenaviknut sam na prepisku, te često umem da ostanem nedorečen. Ali, kad smo kod toga, jeste li merili? Ili samo verujete drugima? Znajte, skepticizam radi za oba tabora. Verujem da ste svesni vremena u kojem živimo i da je sveopšti etalon postao novac. Kao čovek koji je studirao elektrotehniku i astro-fiziku mogu Vam reći da svet nauke nije ispunjen idealistima i altruistima, već dominiraju oportunisti i lopovi. Ako talasate, ostaćete bez prihoda i šanse za bilo kakav stručni rad, da ne govorim da možete da završite i sa ,,cipelama od betona“, kao u krimi-filmovima dvadesetih. Ne stoji džabe u Bibliji da je srebroljublje najstrašniji greh. Čudio sam se ranije, postalo mi je sasvim jasno kad sam sazreo.
Dakle, Vi birate da verujete ljudima neproverenog morala, o kojima ništa ili gotovo ništa ne znate, ja isključivo dokazanim duhovnim ljudima, ispitanog karaktera. Kao da univerzitetska diploma nekoga čini poštenim. A jeste li smetnuli sa uma da su najveći naučnici svih vremena svi bili verujući? Tesla, Pupin, Bošković, Njutn, Gaus, Lomonosov, Kopernik, Galilej, pa i oni koji su bili u sukobu sa crkvom, kao Đordano Bruno.
Elem, jeste li se bavili nekad dubokom, iskrenom hrišćanskom molitvom i, recimo, dubokom istočnjačkom meditacijom? Ja jesam. I, moždani talasi na stranu, nikako nije isto. Nije čak ni slično. U prvom ostvarujete kontakt, bukvalni kontakt, sa Tvorcem univerzuma, u drugom, pak, trudite se da se distancirate od svega, pa i od sopstvenih misli i osećanja. Mrak. Ništavilo. Prazan prostor. Dijametralno suprotno od ,,dođi i useli se u nas“. Je l’ mislite da mi to tako lupetamo na liturgijama iz dosade ili Vam je nekad proletelo kroz glavu ,,čekaj, možda ti ljudi ne pričaju to sve džabe“? Propaganda i ,,vuci u jagnjećim kožama“ (preciznije: pastirskim) su hrišćanima stvorili nekakav imidž zanesenjaka iz kamenog doba. Tome je dosta kumovala i naša sve prisutnija ravnodušnost, pa i povremena izveštačenost. Ali ničije vladanje nije merilo istine. Istinitost je merilo istine.
S jedne strane Vas zato i razumem. Pa i sam sam mislio da je to sve fabrikacija. Ali nije. Pogrešio sam. Moje je da pošteno priznam, Vaše da usvojite ili odbijete.
U svakom slučaju, nije mi cilj da ikoga menjam. To nije ni Božiji cilj- to je nasilje. Božiji cilj je da se svi Njegovom pomoću svojevoljno promene. Niti ima prisile, niti teranja. Čak i kad bih, u nekoj bolesti uma, hteo silom – fizički mi je nemoguće.
Što se malo prizemnijih stvari tiče, ne krijem se iza kojekavih pseudonima. Bodin mi je lično ime, mada je veoma retko, pa Vas razumem. I nije mi cilj da pobijam Vas, niti bilo kog drugog. Imam za cilj samo Istinu.
S poštovanjem,
Bodin.
Ustadoh rano jutros..danima mi se u pozadini uma vrti ona Trkuljina „Nebo moje..“ I onda je pustih, pa iznova proživeh potres u duši kao i kad sam je prvi put čula. I mislim, dok je ovakvih, nemamo se zašto bojati mi pravoslavni..
Žao mi je što vam je ne mogu prilepiti, da sa njom započnete dan.
@Vojsije
Nisam baš od Vas očekivao tako grubu kvalifikaciju „besmislen tekst“. Pre bih očekivao, što se i obistinilo, da ga niste u potpunosti razumeli, a i sami ste rekli da Vam razumevanje nije jača strana.
Da objasnim. Nije poenta u tome da li se i šta traži u molitvi. O tome je besmisleno pričati, jer – navijači se mole za klub, igrači za pobedu, zavisnici za porok, lopovi za ulov, političari za vlast i novac. Molitvom, koja nema veze sa pravom molitvom, oni sebi daju alibi da su sve pokušali da bi ostvarili neki cilj.To im čak daje neki unutrašnji mir. Ako ništa drugo, Bog će im valjda pomoći. NARAVNO da od toga nema ništa. Ako se čak i desi, oni se ili ne sećaju da su se molili, ili su duboko zahvalni smatrajući da su miljenici Boga. Besmisleno.
Sam čin molitve, iz srca i duše, pokreće u čoveku ono pozitivno, što ima uticaja na njegovu fizičku realnost. Taj spoj duhovnog i fizičkog može pokrenuti ONO u čoveku da se dogadjaju čuda – mi to nazivamo čudom, a to ima svoje objašnjenje i istinu – još samo da je otkrijemo do kraja.
Prema tome, molitva ne čini čoveka boljim, nego molitva čini dobro za čoveka. Izgleda kao igra reči, ali nije. Nije isto popiti dobru čašu vina ili popiti čašu dobrog vina. Prvi je alkoholičar, a drugi hedonista.
@smeki
Kad se uključuješ u ovu temu, reklo bi se da braniš vernike. Malo je neobičan način za odbranu, pa me to potseti na već jednom citiran deo pesme Dosadan dan grupe Tap 011:
„…I ja sam tako sedeo, mislio i voleo,
Ceo dan sam sedeo, mislio i voleo,
Na ćilim sam mislio, a lampu sam voleo,
I onda sam totalno oboleo…“
Ipak ti nisi vernik, ti si neko iskompleksiran iz nekog ranijeg perioda polemisanja na Bašti.
@mari
Čemu toliko žuči i nerazumevanja. Što se tiče Biblije – čitao sam samo neke delove i to je bilo dovoljno da prihvatim mišljenje drugih, daleko većih autoriteta, da Biblija nije kompletna, da se mnogo izgubilo u prevodima, da se mnogo sakrilo od originalnog i da nije dovoljno da tumačenje daju samo crkveni autoriteti, koji Bibliju prevode i tumače bukvalno, već da je potrebno uključiti i naučne autoritete koji će upotpuniti ili čak drugačije tumačiti napisano. Ne zaboravite da je Biblija spoj više tekstova napisanih u dugom vremenskom periodu, od strane više autora, sa različitih prostora. I ne zaboravite da je Biblija pretrpela žestoku cenzuru Vatikana, pa se opravdano postavlja pitanje kako u stvari izgleda originalni tekst Biblije.
Što se tiče otkrovenja, očigledno niste razumeli. Ne postoje otkrovenja samo u hrišćanstvu. I druge religije imaju svoja otkrovenja ili nešto što bi se moglo tako nazvati. Na ateisti je da se opredeli za neko, ako u njemu nadje smisao. A to nije samo ograničeno na hrišćanstvo. Istinu treba tražiti i u drugim religijama, bez obzira na teritorijalnu domicilnu pripadnost.
Ne bih ostalo komentarisao, jer je klasična prezentacija ličnog poimanja i tumačenja.
Što se tiče korena ateizma u lošem odnosu izmedju sina, odnosno deteta i oca koje si tako zdušno prihvatila, moram reći da odavno nisam čuo takvu, moram da kažem iako nije primereno, glupost. Kao u onom filmu kad glumac Djuričko kaže da je pojam Ahilove pete nastao tako što je Ahil ima ravne tabane. Ne bih dalje.
@Petkana
Pa divna je i Divna Ljubojević, ali za mene najdivnija u kombinaciji sa Bajagom u pesmi „Od kada…..“ Poštujemo različite ukuse. A primer Divne uzimam zbog njene orijentacije u muzici.
@Bodin
Divno ime, gospodine Bodin, a i razumeli ste moj skepticizam.
Duboko sam svestan vremena u kojem živimo i šta znače reč, poverenje ili vera. Zato je u meni i toliko usadjenog nepoverenja. „Božanstvo“ novac apsolutni je vladar od davna, a pogotovo u mračnom 20 veku, a čini se da nije ništa bolje ni u ovom 21. Sve je u službi novca. Kako verovati naučniku ili svešteniku? Da li su njihovi motivi iskreni?
Ni Vi se u svojoj veri, pretpostavljam, ne oslanjate mnogo na crkvene autoritete, patrijarhe, vladike i druge (mislim na ove današnje). Što su dalje od prestonice čini se da su iskreniji. Zar to nije poražavajuća istina? Da li Vam deluju iskreno kada izvode crkvene obrede? Nije bogosluženje zanimanje, to je način života. A ko će da im na to ukaže – vernici očigledno neće. Ni Bog se ne oglašava. I pravoslavna crkva pati od istih bolesti, kao i katolička, samo na nižem stadijumu. Za mene je to neprihvatljivo. Zato se i oslanjam za sada na ono što vidim i čujem, na razum i logiku i zato i dalje tražim Boga u Stvoritelju. Ako ga i ne nadjem, „uteha“ je u tome što smatram da sam ispunio najvažniju misiju kome treba svako da teži.
@ Zlatar
Izvinjavam se , nisam hteo da pravim faul. Vise je bilo remplovanje , sto bi rekli
fudbalski komentatori.Onako kao sto je igrao Diego Simeone :)
Kazete da ….to ima svoju istinu -samo jos da je otkrijemo do kraja !? Ako je ne poznajete do kraja kako mozete tvrditi da na kraju nekim cudom to nije mozda istina koju zagovaraju vernici ?
No , cemu objasnjenj kad ste i vi vernik ? To sam vam jos jednom rekao pre par godina .Verujete u stvoritelja ? Gde je tu ateizam ? To sto vi `svog` stvoritelja ne `zarezujete` , ne klanjate mu se , ne trazite od njega protekciju i pomoc,ne prinosite mu zrtve -to vas ne cini ateistom ! To sto `pljujete` po ovozemaljskim institucijama koje `prodaju` Boga ne cini vas ateistom .Ateista ne veruje da postoji tvorac u bilo kom obliku . Ni kao dekica sa bradom , ni kao neki klinac koji je ovaj cirkus osmislio u nekoj video-igrici . Nego je sve nastalo spontano,nicim izazvano :) Niste cak ni agnostik koji sumnja . Verovatno gosn Bodin (zaista lepo ime , zavidim mu na njemu :) )zna kako se definise ta vrsta vernika koji nema neku organizovanu veru ..
Hvala, Aleksandre.
Moramo se, ipak, izdići iznad toga. Problem naše Crkve je trojak. Sa jedne strane su to strani agenti, uglavnom Vatikanski, koji čiste teren za buduće unijatstvo. I, uopšte uzev, uništavaju nam glavno sredstvo kojim smo odolevali u starini da ne postanemo tikve bez korena, kao naši zapadni susedi. Sa druge strane, tu su obični karijeristi, ulizice, koje očekuju siguran posao i stan. Na trećem mestu, i ono što je najgore je – ravnodušan narod. Narod, koji je važio za jedan od najčestitijih i najsmelijih u Evropi, pa i šire, u vreme Karađorđa, za tričavih pedesetak godina socijalizma je izgubio pravac i survao se u narednih dvadesetak na nivo svratišta za ,,seks-turizam“. Ljudi po gradovima su postali opsednuti novcem i ugađanjem svojim strastima, a ljudi na selu zavidljivi prema ovim prvim i spremni na kojekava laktanja i ujdurme, samo da isteraju svoje. Mlađi bi uglavnom „hleba i igara“, stariji gledaju samo kako da sputaju mlađe, grčevito se držeći za svoje pozicije i gurajući, opet, neke svoje nesposobne mlađe. Kako se neko mudar i sposoban pojavi, još većom brzinom nestaje sa scene. Naravno, govorim o većini, jer nisu svi takvi, ali je porazno- kako god da okrenete.
I šta sad Bog tu da radi? Da smenjuje crkvenjake? Odakle će poniknuti novi? Narod mora da se trgne. Jedini oproban metod kroz istoriju je bio udariti o dno. Pogledajte istoriju Jevreja. Čim su bili siti i napiti, pljuvali su na Jednoga Boga i tražili kamene i drvene bogove. Naše moderne bogove je malo teže polupati, doduše.
Razvukao sam malo temu, ali nadam se da je suština jasna. Naša situacija je skrojena po našoj meri, ne po Božijoj. Kao kada vas dete ne sluša, pa ga pustite da se malo opeče na šibice ili nabode na iglu, u nadi da će zapamtiti do sledećeg puta.
Sada možete reći: ,,Ali, čekaj, inostrani narodi Zapada nisu pravoslavni, a ni u čemu ne oskudevaju.“ Jeste, tačno je da stranci nešto lagodnije žive, ali ne žive bolje. Da, mogu da odu na godišnji odmor, da kupe bez bojazni šta im treba, o računima praktično i ne razmišljaju. Međutim, to sve dolazi sa drugom cenom. Gde su im doživotna prijateljstva? Među njima caruju očaj, čamotinja i kriminal. Ako neko naslika uvredlivu karikaturu Boga, Muhameda ili nekog njihovog sugrađanina neće se pobuniti, ali će nedeljama protestovati ako benzin poskupi za 3%. Tamo gde nema Božijih Zakona mrak je. ,,Voli Boga više od svega i ljude kao sebe samog“. To je sve. Deluje lako, a ustvari je teško.
Dakle, moramo se sami popravljati- takva su vremena došla. Kako živimo kao,,ovce među vukovima“, tako moramo upotrebiti odgovarajući savet i biti ,,mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi“. Kako neko da se izvuče? Pa, ja sam udario glavom o dno saksije i rešio da krenem na drugu stranu. Još se penjem. Duboka je. Ko završi tako, znaće već i sam šta mu je činiti. Onom ko još nije stigao dole mogao bih savetovati da se oruža informacijama, da ga kojekakvi ne bi mogli prevariti. Evo, daću Vam i konkretan primer kako ste prevareni.
Nije tačno da je Biblija ,,prekrajana“. To jest, nije naša, mada i u njoj fali nekoliko tekstova, poput priča Solomonovih i još nekih. A i malo je razbacano. U svakom slučaju, ako je neka knjiga, mogu slobodno da kažem, bolesno precizno kopirana i prenošena sa kolena na koleno – to je Stari Zavet. Prepisivali su ga takvi fanatici, da su imali običaj da svaki put kada dođu do reči ,,Bog“ odu i okupaju se pre no što je zapišu. Možemo samo zamišljati koliko su bili čisti i uredni. Što se Novog Zaveta tiče – pronađeni su rukopisi iz prvog veka koji su gotovo identični savremenim. Razlike su čisto tehničke prirode. A, ako Turci, koji su našli neka od Jevanđelja na svojoj teritoriji priznaju autentičnost – onda smatrajte da je istina.
Takođe, posebno je opasno smatrati protestantske doktore nauka ,,ekspertima“ jer, pored toga što neke njihove denominacije svesno menjaju sadržaj Biblije, oni ne priznaju Sveta Predanja. E, pa, molim lepo – Sveto Pismo nam se nije samo spustilo sa Nebesa (kao što se desilo izvesnim arabijskim nepismenim čobanima), nego su nam ga sačuvali i objavljivali Sveti Oci na Liturgijama. Isti oni čija druga dela protestanti odbacuju. Morate svakoga žestoko proveravati.
A na prvom mestu sebe. Lako je pogrešiti. Još lakše reći: ,,Pogrešio sam.“ Ispraviti se… Uh… Osim malom broju ljudi, ekstremno je teško. Sećate se kako sam napisao da se još uvek penjem? Nije to, ipak, toliko zbog dubine… No, bilo kako bilo, neću da dozvolim da me zatrpaju zemljom. Kao u Matriksu. ,,Znam ja da je ukus ove šnicle lažan- ali baš me briga. Hoću dobro da jedem.“ Savetujem i Vama, a i svima ostalima, da se isključimo.
Pomalo sam u čudu što se oko jedne ateističke teme razvila ovolika diskusija..Jer, kao što primeti Vojsije- Ateista NE veruje…kraj priče. Iz sopstvenog iskustva znam da je na ovakve ljude gotovo stoprocentno uzaludno trošiti vreme. Nadam se da ovim neću baš mnogo uvrediti autora, naročito sad kada se složismo oko toga koliko je divna Divna :)
Ateista ne veruje i nije mu potrebna molitva..Kome bi se molio? Svemiru, kosmosu…ne ide to.Ateista u najboljem slučaju može da se „primi“ na priču o sopsvenim snagama kojima možemo činiti gotovo sve,samo ako se pozitivno naelektrišemo :)
Vreme je takvo kakvo jeste, crkveni klir takav kakav je i narod,Vatikan vedri i oblači kao što je to do sada vekovima činio. A i mi smo takvi kakvi smo, nikakvi uglavnom.No pravoslavlje opstaje, i crkva opstaje,i Liturgije se služe onako kako su ih služili mnogi pre nas, i svete imamo čak i danas, u ovom mulju od sveta. I sveta je Sveta Gora, i starci njeni, i naš Hilandar, i naši manastiri širom ovog svetog Balkana. I raduje se duša moja i to je dovoljno, šta ćeš više..
Aleksandre,
Na osnovu čega si zaključio da imam „toliko žuči“?!
A što se „nerazumevanja“ tiče, radi se o sledećem:
– Ne shvatam osobe koje komentarišu nešto što im je nepoznato ili nerazumljivo!
I sam priznaješ, da si čitao „samo neke delove Biblije“, pa si na osnovu toga došao do „genijalnog“ zaključka „da Biblija nije kompletna“ (?!)
Pa uzmi i nastavi da je čitaš, pa ćeš videti da što je više i više budeš čitao, tako će ti postajati sve kompletnija i kompletnija.
Biblija se ne čita tek tako, reda – radi, da bi rekao da si eto i ti nešto iz nje pročitao. Ona je izuzetno zahtevna knjiga i u skladu s’tim, potrebno je da joj posvetimo posebnu pažnju.
Zato je neophodno, da pre čitanja, obavezno uputimo molitvu Bogu, da Sveti Duh bude prisutan, kako bismo je razumeli. To naravno ne znači, da ćeš uvek sve iz cuga kapirati. Štaviše, često ćeš nailaziti na neke nejasnoće i nedoumice. Nekada „rešenja“ dolaze posle dužeg vremena. To je zato što Bog želi da se i mi sami malo „angažujemo“. Uostalom, tako je i zanimljivije.
Svako Biblijsko poglavlje je potrebno pročitati više puta, ali i raspitivati se kako to tumače različiti hrišćani. Jer istina ne može biti 100, nego samo jedna, a na nama je da otkrijemo gde se ona krije. Zato nam je Bog preko Biblije poručio:
„Tražite i naći ćete, kucajte i otvoriće vam se, jer svako ko traži taj i nađe i koji kuca otvara mu se.“
A živimo u takvom vremenu, kada su čoveku, više nego ikada dostupne informacije na razne načine, a naročito putem interneta. Samo ukucaš šta te zanima i odmah dobiješ podatke. Biblija je to predvidela u „Knjizi proroka Danila“ (12. glava, 4. stih), koji kaže:
A ti Danilo, zatvori ove riječi i zapečati ovu knjigu do poslednjega vremena; mnogi će pretraživati i znanje će se umnožiti.“
Ima jedna zanimljivost vezana za Bibliju…
Naime, kada neko prvi put, uzme da čita Bibliju, gotovo UVEK (po nekom nepisanom pravilu), ona na prvi pogled deluje kao neka užasno naporna, dosadna, pa čak i besmislena knjiga.
Dodatni problem, može da predstavlja i to što je domaća Biblija pisana na ijekavici, pa stvara otpor prema čitanju, jer smo se odavno odvikli od takvog jezika, ali i nekih starih termina, koji se više čak ni na selima ne koriste.
Zato mnogi, brzo odustanu od daljeg čitanja uz opasku: „Stvarno nemam živaca da čitam ovakve gluposti…“
Međutim,oni koji nastave da je čitaju (uz molitvu, raspitivanje i istraživanje), polako im ta „naporna“ knjiga, postaje sve interesantnija i zabavnija.
Na kraju, Biblija im postane najomiljenija knjiga i dobiju toliku duhovnu žeđ za njenim proučavanjem, da naprosto postaju zavisni od nje. Konačno shvate, da je ona, ne samo kompletna, već i poučna, upozoravajuća, utešujuća… jednom rečju – fantastična knjiga!
Što se prevoda tiče, tačno je da postoje neke greške u prevodu (ali,ne više od 3%), koje su uglavnom nastale, tako što su prevodioci (kod nas su to Đura Daničić i Vuk Karadžić) dozvolili da neka njihova predubeđenja (lično verovanje, tradicija, vaspitanje) isplivaju na površinu.
Ako izuzmemo grešku, koja se tiče pakla (paklenih muka), odnosno prevoda koji kaže da će grešnici večno goreti u ognjenom jezeru, umesto da će jednom za večnost biti uništani u istom, može reći da su ostale greške takoreći zanemarljive, jer ne utiču na suštinu Biblije.
Ali, zaista mi je krivo, što mnogi ljudi, upravo zbog lošeg prevoda o „večnim“ mukama grešnika, imaju potpuno pogrešnu predstavu o Bogu. Ispada, da je Bog sadista koji dozvoljava da se grešnici večno muče u paklu. To istovremeno znači i da grešnici neće biti uništeni, tj. da će zlo večno trajati.
To naprosto nije istina! Ali, Satana se potrudio da bar malo „zabiberi čorbu“, odnosno umeša svoje prste, tek toliko da nas odvrati od vere u dobrog Boga.
Ne slažem se da istinu treba tražiti u drugim nehrišćanskim religijama
Ne, nikako! Za mene je samo hrišćanska religija ona prava, a ostale su manje ili više lažne. Do tog zaključka sam došla temeljnom istragom.
Kada je u pitanju tvoje viđenje mog tumačenja ateizma, naravno da ćeš reći da je to „glupost“, zato što te boli istina. Možeš ti da poričeš to koliko god hoćeš, ali ostaje činjenica da – Ljudi koji su ateisti, pate od nedostatka očinske ljubavi!!!
Međutim, ne postaje neko ateista samo iz tog razloga… Ono što igra „presudnu ulogu“, jeste pogrešna predstava o Bogu, na osnovu pogrešnog verskog učenja – vaspitanja.
Recimo, kada bih ja, doživljavala Boga na osnovu tumačenja pravoslavne ili katoličke crkve – apsolutno nikada ne bih prihvatila takvog Boga!
Zato ne trebamo da budemo ograničeni okovima tradicije i običaja svog naroda, već da čitamo Bibliju i kroz intuiciju (koju nam je Bog podario) istražujemo i kroz molitvu doživimo lično poznanstvo sa Njim.
I još nešto… Neko je pomenuo „isceljenja“ u „Ostrogu“…
„Čudotvorna isceljenja u manastiru „Ostrog“, nisu ništa drugo do demonska posla, na koja se lože Biblijski needukovani ljudi. Taj manastir je pun demona!
Kakve „svete“ mošti, kakav „sveti“ Vasilije, kakvi bakrači!
Radi se o tome da demoni opsednu čoveka i tako mu izazovu neku bolest. U toku molitve „svetom“ Vasiliju, demoni namerno izađu iz opsednutog i tako osoba „ozdravi“. Na taj način, demoni drže ljude u zabludi da postoje „sveci zaštitnici“, kako se ljudi ne bi molili Bogu, nego u ovom slučaju Vasiliju Ostroškom, odavno umrlom čoveku (što je valiki greh).
Biblija nas upozorava da ne nasedamo na demonske trikove, jer se oni često pretvaraju u duhove preminulih osoba.
@Vojsije @Petkana
Ne može se sve posmatrati na način crno-belo, da vernik generalno veruje, a ateista generalno ne veruje. I sam termin vernik ili verujući nije dovoljno dobar (kao i neverujući a posebno nevernik) da bi bio sveobuhvatni odraz, u ovom slučaju, religijske pripadnosti. Nije to tako jednostavno i isključivo. U prirodi čoveka je da veruje, ali je isto tako u prirodi i da, zbog svoje urodjene slobodoumnosti, bira u šta veruje. Kad neko želi da ocrni ateizam „biranim“ rečima svrstava ateistu u čoveka koji ne veruje ni u šta, koji je loš čovek, isključivi materijalista i da misli da je svet nastao iz ameba ili čega već. A suština potiče iz toga što taj isti ateista ne veruje u ono u šta taj vernik veruje. Nije ovo samo „ateistička“ tema, da ne zaslužuje pažnju.
I sama definicija da ateista ne veruje u postojanje božanstva nije adekvatna. Jer ako se Bog ne posmatra kao entitet, već kao savršenstvo koje je stvorilo život i uslove da taj život opstaje, onda je taj stvoritelj stvarno bog, jer je pojam boga izjednačen sa pojmom savršenstva. Stvoritelj je onda Bog, ali koji je bog Stvoritelj. Pravoslavci nemaju dilemu.
Molitva jeste poruka, traženje, zahvalnost i svaka religija počiva na molitvi. Ali molitva je i način obraćanja i upućivanja poruke nekome, pa i lično, iskreno i svesno. Treba biti načisto i sa samim sobom, a onda i sa drugima.
@mari
Kako ozbiljno da shvatim sve što si napisala kad uporno, tvrdoglavo pokušavaš da me ubediš da sam hendikepiran zbog „nedostatka očinske ljubavi“ i da sam zbog toga ateista? Kakvu ti to literaturu čitaš i kome poklanjaš svoje poverenje kad si tako isključiva u svom ubedjenju? I posle tako izrečene gluposti ja treba da ti verujem da si pročitala Bibliju, da si je razumela, i da si kvalifikovana da je tumačiš. Da li ti je Biblija otvorila oči po pitanju Ostroga, ili si i to usvojila čitajući neku literaturu, ili još gore da si sama došla do tog zaključka?
@Bodin
Paradoks pravoslavlja i vernika je da priznaju Crkvu kao instituciju, ali ne priznaju Crkvu oličenu u onima koji je vode. Verovatno je to i razlog što Srbi slabo odlaze u Crkvu i prisustvuju liturgijama, što je još pre skoro sto godina primetio i Arčibald Rajs. To traje, a izgleda, na žalost, da će još dugo potrajati. Kako onda širiti ideje pravoslavlja na nove generacije? Zapad, koji pominjete, duboko je potonuo u svojoj dekadenciji. Letimičan pogled na ljude u Austriji i Nemačkoj ovog leta, njihove gradove i način života, otkrio je „sve blagodeti“ života koji žive. Menjali su duše, prijateljstvo, mladost, za pune rafove u prodavnicama, automobile, kuće. Do te mere su se degenerisali, zatvorili u sebe, a sa druge strane otvorili prema svim pošastima, da je prosto muka gledati tu propast.
Čini mi se da pravoslavni vernici moraju da se bore za opstanak i podmladak, a to neće uspeti bez najjačeg uporišta, a to je porodica. Inače, ostaće samo spomenici nekih davnih vremena. Ne treba tražiti od mladih da traže suštinu života. Sam život je suština, jer ako nema života nema ničega drugog. Život je najvredniji. Ovaj svet je stvoren na bipolarnoj osnovi i to je jedini uslov da opstane. Narušava se ravnoteža, ali isto tako postoji stalna borba za uravnoteženjem. Život kao fenomen, kao suština mora da se produžava, da se reprodukuje kroz generacije. Stvoritelj je stvorio život i uslove da taj život opstane. Stvarajući čoveka kao svesno biće, pretpostavljam, da je ostavio čoveku slobodu izbora u svemu ostalom. Pa i dobru i zlu. Naš je izbor, pa i u ovoj polemici, hoćemo li verovati ili ne, biti tolerantni i kulturni u razgovoru, ili ne, poštovati jedni druge ili ne. Nadam se da se bar u ovome slažemo, ako ne oko suštine teme.
Petkana,
po običaju, potpuno ste u pravu. Mada, nisam baš siguran koliko je naš prijatelj Aleksandar zaista ateista po bukvalnoj definiciji.
Mari,
u nečemu se moram složiti sa Vama, u nečemu i ne mogu.
Recimo, po pitanju ,,jezera ognjenog“. Činjenica je da niko ne zna kako će to mesto izgledati, osim samoga Boga i da niko ni ne treba da se bavi tim pitanjem. Naše je bavljenje da tamo ne dospemo. A nisam siguran da bi potpuno rastočenje duše i tela bila bolja stvar od večnih muka. Pogledajte koliko se svaka tvar, od vlati trave do slona, upinje da opstane i u ovakvom teskobnom životu. Naprotiv, mislim da su paklene muke blagoslov ljudima da im smanje užas i očaj zbog napuštanja Božijeg. Ne pitajte otkud znam.
Na ovu temu se može još polemisati, ali bih Vas sada pitao nešto drugo: da li mislite da bi bilo u redu da Vas zamolim da se pomolite za mene?
Aleksandre,
nije paradoks. Crkva jeste oličena u Onome koji je vodi, a ne u ljudima koji su uzurpirali ovozemaljsku vlast i ponašaju se kako im je volja prema nečemu što im ne pripada. Istovetna je većina naših episkopa našim političarima. Zato se tako lepo i slažu, makar ne diraju. Donekle ste u pravu, ali kao glavni razlog, ipak, ostaju lenjost i nepoštovanje. Lenjost se lako izleči, ali nepoštovanje teže. Nepoštovanje Boga i ostale braće. Neću sad da solim pamet nikome, nisam ni sam dovoljno revnostan po ovom pitanju, ali u stara vremena ste morali da date odgovor svešteniku zašto niste došli nekoliko nedelja za redom. Jer narušili ste sabornost. To je to oličenje dva pravila Hristova: jedinstvo duha. Kroz sabornost se poštovanje ili nepoštovanje istih najviše ogledaju.
E, pa, ne zaboravite da nam je ateizam stigao sa već takvog Zapada. Ne onaj filozofski ateizam nekih starih Grka, koji su se bezuspešno upinjali da vlastitim umom odgonetnu šta je bilo u davnoj prošlosti, nego ovaj bogoborni, koji za cilj ima uništenje hrišćanstva. Setite se kako su ljudi živeli u pariskim komunama zaista i u ,,crvenim“ zemljama, pa će Vam, verujem, sve biti jasno.
Život je suština života, svakako. Ali kakav život? Puko preživljavanje i produžetak vrste? Čemu takav život? Sa druge strane, nemam ženu i decu, pa ipak ne osećam da nisam dovoljno čovek. Kad kažem ,,ne osećam“: mislim na savest. Odakle nam urođena svest o dobrom i lošem, ako razlika nije toliko bitna. Ako jeste, a savest nam to dokazuje, pa je i životinje poseduju u drugačijem obliku, onda znači da je svet satkan za dobro, a ne za loše. Suština ovoga, ovakvoga života jeste: odvikavati se od lošega. U nastavku ćemo lako.
Ako se ne slažete sa mnom, a Vi pročitajte knjižicu mnogo vrlijeg i umnijeg čoveka od mene, sv. vladike Nikolaja Velimirovića ,,Nove besede pod gorom“. Na kraju krajeva, zašto bih i Vama i sebi traćio dragoceno vreme, kada su sve ovo o čemu pričam mnogi ljudi već izrekli, daleko uzvišenije i pametnije sročeno. No, pročitajte je, ako ni zbog čega drugog, a ono meni da učinite.
@ Zlatar
Da prvo kazem da mi je velika cast i zadovoljstvo da me strpaste `u isti kos` sa Petkanom. :) .
Meni u `procenjivanju` ljudi nista ne znaci da li se oni deklarisu kao ateisti ili mi sipaju citate iz svetih knjiga. Drugi su suci na Banjoj luci-sto bi rekla moja baba.
Kod vas je„problem„ -deklaracija. Lepo rekoste ..treba bii nacisto sa sobom…ili sto bi rekle sve religije sveta-spoznaj samog sebe..
I ova nasa prica ima smisla samo ako posluzi za ovo poslednje svakom od nas…
Vi mi delujete kao da ste bili prototip za lik detekiva Rast Kol-a koji rece nesto kao : svi problemi su poceli kad je jedan majmun rekao drugom-gore postoji Bog i on je rekao da svoju hranu das meni…
A slazem se s tim da je drugi deo te recenice izvor vecine problema..
Za kraj jedna zanimljivost (bar za mene ). Nisam znao do pre neki dan da postoji molitva za pre pocetka molitve.. :)
Aleksandre,
Ti si mene potpuno pogrešno shvatio.
Ja uopšte nemam, ni najmanju nameru, „da te ubedim da si hendikepiran, zbog nedostatka očinske ljubavi“. Naprotiv, ja sve vreme pokušavam da te ubedim da NISI hendikepiran!
Jer, iako nisi (iz bilo kog razloga) osetio ljubav svog oca, trebaš da znaš (i to sam ti i u prvom obraćanju napomenula) da postoji i naš zajednički Nebeski Otac, koji nas beskrajno voli. A niko pored takve ljubavi, ne može biti hendikepiran.
Dakle, uopšte se ne radi o tome da si hendikepiran, već ZATVOREN.
Loše iskustvo (razočarenje) svojim ocem, učinilo je da postaneš skeptik, tj. da odbijaš da poveruješ da postoji naš Nebeski Otac pun ljubavi.
Isus na sve načine, pokušava da dopre do tebe, ali si mu ti zaključao vrata svog srca.
Trebaš da znaš jednu bitnu stvar…
Isus nije nametljiv. Neće sam ući, ali će strpljivo čekati… da mu otvoriš svoja vrata, na koja tako uporno kuca…
Molitva upućena Isusu je „ključ“ koji otvara i gvozdena vrata i pušta Isusa da uđe u naše srce.
Potrebno je samo da ga pozovemo u naš život:
„Isuse dođi! Puštam te u svoj život i čini s’njim šta je volja tvoja.“ I Isus će odmah doći!
Onog trenutka, kada mu otvoriš svoja vrata, tad ćeš ga upoznati.
A što se tiče manastira „Ostrog“… O, da! Biblija mi je i te kako otvorila oči po pitanju „Ostroga“.
– Biblija na više mesta kaže da se mrtvi nalaze u nesvesnom stanju.
To znači da ne mogu: videti, čuti, razgovarati, misliti, osećati…
– Biblija kaže da su Bogu, gadni oni koji komuniciraju sa mrtvima.
To se odnosi na sve pokojnike.
– Biblija upozorava, da su duhovi mrtvih zapravo demoni.
Demoni imaju moć da se vizuelno preobraze u bilo kog pokojnika i tako varaju ljude.
– Biblija kaže da se Satana i njegovi demoni mogu pretvarati u „anđele svetlosti“.
Satana i njegovi demoni se često kriju tamo gde najmanje očekujemo.
A sada da rezimiramo…
– Da li je „sveti“ Vasilije mrtav? Naravno da jeste!
– Da li se on nalazi u svesnom stanju? Ne! Svi mrtvi (pa i Vasilije) čekaju drugi Isusov dolazak.
– Da li onda možemo da razgovaramo sa Vasilijem? Naravno da ne!
– Kada neko kaže da je video „Vasilija“, koga je u stvari video? Svakako nekog demona.
– Kako Bogu izgledaju oni koji se mole umrlom čoveku Vasiliju? Gadni su mu!
– Kako objasniti sva „dobročinstva“ koja se dešavaju u Ostrogu? Satana glumi dobrotu.
Prema tome, mudrom i Biblijski edukovanom čoveku, sasvim dovoljno da shvati ko se krije iza lika „svetog“ Vasilija, kome se mole na hiljade ljudi, ali i da je opasno biti čak i u blizini tog opsednutog manastira, a kamoli tek biti u njemu.
Bodine,
Kada je u pitanju „ognjeno jezero“, slažem se da niko od nas ne zna kako će to mesto izgledati osim Boga. Nisam rekla da grešnici neće uopšte goreti, već da će te paklene muke imati ograničen rok trajanja. I neće svi grešnici imati iste muke. Naravno da će oni grešnici koji su počinili veće grehove (npr. Adolf Hitler) duže goreti.Ali će svi na kraju izgoreti. Na taj način će biti zadovoljena pravda zadovoljena, nema potrebe da sumnjaš u to. Razmisli ovako… Recimo, ti si spašen i živiš na obnovljenoj zemlji u rajskim uslovima. A recimo tvoja majka nije, nego mora da trpi večne muke. Kako bi se ti osećao, odnosno da li bi bio u stanju da uživaš u tom raju, ako znaš da će tvoja majka večno da se muči u paklu? To bi bilo zaista grozno! Dakle, svako će dobiti vreme svog gorenja, koje će trajati sve dok ne bude potpuno uništen. A spašeni će biti spokojni, jer će znati da njihovi grešni rođaci, prijatelji, komšije ne gore večno. :)
A što se tiče tvog poslednjeg pitanja – naravno da DA. Baš si me obradovao svojim predlogom :)
Pomoliću se za tebe! :)
Sa Vojsijem sam odavno na ti, zato takav komentar :) jedna od retkih prednosti novih tehnologija…da, upoznaju se oni koji ne bi imali šanse inače..
Trudila sam se da ne ulazim dublje, naročito kada su ova opširna pisanija u pitanju, od strane izvesne Mari..treba to čitati..Ali ne gine mi polemika, jer dugo mi već nerv igra po pitanju takvog hulenja…lupetanja pre, rekla bih…Bogorodica, šta je to? Mora se krenuti od temelnjih stvari, mada je to zaista teško izvodljivo u ovom slučaju…ali negde osećam gotovo majčinsku dužnost da ispravljam.. Ako već poverova, o ti Mari, ko god to bila, u Hrista našeg, Spasitelja, kako onda dopusti sebi takve reči hule…jer, ako je neko trebao da rodi Božanstvo, može li da bude ikako drugačiji no presveta Djeva? Mrtva po tebi, sa sve navodnicima…
Nemoj dete moje da huliš..prestrašno je, zaista. Radujem se što si poverovala a ne videla, no…ne iskrivljuj, ne kvari, ne HULI! Mućni malo glavom…je li Ga je mogla roditi jedna od nas, svegrešna i pregrešna? Nije…nikako. Zato je baš ona Ta, presveta…preSveta…razumeš? Duh Sveti je oplodio bas nju, takvu..bezgrešnu..Dakle, preduslov za svetost i ispunjenje Duhom Svetim je upravo to…bezgrešnost…da budemo kao deca,čisti..bezgrešni Sveti!!! Za to smo stvoreni…ko nas šljivi što ne prepoznajemo sopstvenu prirodu! Božansku, ej!
I nemoj mi na svetog Vaslija…mogla bih ti za to jedan pošteni šamar odvaliti..i za sve svete naše…batali tvoje sludjene priče.
Bodin,
jednom ste mi za oca Rafaila ( Boljevića) dali neki komentar…sećate li se? O poslušnosti beše….e, u tome je suština. Nema jačeg lomljenja.A nama treba baš to, da polomi se sva djavolja konstrukcjia u nama..ipak, on je vladar našeg sveta…nema većeg loma od poslušnosti, koliko god vam to delovalo utopijski….Verujete li? Pitam vas sve, pa i A. Zlatara koji hoće na silu da bude ateista. Hej!!? Ovakve nas je nešto predivno stvorilo, i moje srce to zna…i raduje se duuuuša moja…posvetih dan Slobodanu Trkulji i onome što je postao nakon posete manastiru Kovilj, pravoslavna duša predivna, slava Bogu dragom!
Kad vec pricamo o tome..
Mene bas utesi cinjenica da nece(mo) vecno goreti…
Ako nekim cudom zavrsim u raju veliku će mi srecu ciniti cinjenica da moji dragi gore u paklu ‚‚na odredjeno vreme‚‚..????
Meri , da li Meri uopste znate kako izgleda kad covek gori ? Mogli ste se nagledati spaljenih leseva na tv-u ..
Neko KO IMA DUSU ce i u raju patiti sto drugi gore u paklu , pa ma ko to bio…
Mari, predlažem ti da potražiš stručnu pomoć, što pre to bolje. Možda još ima nade za tebe. Od vere si pretvorila šizofreniju, pa ne znaš gde udaraš. I nemoj više, molim te, komentarisati odnos mojih roditelja i mene, jer ovo nije mesto na kome bih iznosio lične stvari i odnose sa roditeljima, decom, unucima na šta sam toliko ponosan i što smatram najvećim životnim uspehom.
Mari,
hvala Vam, pre svega.
Vidite i sami kako je to lepo, kada se brinemo jedni za druge. To Gospod nije uskratio nikome, ponajmanje onima koji su ga verno za života celim srcem i dušom služili i bejahu ,,verni u malom“. Kao što se mi molimo jedni za druge, tako se i veliki ugodnici Božiji mole Njemu za sve nas. Kada se neko obrete u stranom mestu radi kakvoga posla, najlakše i najbolje mu je da za pomoć zamoli svojeg prijatelja, da se ovaj zauzme za njega. To je smisao molitava upućenim svetiteljima i nikakav drugi. Svaka molitva, svaki hvalospev upućen njima, upućen je prvenstveno Bogu.
I nije tačno da duše ,,spavaju“, da su obamrle ili o čemu god ljudi voleli da maštaju. O tome nam silno svedoči Sveto Pismo, navodeći razgovor između sv. Lazara, bogataša i sv. Avraama. A i o tome da pakao nije samo nekakvo stanje duha, no stvarno mesto. Pa se setite i kako je Hristos razgovarao sa sv. Mojsijem i sv. Ilijom na dan Preobraženja na Tavoru.
,,Da se ne nađe među tobom ni opsenar, ni koji pita mrtve…“ i tako dalje, se odnosi na raznorazne medijume i ekstrasense koji su se ili pretvarali da razgovaraju sa mrtvima kao što i danas čine, ili su svoje razgovore vodili direktno sa demonima i njih predstavljali kao srodnike i prijatelje nalogodavaca. Vratimo se na onu priču o bogatašu i Lazaru, gde vidimo da je bogataš molio sv. Avraama da pošalje sv. Lazara da pouči braću njegovu. Dobio je odgovor ne da je mrtvima naročito zabranjeno ili nemoguće opštiti sa živima, no da oni već imaju odakle da se pouče i da im je to dovoljno, ako žele.
Mari, pogrešno je rasuđivati o onome vremenu o kojem ništa ne znamo, osim da će biti večnost blaženstva, koje ni takav učen i prefinjen čovek kao što je sv. Pavle bio i koji se udostojio osetiti ga na trenutak, nije umeo rečima ljudskim da iskaže. Reći ću Vam ono što znam. Što je čovek bliži Bogu, to se on više utapa u njega, kao kap u prostrani okean. A i to je sićušno poređenje. Čovečije drsko ,,JA“ prestaje da postoji i ostaju samo sreća i radost. Jeste, čovek se neće izgubiti, neće zaboraviti svoje najmilije, kao što svetitelji nisu zaboravili ni nas koje nikada čak nisu ni videli, ali tuđa patnja neće remetiti njegov MIR. Dodir sa Bogom su naši, od mnogih prezreni, svetitelji dostojno opisali kao sa Sveprožimajućom Vatrom koja spaljuje i uništava sve što je loše, suvišno. Oganj preživljava samo ljubav, koja porađa ostale vrline. ,,Stoga“, savet je svetih otaca, ,,pazite da se ne otkrije u tom trenutku golotinja vaša.“
Ne sumnjam u pravdu Božiju, no u pravednost svoju.
Nastavite da se molite za mene, ako Vam ne pričinjava poteškoće, nastaviću i ja za ostale i Vas.
Petkana,
jeste, na mestu ste. Lepo je sv. vladika Nikolaj rekao da su Jevreji narod ,,tvrdovrati“, a Srbi narod ,,mekovrati“. Uvek nam je tuđ kamen bio slađi od našeg kolača, a kamen se lako zadobija, samo treba da nas pogode njime. No, nemojte misliti da sam neki mračan revolucionar, pesimista. Naprotiv. Ovom narodu je daleko lakše da se povrati sa svoga puta, nego Jevrejima, recimo. Svega godina ili dve, ma, ni toliko. Ono što osećam nije čak ni pravedni gnev, kao Vaš, no čista žalost. Mi, muškarci, smo ipak dosta suroviji od žena i toliki stepen izdaje nas više pogađa. Sigurno i nedostatak smirenja. I nije u prirodi ljudskoj da se pokorava grehu, makar on dolazio i iz samoga čoveka. Apostoli su nam zabranili i njih da poštujemo, ako i jednu reč izmene. A mi danas imamo klir koji javno ljubi ruku papi. Koliko ih je koji tajno? Moramo otvoriti četvore oči kome poklanjamo poverenje, ne iz neke isprazne revnosti, no da nas ne odvuku u pogibelj. Ima još, Bogu hvala, dobrih vladika i sveštenika, koji ne cepaju stado Hristovo, no ga u Istini napasaju, ali se nigde ne vide. I zato nas ljudi koji to ne znaju uvek prvo ogledaju u ovim lažama i odlaze zgađeni, ne razumevši problem.
U tome se, eto, ne slažem sa ocem Rafilom, kada kaže da nismo pozvani da rasuđujemo. Ali znam da je to rekao iz najbolje namere i u nekim drugim vremenima bi bio potpuno u pravu. Zasad mu nijednu drugu ,,manu“ nisam ,,našao“. :)
Al’, da, u pravu ste- svakako mi fali još poslušnosti.
Vidim da sam nehotice započeo negativnu raspru oko Ostroga. Verovatno sam mnogima i dosadio sa pominjanjem istog. Ali razlog nije neke sitničave prirode, tipa: ,,Aha, sad ću da mu-joj ubacim u diskusiju i Ostrog!“ Nije ,,Ostrog-ex-machina“ potez za dominaciju nad sagovornikom. Razlog je tehnički- za njega svi znaju: i pravoslavni i katolici i protestanti i muslimani širom sveta. Ne postoji ništa što se u Ostrogu dešava, a da se ne dešava i u ostalim manastirima i obrnuto. Širom sveta, ne samo u Srbiji. Kada bih birao po gospodstvenosti, po arhitekturi, po fresko-slikarstvu ili po nekoj drugoj spoljašnoj osobini – definitivno ne bih odabrao Ostrog. Spominjem ga zbog njegovog čuvenja. I zbog toga što je uz malo truda relativno lako pronaći nekog ko je u njemu isceljen ili barem prisustvovao nečijem.
Petkana (zaštitnice svih „svetih“ :) ),
Baš si me slatko nasmejala svojim komentarom :) , pogotovo kad si rekla:
„dugo mi već nerv igra po pitanju takvog hulenja…“ Kakvog hulenja???
Pitaš me – „Šta je Bogorodica?“
Pretpostavljam da misliš na Mariju (Isusovu majku).
U tom slučaju, ne mogu ti odgovoriti – Šta je Marija?, jer nije u pitanju predmet, već biće. Pa u skladu s’tim, pitanje treba da glasi: – Ko je Marija?, odnosno
– Ko je bila Marija? (Zato što više nije živa.)
Moram krenuti od temeljnih stvari, mada je zaista teško i izvodljivo objasniti to nekome ko već dugo živi u zabludi. Ali, negde osećam dužnost da pojedincima poput tebe „razbijem“ iluzije kojima robuju.
Odakle ti uopšte ideja, da je Marija bila bezgrešna??? Gde to piše u Bibliji???
Biblija kaže da je Marija, 40 dana posle Isusovog rođenja prinela žrtvu hramu u Jerusalimu, onako kako je to nalagao Mojsijev zakon (Jevanđelje po Luki 2. glava, 22. stih):
„I kad dođe vrijeme da idu na molitvu po zakonu Mojsijevu, doniješe ga (Isusa) u Jerusalim da ga metnu pred Gospoda.“
O tome kako je taj zakon izgledao, govori nam „Treća Mojsijeva knjiga“ 12. glava, od 6. do 8 stiha:
„A kad se navrše dani čišćenja njezina (žene), radi sina ili radi kćeri, neka donese svešteniku na vrata šatora od sastanka jagnje od godine za žrtvu paljenicu i golupče ili grlicu za žrtvu radi GREHA. I sveštenik će prineti žrtvu pred Gospodom i očistiće je od GREHA NJEZINA… Ako li ne može dati jagnje, onda neka uzme dve grlice ili dva golubića, jedno za žrtvu paljenicu, a drugo za žrtvu radi GREHA i očistiće je sveštenik od GREHA NJEZINA i biće čista.“
Marija je prinela 2 goluba. Jednog za očišćenje od tečenja krvi, a drugog za očišćenje od sopstvenih grehova.
Ako je (kako ti tvrdiš) bila bezgrešno začeta, zašto je onda uopšte prinosila žrtvu radi očišćenja sopstvenih grehova???
Zašto da se čisti, ako je već bila čista???
Dakle, Marija je bila grešna, kao uostalom i svaki čovek, ali je odabrana da rodi našeg spasitelja Isusa Hrista, isto onako kako je npr. Mojsije odabran da bude Božiji kanal, preko koga je Bog činio čuda, kao uostalom i sa dr. ljudima.
Marija je bila jedna divna žena, plemenitog srca, ali to ne znači da nikada nije grešila. Apsolutno svi ljudi koji su ikada bili rođeni su grešili. Svi, osim Isusa!
Interesantno je da se Marija nigde u Bibliji ne pojavljuje pod imenom „Majka Božija“ ili „Bogorodica“. I uopšteno govoreći, Marija se u Bibliji vrlo malo pominje. Da je ona toliko od presudnog značaja za čovečanstvo, onda bi je jevanđelisti na poseban način istakli.
A to što bi mi kako kažeš „mogla pošten šamar odvaliti“ , zato što ti diram tvog „svetog“ Vasilija, dovoljno govori kakav si „vernik“, ali i kako reaguju demoni koji su te opseli pa ti isprali mozak. :)
Vojsije,
Tebi je očigledno isto da li ćeš goreti u paklenom jezeru privremeno ili neograničeno (?!)
Čudan neki način razmišljanja. :)
Aleksandre,
Obećavam da neću više komentarisati „odnos između tebe i tvojih roditelja“ (mada sam ja pomenula samo oca), jer vidim da si baš osetljiv na tu temu.
A što se tiče tvog predloga „da potražim stručnu pomoć što pre…“
Da predlog daje neki duboko pobožan čovek, pa ajde…
Ali, kada mi to kaže neko ko je odavno otuđen od Boga, onda to moram „najozbiljnije “ shvatiti. :)
Naročito, kad taj neko kaže: „Molitva je potrebna, a religija nije“, a pritom se predstavlja kao ateista (?!).
Volela bih da mi opišeš kako izgleda ta „molitva“. :)
I kome se ti uopšte moliš??? Nepostojećoj osobi?! Ili izmišljenom liku?! :)
Da nije smešno, bilo bi tužno! :)
Ako tako nastaviš, ne gine ti šizofrenija! :)
Bodine,
Pomolila sam se za tebe. :) Ali moraću opet to da učinim, jer veruješ u „svece“.
Zamoliću Boga da ti otvori oči po tom pitanju.
A lepo je što ćeš se i ti pomoliti za sve nas. :)
@mari
Osetljiv sam na glupost koju neko uporno ponavlja, pokušavajući da bude pametan, a ne na temu. Niko se ovde ne upušta u raspravu o razlozima individualne pripadnosti nekoj veri ili razlozima što istoj ne pripada, jer to i nije tema. Da nisi toliko opsednuta nastojanjem da se prikažeš superiornom u odnosu na druge koji su čak na „istoj strani“ ali svoje stavove obrazlažu i brane kulturno, na primerenom nivou, shvatila bi da si izgovorila mnogo neprihvatljivog i za istomišljenike.
Da si pažljivo pročitala tekst i razumela ga, verovatno bi shvatila u kom kontekstu je pomenuta molitva, kao i to da se nigde ne pominje moj lični čin koji bi upućivao na to da li se molim ili ne. Verovatno te glasovi u glavi dovode u zabludu da su upućeni od strane nekog uzvišenog božanstva, pa te ometaju da ispravno rezonuješ. Nisu to božanski glasovi, to su glasovi „nekog trećeg lica“, sa kime si bliska.
„…I dok su teološki eksperti proučavali doslovno značenje biblijskih fraza i spominjanih istorijskih činjenica, što je dovelo do beskrajnog niza interpretacija, naučnici su proučavali Bibliju i otkrili naučna skrivena značenja unutar svetih tekstova. Zajedno sa našom brzom naučnom evolucijom, raslo je i naše shvatanje pradavnih svetih tekstova, kao što su Vede i Upanishade. Danas ne otkrivamo samo naučni značaj istočne duhovnosti već i Biblije.
Fascinantne činjenice o Bibliji su izbile na površinu, a koje je često odbacivala i ignorisala Rimska katolička crkva, jer se ti nalazi nisu uklapali u utvrdjenu dogmu Crkve, pa je najboljom strategijom izgledalo kompletno ignorisanje tih činjenica.
Medjutim, za razliku od teoloških rasprava, naučne se činjenice ne mogu ni ignorisati ni diskutovati, one su ili dokazane ispravnim ili pogrešnim, nema ništa izmedju toga.
Svako zna početnu frazu prve knjige Svete Biblije – knjige geneze. Najveća tajna skrivena je u prvoj rečenici. U originalnoj hebrejskoj verziji Biblije , Geneza počinje s rečju „Be-resjiet“ u značenju „najprije“ ili „u principu“. U prevodu u modernim verzijama Biblije prevedeno je sa „na početku“.
Malo njih zna da je cela bit kreacije stavljena u tu prvu reč. Zahvaljujući radu Stan Tenena na izvornoj i prirodnoj hebrejskoj abecedi i istraživanju Daniela Wintera o značaju spirale zlatne sredine, znamo da je hebrejska abeceda dizajnirana sa vrlo jasnom namerom prenosa same biti stvaranja i podučavanja kasnijih generacija.
Nezavisno su Stan Tenen i Daniel Winter uočili kako su slova hebrejske abecede projekcije specijalne forme – recept za konstituisanje materije.. Glasno izgovaranje hebrejskog slova, daje zvuku oblik slova.Vibracije glasa izgovora hebrejskog slova prouzrokovaće formiranje u zrncima peska oblik slova.
Nakon iznesenog pronalazi se smisao i u prvoj rečenici jevandjela po Ivanu, koja glasi:
Ivan 1-1″U početku beše Reč, a reč je bila s Bogom i reč beše Bog“
2 On je na početku bio s Bogom
3 Sve su stvari napravljene pomoću njega, a bez njega ništa nije napravljeno od onog što postoji“
Nije li zadivljujuće kako su autori hteli preneti znanje budućim generacijama. Sve što je bilo potrebno je naša evolucija do nivoa naučnog shvatanja., pa bi se pre ili kasnije otkrio značaj svetih tekstova. Ako je autor Knjige postanka imao temeljno naučno shvatanje, postavlja se pitanje gde ga je dobio.
Mari,
iskreno, ne znam zašto Vam toliko smetaju svetitelji. Stari Jevreji su upotrebljavali reč ,,ugodnik“. Mi koristimo ,,svetitelj“ iz praktičnih razloga. Svetost nečija je merilo koliko je taj neko povezan sa Bogom. Jer jedini Bog je svet sam po sebi. Kako je svaki čovek ,,obraz i podobije“ Božije, samim tim je svako svet, u većoj ili manjoj meri. To često zaboravljamo. No, kad kažemo ,,svetitelj“ mislimo na posebne ljude, koji su se još za života ispunili Duhom Svetim i ostvarili neraskidivu zajednicu sa Svevišnjim. I ne vagamo i ne sazivamo ,,koncile“ da ,,kanonizujemo“, no strpljivo čekamo da nam Bog sam objavi da li mu je neko ugodio ili ne. Kao što je sveti car David u šesnaestom psalmu prorokovao ,,i nećeš dati da svetac tvoj vidi truljenja“. Čitajte kao ,,ugodnik“, ako Vam baš toliko bode oči. I, stvarno je tako. Praksa je u manastirima da se posle velikog broja godina sahranjeni monasi otkopavaju i da se ogleda jesu li istrulili ili ne. To se radi iz dvojakog principa: prvo, da se prosto vidi da li je telo očuvano posle tolikog vremena; drugo, čeka se ,,smena generacija“, da ne bi monasi mogli biti optuženi za sentimentalizam prema počivšem. Ali je činjenica da niko o tome ne odlučuje, do Boga. Ili planirate da odreknete da su sv. Petar, sv. Pavle i ostali apostoli bili ispunjeni Duhom još za života? Našto, onda, odricati istu čast sv. Vasiliju i ostalima, koje je Bog lično proslavio i proslavlja i danas, čudesnim odgovorima na njihove molitve…
Aleksandre,
slažem se sa Vama da ima mnogo toga lepoga što se prevođenjem Svetoga Pisma izgubi, naročito igre rečima, što je slučaj sa svim prevodima, uostalom. I, jeste, u pravu ste kada kažete da su razni naučnici kudikamo sposobniji da te tekstove razumeju od nas poluobrazovanih. Međutim, lako ćete uočiti da su zapadni naučnici skoncentrisani na to da pobiju raznorazne rimske zablude, a da se nas, koji smo se toga odrekli bezmalo u startu, i ne dotiču. Razlog je u tome što mi imamo svoje naučnike, koji su nam davno preveli Bibliju, na jezicima raznim pismene, polupismene, pa i nepismene, ali svi su, bez izuzetka, govorili najvažnijim jezikom – jezikom srca, na kojem se objavljuju ljubav i revnost.
Džaba nam nauke sve, ako ovu jednu izostavimo!
Projavljujete zadivljujuće neznanje Mari…a upravo su takvi ljudi, poput vas, dakle neznalice, najveći huškači, protivnici pravoslavlja,u stanju da pomute razum onima koji su još na početku svoga puta ka Bogu.Zato se i upuštam u ovakve diskusije koje mi, moram da priznam, ni malo ne prijaju.
S obzirom na to kako se odnosite prema Bogomajci, proizilazi i moje pitanje- Šta je To? I pokazuje se po ko zna koji put, da se Sveto pismo ne čita razumom, i ne otvara svakome. Možda ste ga vi i pročitali nebrojeno puta, ali ga niste razumeli, niste za Boga ni videli šta u njemu piše! Kažete, gotovo da se i ne spominje Marija, ta dobra ali grešna žena…Ulažem sada veliki napor da vam konačno razjasnim tu najvažniju stvar, bez koje vam nema dalje, barem ne putem Hrista.
Dakle, počinje vam još u Matejevom jevandjelju gde kaže:A sve se ovo dogodilo da se ispuni što je Gospod kazao preko proroka koji govori „Eto, djevojka će začeti i rodiće sina, i nadenuće mu ime Emanuil, što znači-S nama Bog.“ A ta devojka,rođena od svojih starih roditelja Joakima i Ane, iako u grehu, biva predata Bogu(sa 3 god.) jer je od Boga i izmoljena.Naravno da je bila opterećena grehom po samom rodjenju, praroditeljskom, koji opterećuje sve što živi na zemlji. Ali je sa druge strane dostigla svetost,isijavala svetost, čitavim svojim životom! Ona nije bila zaštićena od greha, naprotiv, bilo joj je ostavljeno da slobodnom voljom bira kako će živeti, boreći se za svoje spasenje kao i svako drugi.
U jevandjelju po Luki, pravedna Jelisaveta obraća se Djevi : „I otkud meni ovo da dođe majka Gospoda moga meni?“ Otuda i naziv Bogorodica, Bogomajka…a ne prosto Marija. Jer rodila je Spasitelja, Sina Božijega, Hristosa.Ona nije majka Boga Oca nego je majka Boga Sina, koji je ovaploćenjem uzeo ljudsko telo, dakle rodio se od Oca i Marije Djeve. Čak i pre Njegovog rođenja, nebo joj odaje poštovanje kroz reči arhangela Gavrila: „Raduj se blagodatna, Gospod je s tobom! Blagoslovena si ti među ženama!“ U Jev. po Luki…I onda i njene reči :“Od sada će me blaženom zvati svi naraštaji!“ BLAŽENOM…
uh…umorih se. I onda, kada znamo koliko je poštovanja i uvažavanja imala od samog Hrista, u koga vi verujete (ili barem to tvrdite)…Na njenu molbu pretvaravši vodu u vino, ljubljenom svom učeniku Jovanu rekavši: „Eto ti majke..“ Da ne dužim…ne može se slaviti i veličati Bog, Sin Božiji, bez uvažavanja i slavljenja Njegove presvete majke, časnije i slavnije od Heruvima i neuporedivo od Serafima…
Jevandjelist Luka je naslikao nekoliko njenih ikona, koje je ona odobrila i rekla :“Blagodat Sina moga neka bude sa njima..“ A vi na ikonama vidite-šta? Gadosti i gnusobe?
Nemojte Mari više da hulite…znate šta se nikada neće oprostiti čoveku…A one koje nazivate vrećama kostiju ispunjeni su upravo tim duhom, Duhom Svetim, postavši njegovi sasudi još za života! Eto nam primera pod Ostrogom, nema boljeg…
Gnusobno je vaše uporno lupetanje o onome što ni malo ne poznajete. Osvestite se za Boga, i pokajte što pre. Nemam vam više ništa reći.
Bodin,
i ja se plašim..i ispitujem…i proveravam.Ali za razliku od nekih pređašnjih vremena, kada sam znala da zapadnem u jarost, pa i u očaj zbog onoga što čine pojedini crkveni ljudi (upadavši tako svaki put u zamku) sada želim da slušam. Naposletku, prepuna je istorija (crkvena) primera onih koji su želeli uništenje ljubeći ruku papi. I danas su jednako tu, i pokušavaju.
Sv.Vasilije je i danas tu, projavljuje onoliku silu svim narodima, dok onima koji su ga gonili ni imena ne znamo više. I Zlatoustog su rasčinili..gonili…Pa i vladiku Artemija, evo sad u ova poslednja vremena. No šta nam je tu činiti? Poći za njim, u raskol? Nikako. Ko veruje, ko pripada Hristu i Crkvi Njegovoj, uvek na umu mora imati to da će On biti sa nama do kraja vremena. Jer On je glava, i sila, i slava i neka bude volja Njegova. Ko bi tu imao šanse, ikakve ? Ako gledamo sa aspekta večnosti..
Naravno, niko nije spominjao raskol. To je najstrašniji greh. Ali postoje granice dok kojih se ide. Poslušnost prvo Bogu, tek onda arhijerejima. Bogu hvala, toliko je dela svetih otaca, da se imamo odakle naučiti kako pastir treba da izgleda. A savršenstvo niko od nas ne zahteva.
E, vidiš Aleksandre, i ja sam veoma osetljiva na tvoje „pametne“ komentare. :)
Reći da smo npr. Petkana i ja na „istoj strani“ je van svakog zdravog razuma.
Verovatno nas trpaš u isti koš, zato što se obe izjašnjavamo kao vernici (tipično ateističko gledište), ali to ništa naročito ne znači. Pa i fariseji su se izjašnjavali kao „vernici“ i bili ubeđeni da rade za Boga. To bi bilo isto kada bi za njih i Isusa rekao da su bili na „istoj strani“, što je zaista smešno. :)
Baš kao što Isus i fariseji nisu mogli biti na „istoj strani“, tako isto Petkana i ja ne možemo biti na „istoj strani“, već samo na suprotnoj, dokle kod ona praktikuje idolopoklonstvo.
Prema tome, ovog puta ću ja zamoliti tebe, kao što si prošli put ti mene u vezi one „osetljive teme“, da više nikada ne stavljaš idolopoklonike i mene na „istu stranu“, jer sam veoma „osetljiva“ po tom pitanju. x( A pogotovo kada kažeš da smo „istomišljenici“. x( (grrr)
A to koliko je Petkana kako ti reče „kulturna“, dovoljno govori njen komentar „da bi mi šamar odvalila“. :) Toliko o njenoj kulturi… Baš kako ti kažeš „na primerenom nivou“. Ne smem ni da zamislim šta bi se dogodilo da smo se uživo raspravljale… Verovatno bih završila u „Urgentnom centru“. A sve zbog njenog „svetog“ Vasilija… :D
Ali, razumem je… Ipak je ona zaštitnica „svih svetih“. Taman posla da dozvoli da neko dira njene „svetitelje“ :D
Aleksandre, tvoj tekst sam pažljivo pročitala i znam da nigde nisi pomenuo da se ti lično moliš Bogu. Ali, kad kažeš da je „Molitva potrebna, a religija nije“ i to čak istakneš kao naslov, onda bi bilo logično da kad tako nešto tvrdiš, imaš vlastito iskustvo po tom pitanju i da zato tako kažeš. S’ kojim pravom tvrdiš da religija nije potrebna? Verovatno te glasovi u glavi dovode u zabludu da si mnogo „pametan“, pa pokušavaš da se prikažeš superiornim u odnosu na druge. Da nisi tako opsednut „nepostojanjem Boga“, možda bi se malo više bavio sobom, pa bi shvatio koliko si kontradiktornih rečenica napisao. :)
A što se tiče tvog sledećeg komentara, posebno bih izdvojila samo jednu rečenicu: „Vibracije glasa izgovora hebrejskog slova, prouzrokovaće formiranje u zrncima peska oblik slova.“(?!)
Izgleda da su prvi simptomi šizofrenije već počeli… :)
Bodine,
Meni ni malo ne smeta reč „svetitelj“, kada se koristi u pravom kontekstu te reči, a u suprotnom mi jako smeta. Da pojasnim…
Kada se reč „sveti“ koristi da opiše nekog čoveka, koga su sami ljudi proglasili za „svetitelja“, kao što su na primer:
„sveti“ Sava, „sveti“ Vasilije, „sveta“ Petka, „sveti“ knez Lazar itd. (ne mogu ih sad sve nabrajati, jer spisak je podugačak), onda mi se najblaže rečeno „diže kosa na glavi“, jer se pitam s’kojim pravom ljudi određuju ko je „svet“,a ko nije?
Jedini koji to može da kaže jeste – Bog.
Shodno tome, jedine svetitelje koje ja priznajem, jesu oni za koje je Bog to rekao preko Biblije: Sveti apostol Pavle, Sveti Luka, Sveti Jovan, Sveti Ilija…
Ali, to naravno ne znači da ih doživljavam kao „žive svece“. Ja jednostavno znam da su ti ljudi tokom svog života bili sveti i to je sve.
Ne molim im se, iz 3 razloga. Prvi je taj što nisu živi, pa me ne mogu ni čuti, ni videti. A drugi razlog je što je Bog preko Biblije poručio da je jedini posrednik između nas (čoveka) i Boga Oca – Bog Sin (Isus Hrist). A treći razlog je što Biblija najstrože zabranjuje komunikaciju sa „mrtvima“ (jer u tom slučaju prizivamo demone).
Tu priču da trebamo da se molimo raznoraznim „svecima“ i „sveticama“ su izmislili idolopoklonički ljudi. A ja ne poštujem ljudsku reč, nego Božiju. :)
Petkana (zaštitnice „svih svetih“),
Prošli put si napisala da su moji komentari „opširni“.
Vidim, tvoji su baš „sažeti“. :)
Odavno nisam pročitala toliko nebuloza na jednom mestu.
Tako da ne bih posebno komentarisala. Samo bih te podsetila da je IDOLOPOKLONSTVO jedan od najvećih grehova (ako ne i najveći)!
Ti direktno kršiš prve dve Božije zapovesti! Seti se sama kako one glase…
Eto, samo toliko… Možda se jednog dana prizoveš pameti… :)
@Marijana
Grešiš Marijana, moj „pametni komentar“ dat je ipak na osnovu „zdravog razuma“, jer i ti i Petkana i Bodin i Vojsije pripadate istoj pravoslavnoj orijentaciji, ali izgleda postoji problem u vašim različitim otkrovenjima te iste religije. U čemu je problem? Kritikovala si ovaj moj stav, iako sam komentarisao različita otkrovenja različitih religija, podvlačeći da medju vama nema razlike. A očigledno je ima. To nije tipično ateističko gledište. Nemam nameru da „merim“ vaše stavove i da se opredeljujem.
Priznajem da mi je promakao vaspitni komentar Petkane, ali je on bio izuzetak a ne pravilo, koliko sam mogao da sagledam njeno iznošenje stavova.
Moj pristup ovoj temi nije zasnovan na ličnom iskustvu i nema kontradiktornosti. Religije ne daju odgovore na poreklo i smisao života objektivno, već je to isključivo subjektivan pristup. I nije problem u dobrim porukama na kojima počivaju religije, već na zloupotrebi religija od strane pojedinaca, u cilju pribavljanja ne duhovnog već materijalnog bogatstva, vlasti i novca. Zato su religije jedino „korisne“ zbog kulturnog nasledja i istorijskog kontinuiteta nacija. Ne treba zaboraviti da su verski ratovi od kad je sveta i veka imali više žrtava, odnosno gubljenja života kao najveće vrednosti, od svih ostalih ratova. Zbog čega postoji toliki otpor nastojanju nauke da da novi pogled na smisao osnove na kojoj počiva svaka religija? Da li će zbog toga biti potkopane te osnove? Da li će religija zbog toga pokazati svoje drugo lice?
Molitva je nešto drugo. Ponoviću, molitva svojom duhovnom snagom ima veliki uticaj na fizički realitet svakog pojedinca. Mir, spokoj, uzvišenost molitve blagodet je koju oseća svako i na to reaguje svaki deo ljudskog organizma. Naravno da se to ne odnosi na molitve o kojima sam već pisao – da pobedi klub, da se dobije u kladionici, ili da se ukrade bez posledica. Zna se na koju molitvu mislim, i po sadržaju i po načinu vršenja samog čina.
Na tvoj komentar na hebrejsko pismo, vibracije, Platonova kruta tela, vezu sa postankom materije, zlatni presek ili Fibonačijev niz, potsetio bih te na tvoj prvi komentar o mom poznavanju Biblije. Kako možeš da komentarišeš nešto, a posebno da ga u svom maniru proglašavaš šizofrenim, kad očigledno nikad nisi imala dodira sa dokazanim naučnim radovima svetskih autoriteta? Dešava se mnogo toga u ovom naučnom svetu, ali to prolazi mimo tebe.
Vidim da se trudiš da mi odgovaraš na isti način. Probaj da budeš originalnija. Način mog odgovora apsolutno zavisi od načina kako sagovornik komentariše nešto. Da li si u mojoj polemici sa Bodinom primetila bilo kakav neprimeren način komunikacije? Vrati se na svoje komentare od početka i probaj da uočiš koliko je bilo arogantnih i neprimerenih delova. Komentariši kulturno, sa uvažavanjem sagovornika, bez omalovažavanja i biće ti uzvraćeno na isti način.
Bodine…šta vam zaista bi da oživljavate baš ovu temu? A ne znam iskreno ni šta to meni bi..da se upustim. Nema koristi baš nikakve, a za dušu je i te kako uznemirujuće, nepotrebno.
Imaju uši a ne čuju, oči a ne vide..i nikakvi tu razgovori ne mogu biti od pomoći.
Na šamar se Mari u hrišćanstvu uvek odgovara okretanjem i drugog obraza. Po tome se vidi da je neko istinski prigrlio Hrista.
Šamar kao vaspitna mera uvek više boli onoga koji ga zadaje.
O ikonama i ikonopoštovanju bih mogla esej da ispišem, ali vama to neće koristiti.O Svetima i koliko su oni živi, u Hristu, takođe.
Čuvajte se, to vam jedino mogu reći, jer odlično poznajem put kojim trenutno idete.
Vas Bodine rado volim da sretnem ovde u Bašti,mada ste me ovaj put iskreno zabrinuli izjavom da se slažete sa Mari.
Aleksandre…i vi ste me iznenadili,prijatno, iako ste sv. miljama još uvek daleko.Ali, nešto vam se dogodilo.
Pozdrav svima,Petkana se isključuje.
@Petkana
Čini se da je predivna Divna odigrala glavnu ulogu. Pozdrav.
Eh, Mari…
Ta kako mislite da smo ovde gde smo danas? Sveto Pismo se ne završava Delima Apostolskim, nego Otkrovenjem. Nečega mora biti između. Po čemu je sveti velikomučenik Georgije, koji je odbacio sve ovozemaljsko i prigrlio Život Večni, obrativši svojim junaštvom milione ljudi kroz 17 vekova, pa i danas obraća – niži od bilo kojeg apostola? Ili sveti Sava, jedan od najvatrenijih monaha koji su ikada kročili bosom nogom na Svetu Goru, veliki apostol Balkana, na čiju molitvu je iz moštiju svetog Simeona (Nemanje) poteklo celebno miro, da ne samo da su ga ljudi mogli sakupljati, nego se izlivalo do izvan crkava. Takvo što nije đavolje delo, jer đavo silu takvu nema.
Dalje, ko odbacuje dela svetih otaca – isto mu je kao da je odbacio ceo Stari Zavet i Dela i Poslanice Apostolske. Jer u njima drugačije nauke ne stoje. Ustvari, i sama Jevanđelja, jer su i ona rukama svetačkim zapisana i ustima objavljena.
Svetog Nikolaja Žičkog i Ohridskog su i protestanti i katolici od Nemačke do zapada Amerike izuzetno uvažavali, da su mu neki i zgrade ustupali da osniva crkve. Takva je, recimo, bila i crkva svetog Save u Njujorku, koja je stradala u požaru ove godine. Svetog Justina Ćelijskog slave i Rusi i Grci i cene ga kao najboljeg savremenog tumača Crkvenih Kanona. A mi? Od koga se mi učimo?
I, poslednje, niko, ali NIKO od nas nema prava da sudi. To može samo Gospod. Ako je On blagoizvoleo čudesima projaviti svoje ugodnike – ko je taj ko sme da se drzne da Mu kaže da nije tako?
Mari, savetujem Vam da se upoznate sa verom svojih predaka u potpunosti, pa da uporedite sa zapadnim. Svojim ušima i očima čujte i vidite, pa onda poverujte. I pre izučavanja bilo čega molite se vazda Bogu da Vam otkrije ,,premudrosti i čudesa Nauke Svoje“. Šta god čitali.
A, ako želite, da prodiskutujemo i malo o tome na koji način smo mi idolopoklonici.
Petkana,
vaš gnev je ,,gnev pravedni“. Kao Isusa u Hramu Gospodnjem ili svetog Nikole u sukobu sa Arijem. Ali, ako smem da Vas posavetujem, ne dozvolite sebi da izgubite unutrašnji mir. Jer kad se sretnete sa drugima – šta ćete im vrednije dati? Sad, zvučim kao da sam ovako nešto već postigao, nisam, ali mudriji od mene jesu.
Ne brinite se za mene, barem po tom pitanju – nisam sklon prelestima. :)
Hvala Vam.
Nikad ja to necu razumeti :(
Jedan od smrtnih grehova -gnev..
Gnev pravedni – kad sveci samaraju…
Aleksandre,
Vidim da si mi se u svom poslednjem komentaru obratio sa „Marijana“. S’obzirom da kao autor imaš uvid u moju email adresu, a da si u istoj video dotično ime, pretpostavljam da si po ko zna koji put došao do svog „genijalnog“ zaključka. U ovom slučaju da ime sa email adrese mora odgovarati ličnom imenu komentatora.
Kada sam osmišljavala ime koje ću koristiti na ovom sajtu, odlučila sam da to bude skraćena verzija imena email adrese sa koje šaljem komentare. Ali to ne znači da je to moje lično ime. Ali tako je to kad neko gleda u email adresu kao u ličnu kartu komentatora. :)
A imajući u vidu, da si me do sada uvek oslovljavao korisničkim imenom „mari“ navelo me je na pomisao da se zapitam- Šta ti bi odjednom?! Šta ti je bio cilj?!
D li si na ovaj način želeo da moj identitet razotkriješ drugima?! Ili me podsetiš da eto ti znaš moju email adresu i na taj na način me indirektno „ućutkaš“?! Ili pak nešto sasvim treće (?!) zaista ne znam. Ali šta god da ti je bio cilj, nije ti uspeo! Jedino si uspeo da pokažeš koliko ti je proradila sujeta.
U svakom slučaju, prekršio si jedno od osnovnih pravila svakog sajta, pa i ovog koji kaže: „Vaša email adresa nikada neće biti objavljena.“ (na engl.)
A adresa sa koje ja šaljem komentare je delimično razotkrivena, pa bih ovom prilikom upitala uredništvo ovog sajta:
– Da li su se pravila u međuvremenu promenila ili se ona poštuju samo delimično???
Sve u svemu vrlo neprofesijalno od strane jednog „autora“, sajta.
Aleksandre, kad već toliko „uvažavaš“ komentatore, onda ih bar oslovljavaj onim imenom kojim su se komentatori i predstavili. Ali, ako će te to učiniti srećnim da me oslovljavaš sa „Marijana“, onda samo izvoli. Biće mi drago, ako te na taj način mogu učiniti srećnim. :)
Prošli put sam te najlepše zamolila da me više ne stavljaš u isti koš sa „Petkanom“ i ostalim idolopoklonicima. Nisi ispoštovao moju molbu. Ne samo da si nas opet stavio na „istu stranu“, već si ovoga puta učinio još goru stvar!
Stavio si me na stranu pravoslavaca. E, takav bezobrazluk me zaista vređa!
Ako postoji način, da me neko duboko povredi , onda je to upravo taj – da me stavi na stranu pravoslavaca. Da li si ti pri sebi??? Odakle ti uopšte ideja da sam ja pravoslavno orijentisana??? Užas!!!
Pa ja sam jedan od najvećih kritičara pravoslavlja. Za mene je pravoslavna crkva jedna od najvećih sekti koje postoje!
Još se usuđuješ da me pitaš: U čemu je problem?“ Strašno!!!
Ako sam ja mogla da ispoštujem tvoju molbu, bilo bi lepo da ispoštuješ i ti moju i više NIKADA me ne stavljaš na stranu pravoslavaca!
A to što ti je, kako reče, „promakao komentar Petkane“, dovoljno govori koliko „pažljivo“ čitaš komentare, ali zato znaš da ja nisam pažljivo pročitala tvoj.
Uostalom, taj komentar nije bio izuzetak… Seti se kako se njen prvi komentar, koji je tebi lično uputila završio: „… do tada šuš“.
Ali nisi ni ti njoj ostao dužan pa si repliku započeo:
„Ne mogu da Vam se obratim ni sa gospodine, ni sa gospođo…“, a završio:
„… to znači da ste ostali na dosadašnjem nivou (niskom).“
Eto, toliko o tvom i „Petkaninom“ uvažavanju sagovornika…
Mada si u poređenju sa „Petkanom“ mala beba po tom pitanju. :)
Kažeš: „Moj pristup ovoj temi nije zasnovan na ličnom iskustvu…“
A na čijem je onda? Kako možeš da daješ savet, predlog ili šta li već, kada kažeš „Molitva je potrebna“?! Na osnovu čega/koga si to zaključio??? Objasni mi kako treba da izgleda ta militva??? Da li se treba obratiti samom sebi ili kome??? Na koji način se treba obratiti??? Za šta se treba moliti???
Molim te, objasni mi, pošto pokušavam da dokučim o čemu pričaš, ali mi to stvarno nikako ne polazi za rukom.
Ti sve vreme pričaš o blagotvornom učinku molitve, ali nikako da kažeš kako ona po tvom mišljenju treba da izgleda??? Pojasni mi šta ti konkretno podrazumevaš pod terminom „molitva“???
Kada je u pitanju religija, jedina „religija“ koju ja prihvatam je Biblijska! A ona svakako daje odgovor i na poreklo i na smisao života!
A u potpunosti se slažem s’tobom kada kažeš:
„I nije problem u dobrim porukama na kojima počivaju religije, već na zloupotrebi religija od strane pojedinaca, u cilju pribavljanja ne duhovnog, već materijalnog bogatstva, vlasti i novca.“
Da, zaista je tako… A ta tvoja rečenica je slika i prilika većine pravoslavnih popova, koji pod maskom vernika pribavljaju materijalnu korist od lakovernog i Biblijski needukovanog naroda.
Setimo se samo onog „centra za odvikavanje od droge“ u Crnoj reci…
Koliko je samo za isti para dato (!!!) i to od strane roditelja onih nesrećnika, koji su svakodnevno dobijali „porciju“ batina (lopatom po du.etu).
Drugim rečima, ispalo je kao da su roditelji plaćali svojoj deci batine.
I ko zna dokle bi to tako trajalo da se nije desilo ubistvo jednog „štićenika“ centra. E, onda je klupko polako počelo da se odmotava…
Zahvaljujući jednom hrabrom „štićeniku“ koji je uspeo da mob. tel. ovekoveči popa, imali smo priliku da vidimo kako isti deli „vaspitne mere“ lopatom po du.etu, ali i koliko laže, jer je prethodno tvrdio da ne zna ništa o „lopati“…
Izgleda da je to ona ista „vaspitna mera“ o kojoj i „kulturna“ i „duboko pobožna“ Petkana propoveda…
Primetio si da se trudim da odgovorim na isti način. E, vidiš, i način mog odgovora apsolutno zavisi od načina kako sagovornik komentariše nešto (opet sam iskoristila tvoje reči :) )
Međutim, to ne radim u nedostatku inspiracije, već zato što sam sarkastična. Ja namerno kroz reči, koje je sagovornik koristio, pokušavam da mu jasno stavim do znanja koliko je bio: neprimeren, nekulturan,arogantan itd.
Ali razlika između mene i pojedinaca, jeste što ja te reči nikada ne koristim u zlonamerne svrhe (da bih nekoga povredila), već uvek u svrhu šaljivosti. :)
Zato uvek na kraju šale stavim :)
Međutim, preozbiljni ljudi, i pored :) nisu u stanju da shvate moj sarkazam.
Moj humor uobičajen i baš zato su moji komentari i te kako originalni. :)
Tako da nemam nameru da menjam išta po tom pitanju.
Uostalom, to je stvar ličnog viđenja. Gledano iz mog ugla, originalan komentar ne znači koristiti reči koje drugi nisu, već izazvati reakcije kod drugih.
A moji komentari na svakoj temi ovog sajta gde ih ostavim, izazivaju reakcije (i to baš burne) :) To ne može niko osporiti. :)
Vojsije,
oprostite, nekako sam propustio da Vas pozdravim. Ne zamerite.
Svaki greh je smrtan, ako ostane navika, ali se samo jedan ne oprašta – hula na Duha Svetoga, t.j. odbijanje zajednice sa Bogom. Podelu na smrtne i minorne su uveli katolici jer daju različite epitimije i različito tarifiraju papine ,,otpusnice“. A pravedni gnev nije greh, jer nije uperen protiv bića, nego protiv greha, mada se nekad može čudno ispoljavati. Uvek je praćen dubokim smirenjem, bez trunke jarosti i besa. Pojasniću na primeru ,,raščišćavanja“ Hrama. Kada je Isus napravio šibu od pruća i ušao u Hram, nije krenuo da besni, psuje i proklinje, nego je smireno isterao životinje kamdžijom i rasturio tezge prodavcima. Nije ,,podigao frku“, naprotiv, posle minut-dva u Hramu su zavladali mir i tišina. Ne postoji pravi pravoslavac koji je ravnodušan kada neko ruži Gospoda, ali ne divljamo. Još jednom bih istakao: dozvoljeno je mrzeti jedino greh.
Mari,
voleo bih reakciju na pitanje: ,,kako su pravoslavni hrišćani sektaši i idolopoklonici“. U Bibliji je spomenuto više religija, pa bih da budemo načisto.
U Crnoj Reci je poginuo jedan čovek, koji bi ionako umro od droge, a spašene su na stotine, koje bi bile uništene bez manastira. Da je otac (zaboravih mu ime) preterao – jeste, ali ja nisam spasao nijednog narkomana, a on je mnoge. Ako pljunem na njega, i dalje će on biti heroj, a ne ja. A mogao bih desnu ruku da dam da je njemu neuporedivo teže zbog toga, nego nama koji o tome saznajemo iz žute štampe.
I još nešto bih dodala…
Budući da sam kasno sinoć pisala komentar, a inače nemam običaj da pišem posle 00.00h (jer nemam nameru da po celu noć visim na internetu) nisam uspela da ga završim (jer sam već probila svoj limit :) ), ali ni prekontrolišem pre nego što sam ga poslala.
Zato bih, pre svega, da ispravim mali propust, koji sam slučajno napravila kada sam „progutala“ reč „nije“. Rečenica je trebala da glasi:
„Moj humor nije uobičajen i baš zato su moji komentari i te kako originalni.“
A sada da nastavim…
Aleksandre,
Pošto vidim da si zaboravan, i ja tebi takođe predlažem da ponovo pogledaš prepisku između tebe i mene. Pogledaj ko je kome prvi pomenuo šizofreniju i ko je kome predložio „da potraži stručnu pomoć što pre to bolje“ uz opasku da „možda još uvek ima nade“. A onda sam izvuci zaključak ko je arogantan i neprimeren.
Prema tome, ponašaj se ti kulturno sa uvažavanjem sagovornika i biće ti uzvraćeno istom merom. :)
Bodine , uzvracam pozdrav .
Reagovao sam zbog onog `samar vise boli onog koji udara` i koliko god Vama i meni bilo jasno o cemu se radi , izraz je vrlo ruzan i nekom ko ne poznaje `materiju` delovace kao uzasna ironija.
Ja ipak ostavljam samo Njemu pravo da odredjuje sta je hula i ko je hulio .
Sva nasa neprimerena reagovanja na nesto sto nije po nasim `standardima` spadaju u nase grehove i nemaju opravdanja .
Od toga da je u Crnoj Reci ubijen jedan covek a spaseno mnogo do toga da je ubijeno mnogo da bi bio spasen jedan kratak je put . Ne bih sebi davao luksuz da na bilo koji nacin opravdavam necije ubistvo .
Bodine,
Najiskrenije iznenadio si me u najnegativnijem smislu sa svoja poslednja 2 komentara. Najmanje sam očekivala od tebe da podržavaš nasilje, a sve pod parolom „za dobrobit čoveka“.
Prvo, opravdavaš „Petkanin“ gnev (da bi nekome šamar odvalila) uz obrazloženje da je taj gnev isti kao gnev Isusa Hrista u hramu Gospodnjem.
Isus, apsolutno nikada nije svoj gnev iskaljavao nad ljudima, tj. nikada nikoga nije na fizički način povređivao, već je njegov sukob uvek bio verbalne prirode.Tako da to nikako ne može biti isto. A što se Isusovog besa tiče vezanog za hram Gospodnji, Isus je svoj bes iskalio isključivo nad predmetima, a ne nad ljudima. U tome je suštinska razlika. Isus nije mogao da shvati da su od hrama njegovog oca napravili tržnicu. Upravo ono što rade u pravoslavnim crkvama, a pre svega manastirima. Na primer, ispred manastira „Ostrog“ možeš da vidiš raznorazne drangulije koje se prodaju: ogrlice sa krstom, narukvice (tkz. brojanice), priveske za ključeve sa likom Vasilija, male i velike ikone, razglednice manastira „Ostrog“… Jednom rečju kao da se nalaziš na nekom vašaru, a ne ispred ulaza u manastir. Tu istu priču imaš i ispred crkve „svete“ Petke, koja se nalazi na kalemegdanu u Beogradu.
Kada bi Isus sada posetio neku takvu crkvu ili manastir, učinio bi isto ono što je Biblija opisala da je učinio u hramu svog Oca. Letele bi kompletno sve one vašarske tezge.
Drugo, opravdavaš nasilje u Crnoj reci, uz konstataciju da je „poginuo jedan čovek (da li hoćeš da kažeš da je trebalo više, da bi to nazvao zločinom???) koji bi ionako umro od droge…“ (?!) Ne mogu da verujem šta pričaš (!).
I čime su to „spašene na stotine“??? Batinama??? Auuu, čoveče kako morbidno razmišljaš (!) :shock:
Sveštenika (Branislava Peranovića) koji je počinio takav greh nazivaš „herojem“??? Da li se šališ ili si ozbiljan???
Da li je tebi normalno da neko lopatom bije nekoga?
I samo da ti kažem da ja ne čitam „žutu štampu“, već su ovi snimci bili emitovani u udarnim vesima na TV, a imaš i na you tube – u, pa pogledaj, ako nisi gledao.
A sada da ti odgovorim, „kako su pravoslavni hrišćani sektaši i idolopoklonici?“
Ništa lakše nego odgovoriti na to pitanje. Poštuju ikone i druge relikvije i imaju druge „bogove“ (savremeni termin „svece zaštitnike“). Dovoljno… :)
Vojsije,
Ti si me u svoja poslednja dva komentara najpozitivnije iznenadio. Bravo! :)
Mari,
mislim da sam bio više nego jasan.
Hristos nikada svoj gnev nije ,,iskalio“ na nekome. Revnost se ne iskaljuje. Problem je što osuđujete, a ne razumete. I kako ste došli do toga da su prodavanje krstića i stoke ista stvar? Gde da ih kupujemo? I gde monasi da ih prodaju? Treba li da otvore firmu i prodaju u radnji?
,,Kada bi Isus sada posetio neku takvu crkvu ili manastir, učinio bi isto ono što je Biblija opisala da je učinio u hramu svog Oca.“
Da li ste svesni šta radite? Pretvarate Boga u vašu lutku na kanapu. Ako Gospod za oko 1600 godina, koliko postoje manastiri, nije izvoleo poslati svoga slugu da porazbija štandove sa ukrasnim svetinjama (da, sve to je osveštano u crkvama, ne bajanjem, kako osećam da zamišljate, nego moljenjem Duha da oseni tvar) ili, barem, nekog sveštenika da objavi da to ne sme da se radi – zašto mislite da bi to učinio danas?
Hvala Vam na informaciji o imenu oca Branislava, al’ ne i na takvom rasuđivanju. A sad ću Vas pitati jedno. Koliko se puta sveti Petar odrekao Gospoda? Koliko je ljudi stradalo tokom gonjenja svetog Pavla? Šta biste im rekli da ih sada sretnete? Da li biste bacili kamen na nekog od njih? Ne biste, jer su ti ljudi UČINILI daleko više dobra, nego što su i POMISLILI zla. Zašto, onda, teretite oca Branislava, jer je on spasao daleko više nesrećnika nego što je pogubio. Znate, on je svoje zlo nehotice učinio, za razliku od ove dvojice svetitelja koji su svoje greške počinili sa namerom… A i otkud znate da mu Gospod nije dosad oprostio? Roditelji tih nesrećnika koji su se lečili tamo već jesu, i to javno. Zapravo, potpisivali su peticiju da se otvori po manastirima još takvih centara (imate novinske članke u Onlajn Politici, ne u Kuriru ili Telegrafu). Ili mi znamo bolje od njih šta im treba?
Inače, podržavam nasilje za dobrobit čoveka. Biblija ga podržava. Jer to onda nije nasilje, nego gorak lek. Gedeon je otišao noću i uništio kipove koji nisu pripadali njemu. Bilo je potrebno da Izrailjci odu više puta u ropstvo, da bi se dozvali pameti. ,,Ko žali prut, mrzi na sina svojega.“ A šta je par bubotaka koji mogu spasti život danas ili sutra? Ali je činjenica da se lekovito ,,nasilje“ upražnjava samo nad onima koji nisu trezveni, kao kočnica.
Iskreno, mislio sam da ćete navesti nešto novije, a ne ono našta je dat odgovor pre… 1300 godina… Ali hajde da Vas uputim.
Mi, pravoslavni, mislim i katolici (ali ne mogu da garantujem), ne obožavamo svece, ma šta razni protestanti mislili. Jer vi mislite, a mi znamo. Mi sve atribute božanske priznajemo isključivo Tvorcu: ,,Jer Tebi pripada svaka čast, i slava, i poklonjenje, Ocu i Sinu i Svetome Duhu, sada, svagda i u vekove vekova. Amin (u prev.: ,,tako je“ ili ,,neka tako bude“).“
Šta sv. vladika Nikolaj ima da kaže o Drugoj Zapovesti:
,,Ako li neko napiše Ime Božije na hartiji ili drvetu, ili kamenu, ili po snegu, ili po blatu, ti poštuj tu hartiju i to drvo i taj kamen, i sneg i blato, zbog Imena Najsvetijeg, koje je zapisano na njima. No ne obožavaj ono, na čemu je Najsvetije Ime zapisano.
Ili kad neko naslika lik Božiji ma na čemu, ti se pokloni; no znaj da se ne klanjaš materiji, na kojoj je Bog naslikan, no Živome i Velikome Bogu, na Koga te slika opominje.
Ili kad neko izgovori jezikom ili otpeva Ime Božije, ti se pokloni; no znaj, da se ne klanjaš ljudskome jeziku i ljudskome glasu, no Živome i Strašnome Bogu, na Koga te je ljudski jezik opomenuo.
Ili kad noću pogledaš po veličanstvu zvezda nebesnih, ti se duboko pokloni, no ne klanjaj se stvorenju ruku Božijih, no klanjaj se Gospodu Svevišnjem, višem od zvezda, na Koga te presjajne zvezde opominju.
I kad uveče klekneš da se moliš, reci:
Gospode Jedini, Tebe Jedinoga poznajem, priznajem i slavim: i kada mi dan otkrije svu krasotu Tvoju, kroz krasotu Tvojih dela i kada se noć ogrne tamnim plaštom i ostavi mene samog sa Tobom.“
Ovo je samo deo pojašnjenja, ali smatram da je sasvim dovoljno. Priznavali Vi to ili ne – mi tako ispovedamo, i tačka.
Toliko o idolopoklonstvu, sad da pređemo na ,,lažne bogove“.
Nadam se da Vam je jasno da ljudi posle telesne smrti ne dremaju ili šta god. To su nauke nekih jevrejskih sekti i Gospod ih je, kako prenosi sv. Luka (takođe pisac Dela Apostolskih), javno izobličio pričom ,,O bogatašu i Lazaru“. Dakle, kako su ti ljudi budni i, očito, svesni, toliko da mogu da razgovaraju – mogu i da se zauzimaju za nas, ako izvole, pred Gospodom. Jer šta smo mi, a ko su oni? Eto, tako. Ako mogu da odem do sekretara određenog ministra i zamolim ga da kaže reč-dve tom ministru, mogu, vala, da zamolim i svetitelja da se zauzme za nešto pred Bogom. ,,Jer Bog nije Bog mrtvih, nego živih“ i svi mi smo ,,jedno u Hristu Isusu“. Ovo nisu neka proizvoljna tumačenja, ovo je čista logika izvedena čitanjem Pisma. A obraćanje svetiteljima nije nikakvo moranje, nego običaj, koji je tu OD PRE STRADANjA ISUSOVOG. Jer pogledajte malo opet onu pređespomenutu priču. Bogataš ,,tada povika: oče Avraame, smiluj se na mene, pošalji Lazara…“ I tako dalje. Vidite li? Ko je sveti Avraam, da odlučuje o tako nečemu? Čovek koji beše veran i u najmanjem, pa je sada postavljen nad mnogim. Jer volja Božija postade i volja njegova. Na pitanje da li nas svetitelji uopšte čuju, rećiću da nas preko Duha čuju. Brojni svetitelji su za ovozemaljskih života imali otkrovenja, na kraju, sam osećam odgovore kada se molim, ako ne ušima, a ono duhom. Molitva je, pre svega, svečan razgovor.
Ili Vas buni i to što ljubimo ikone i slavimo Slave? Ikone celivamo iz poštovanja, nikako ljude ne obožavamo, pa ni Bogorodicu, najsvetije ljudsko biće ikada. I mi umemo da čitamo, i pročitali smo Drugu Zapovest, kao što rekoh. Koja je, usput rečeno, sadržana u starom Zakonu, jer onome koji drži sebe po Novom nije više ni potrebna. Elem, Slave su preinačen paganski običaj našeg naroda, kao i većina ostalih. Ali Slava je posvećena prvenstveno Bogu i održava se u dan kada cela Crkva proslavlja određenog svetitelja koga je neki naš predak posebno odabrao kao molitvenika pred Gospodom. Ujedno se, pored Boga, zahvalivši i svetitelju što se neprestano moli za izbavljenje naše. Ili sada ne smemo ljudima reći ni: ,,Hvala“?
A po cepidlačenju vaše vere – svako ko drži bilo kakvu sliku ili fotografiju dragih osoba, makar i najsitniju u novčaniku, bi bio idolopoklonik. Jer odakle nam, onda, pravo da držimo sliku pokojnog oca, recimo, i prisećamo se njegovih vrlina i dobrodetelji. Tome nam služe ikone, ako niste znali…
Imate li još kakvih zamerki koje mogu da objasnim?
@mari
Predvidivo si reagovala na provokaciju sa Mari(janom), što je na neki način zaokružilo stil tvog istupanja na ovom blogu i ovoj temi, i time me baš usrećila. Hvala ti. Inače, mnogo si prostora i vremena potrošila lamentirajući o svojoj ličnoj ugroženosti zbog razotkrivanja el. adrese i napisala toliko scenarija, da sam ostao bez teksta. Kao jedan od autora na Bašti dužnost mi je da ti postavim pitanje: da li je objavljena tvoja e-mail adresa na Bašti, da li postoji bilo kakva zloupotreba tvoje e-mail adrese ili IP, da li ti je uskraćeno bilo koje pravo na Bašti?
Tvoje komentarisanje dovelo me je u zabludu da si hrišćanin i pravoslavac, a pogotovo dijalog sa Bodinom, gde su čak razmenjene unakrsne molitve. Pošto se gnušaš pravoslavlja i smatraš pravoslavce sektom, dugujem ti izvinjenje što sam te pomenuo u tom kontekstu i „stavio u isti koš“ sa drugim komentatorima pravoslavne orijentacije.
Što se tiče molitve – pokušaću kroz nekoliko pitanja da ti konačno razjasnim „šta je autor hteo da kaže“, pa ako ti i to ne bude dovoljno ne bih više sa tobom polemisao na tu temu: da li se moliš, da li se moliš po pravilima, da li su tvoja osećanja iskrena tokom molitve, da li ti je molitva iz duše i srca, da li osećaš mir, spokojstvo i zadovoljstvo u toku molitve, da li se isto tako osećaš i po završetku? Ako je tvoj odgovor DA na sve ovo, onda ti je valjda jasno da je suština u tom miru i spokojstvu koje osećaš. Za šta se moliš i kome su upućene tvoje molitve, nije bitno.
Kažeš da jedino prihvataš „religiju“ Biblije i da ona daje odgovore na poreklo i smisao života. Sa takvom unutar hrišćanskom religijom nisam upoznat, a sa nekim drugim pokretima ili već čim, van postojećih podela još manje. Ako je smisao tvog odgovora da Bog daje i poreklo i smisao života – taj odgovor nije dovoljan. Opet subjektivno.
I na kraju, tvoje „šale, sarkazam, humor“ na čiju si „originalnost“ očigledno ponosna jer izazivaju „burne reakcije“, kod ovakve teme postižu samo jedan cilj, a to je da omalovaže sagovornika, bez obzira što se kuneš u dobre namere. Mislim da je vrlo cinično dovoditi u zabludu iskrenog pravoslavnog vernika kakav je Bodin, i čak uspostavljati sa njim poseban lični odnos, a onda izjaviti da je pravoslavlje sekta. Sumnjam da si to pročitala u Bibliji.
Izvinjavam se Bodinu zbog prethodnog komentara i korišćenja njegovog imena, ali to je moj lični stav.
Vojsije,
šamar može boleti više onoga koji udara, a i ne mora. Ako ošinete dete zbog neposlušnosti po guzi, bol će zaboraviti za koji minut, ali će mu u svesti ostati usađeno sećanje na pravo i krivo. Dok će roditelj to mnogo duže pamtiti. A može biti i sve suprotno. Ne razumeju svi ljudi kad im se lepo kaže, velika je zabluda misliti drugačije.
Otud i batinanje narkomana. Ceo život živim u Zemunu i poznavao sam veliki broj narkomana, iako se nisam naročito družio sa njima. A i pijanica, kockara. Neki su na vreme, lako, odbacivali svoje poroke, neki uz tešku muku, neki nisu dogurali ni do dvadesetpete. Jednostavno, nema te sile osim Boga ili batina koje će ih sprečiti da se domognu narkotika, kada preduboko zađu. Batine su tu da ih fizički izmožde i to je cela svrha. Jeste, nije prefinjeno, moderno – al’ nema toga. Da biste ih izvukli, ima da zasučete rukave i da duboko zaronite u blato.
Što se tiče oca Branislava – ne branim njegov greh. Branim njega, i njegove sudije od njihovog greha- osude. Jer je nepravedno. Da je pogrešio, pogrešio je. Da je morao više da pazi – morao je. I mnogo štošta je još morao. Ali, mogao je sebe da poštedi cele te muke, okrene se i ode u neki miran manastir i sadi kupus. Odabrao je šta je najteže na ovome svetu – da čupa korov greha iz bližnjeg svog i sadi cveće vrlina. Zato, iako nije svetac, heroj je.
Ko je taj, koji će da baci prvi kamen?
Aleksandre,
molim Vas, nemojte mi se izvinjavati zbog tih sitnica…
Ako ništa drugo, izvinite Vi, što ste zbog mojeg komentara dospeli u zabludu da je Mari pravoslavna. Jasno mi je bilo od samog starta da nije. Eto, tako biva kad se reči ne biraju pažljivo…
Kao što rekoh, nisam dobar besednik…
Nisam ja na Branislava bacio kamen . Ne zato sto mislim da nije zasluzo vec zato sto se onda ni ja ne bi razlikovao od njega . Narkomani su zrtve , krivci su bas oni sto su pisali peticije po novinama – njihovi roditelji . Pametnije bi im bilo , da kad vec nisu brinuli o svojoj deci kad je bilo vreme , da su umesto peticije klekli da mole Boga da oprosti njima , njihovoj deci i Branislavu .
Hteo sam samo reci da ne verujem da bilo ko ima `licencu` od Boga da moze vrsiti bilo koju vrstu nasilja nad drugima .To bi se kosilo sa svim sto je Hrist propovedao i ni malo se ne bi razlikovalo od onog sto cine ovozemaljski mocnici .
O zemunskim narkomanima , i svim ostalim temama o kojima se ne slazemo mogli bismo nas dvojica komsija da nastavimo diskusiju na `šlepu` ili u `Veneciji`. :) Moze i negde drugde samo nek je s pogledom na Dunav :)
Ha,ha,
da znate da Vam nije loša ideja. :)
Iako se isključih, ne da mi djavo mira pa čitam..i uključujem se jer moram.. ne sretoh u skorije vreme takve stavove kao vaše Bodine..nemate pojma koliko mi je milo.Kada je krenula čitava priča oko prote Branislava, moram vam reći da smo čak i u pravoslavnim krugovima moj suprug i ja bili u manjini..prosto se plašeći da kažemo šta mislimo po tom pitanju. Imamo troje dece i naravno da preziremo nasilje..ako se i desi da se vaspitna u vidu šamara dodeli nekom od njih, uvek je otplakana sa moje strane a sa njegove odbolovana. No u nekim se situacijama ne može drugačije, pa pobedi ono:Bolje da sada plačeš ti nego kasnije ja.
Baš je tako kako ste rekli…ko bi se upustio u takav poduhvat za Boga? Pa jedino istinski čovekoljubac, čista i savesna pravoslavna duša koja vidi brata u nevolji…Pratili smo ga od početka
dok je u fazi bila izgradnja njegove parohije blizu manastira Crna Reka..čovek ima petoro dece! Za Boga miloga..oduvek smo sanjali baš o takvoj zajednici kakvu je on pokušavao da izgradi…no nije se dalo.Moralo je da krene po zlu, suviše je svetlosti donosio onima koji su bili u potpunoj tami, samo na korak od..
Kopajući po internetu ovih dana, a oduševljena likom i delom Slobodana Trkulje, saznajem da je čitav honorar od koncerta održanog 2008. u Sava Centru sa čuvenim Metropoliten orkestrom darovao za projekat „Zemlja živih“ u manastiru Kovilj…nisam to znala, mada sam sa radom te zajednice upoznata i duboko potresena sledom okolnosti..hvala mu beskrajno!!To je pravoslavlje na delu. Sve ovo su prazne priče…
U nekom od postova napisah da rado volim da vas sretnem, pa se ismejah sopstvenoj konstrukcionalnoj nepismenosti..no, sada je i više od toga, sada sam već ubeđena da dobih brata..u Hristu. Ima li čega lepšeg..Živi da ste vi meni i zdravi Bodin, a svima ostalima kako Bog da, želim im sve najbolje.
I slušajući oca Rafaila večeras, na temu Živa i mrtva vjera, uverih se po ko zna koji put, da sve je po promislu Njegovom..
Dozvolite mi da ovu temu okončam u „vašem stilu“, uz poruke Nikolaja Velimirovića. Mislim da su primerene ovoj našoj polemici:
„Moja vera u Boga ne smeta mi da usvojim svu nauku od alfe do omege. Najbolja nauka stoji u savršenoj harmoniji sa najboljom verom. A najbolji se nikad ne prepiru: najbolji se razumeju i ljube. Niski ili nejednaki se prepiru i glože i uživaju u prepiranju i gloženju. No prepiranje i gloženje psevdovere i psevdonauke pokoleba mnoge proste duše u veri“
„Reći za jednu veru ili jednu filozofiju da saddrži svu istinu isto je što i reći da sve druge vere i filozofije sadrže sve zablude. Od ove brutalnosti retko je kad slobodna velika masa ljudi. A zadobiti ovu slobodu znači učiniti jedan divovski korak ka veličini, ka božanstvu“
„Najveće istine lakše ćeš dokazati ljudima životom no rečima. Zato i ne počinji govoriti o njima prvo jezikom jer ćeš ih dovesti u sumnju.“
Želim vam svima sve najbolje.
Hvala Vam, jako lepo sa Vaše strane. Više od toga je nemoguće. :)
Ustvari, svi smo braća i sestre, ali, kao i rođena braća i sestre, lako to smetnemo sa uma…
Znate kako, Vojsije je imao dosad najbolju ideju ovde. Kej je dugačak, ima mesta za sve sa Bašte. :)
Bodine,
Imam čitav niz zamerki na tvoj komentar. Prosto ne znam odakle bih pre počela. Ali krenimo redom…
I ja sam bila više nego jasna po pitanju Isusovog gneva u hramu Gospodnjem, jer sam rekla da taj gnev nikako ne može da se poredi sa „Petkaninim“. Jedno je srušiti predmete (kao Isus), a nešto sasvim drugo, želeti da nekome „odvališ šamar“ (kao „Petkana“).
A reći da „šamar može boleti više onoga koji udara“ je isto kao da si rekao da su svi oni koji su bičevali Isusa, osetili više boli nego on sam.
Ja uopšte ne „teretim oca Branislava“, jer ja nisam ni tužilac, ni sudija. Samo stojim iza toga da je počinio strašan zločin, jer je to činjenica. Ali, braniti „oca“ Branislava, uz konstataciju da je „spasao daleko više nesrećnika, nego što je pogubio“ je bar za mene lično šokantno.
Kako je on to „spasao“ nesrećnike? Znaš li ti kakve nesagledive posledice mogu da ostanu ljudima koji su preživeli takvo brutalno fizičko nasilje? Posledice su daleko veće u odnosu na posledice droge.
A ti to nazivaš „spašavanjem“.(?!) Pa onda bismo trebali da uzmemo svi motke u ruke i bijemo sve narkomane. Nije poenta odviknuti nekoga od droge, a pritom ga navići na „porciju“ batina. Vrlo često se dešava da takvi ljudi kasnije postanu ili sadisti ili mazohisti, jer su naprosto navikli na nasilje.
Da se razumemo… I ja sam za vaspitno – disciplinske mere (prema maloj deci), ali u cilju ukoravanja, a ne IŽIVLJAVANJA. U tome je suštinska razlika. A ono što se dešavalo u Crnoj Reci je klasično IŽIVLJAVANJE! Krajnje je besmisleno porediti, tj. poistovećivati prut i lopatu.
I ne može zlo „nehotice“ da se učini, jer onda i nije zlo. Zlo je uvek svestan zlonameran čin!
A znam za tu informaciju, da su roditelji tih nesrećnika, koji su „lečeni“, podržali „oca“ Branislava i čak tražili da se otvori još takvih centara. Šta reći, a ne zaplakati?! Nije ni čudo, što su deca takvih roditelja, pobegla iz surove realnosti u svet droge.
Ja zaista ne znam, da li je Gospod oprostio Peranoviću. To sve zavisi od toga da li se Peranović iskreno pokajao. Jer, ako jeste, onda sam gotovo sigurna da mu je oprošteno.
Najiskrenije, volela bih da je shvatio kakav je zločin počinio i da se gorko pokajao. Bogu je najdraže kada mu se vrate izgubljene duše. :)
Eto, mogli bismo zajedno da se pomolimo za njega, da mu Bog preko svojih ljudi otvori oči. :)
A sada da se vratimo na „zaštitni znak“ pravoslavlja – idolopoklonstvo.
Naravno da je prodavanje stoke i krstića ista stvar (bar iz mog ugla). Zar je uopšte bitno šta se prodaje u crkvi (ili ispred)? I jedni, i drugi, prave „pijacu“. Jedina razlika je u vrsti „pijace“. Oni prvi su pravili „stočnu pijacu“, a ovu drugi (sadašnji) prave „vašarsku pijacu“. Samo je u tome razlika. Druge nema.
Krstiće nema potrebe kupovati, jer nisu ni potrebni. Šta će nam takve gluposti???
Bog apsolutno nigde u Bibliji nije zapovedio da nosimo neke krstiće (priveske). Isus je rekao:
„Ako ko hoće da pođe za mnom, neka se odrekne sebe samoga i uzme krst svoj i ide za mnom.“
Naravno bukvalisti su ovaj stih doslovno shvatili, u smislu da trebamo neki krstić da nosimo oko vrata. A da li je Isus mislio na taj krst(ić)? Naravno da ne!
To bi bilo isuviše lako. Kupiš neki krstić, staviš ga oko vrata i predao si se Isusu. Ne, ne , ne… :)
Isus se ne „kupuje“ privescima (nakitom), već DELIMA. Isus pod pojmom „krst“ ne misli na neki materijalni krst, ali ni na životne neprilike. Nego, ako želimo biti spašeni moramo promeniti svoj životni stil i način razmišljanja! A to je nešto najteže i upravo zato je metaforično predstavljeno „krstom“. Nije tako lako osloboditi se poroka, na koje je čovek navikao: cigareta, alkohola, preljube, krađe, kockanja, prejedanja… A definitivno je najteže, osloboditi se nekih religijskih shvatanja, kojima su nas od malih nogu „trovali“.
Mnogi ljudi su toliko navikli na tradiciju i običaj svog naroda, da im teško pada da se odreknu takve „droge“. Promeniti svoj životni stil kompletno, je jako bolno.
E, Isus govori o tom „bolnom krstu“. Osloboditi se poroka i tradicionalnih verskih predrasuda. A to opet znači i hrabro se suprotstavljati neistomišljeničkim masama ljudi. Mnogi su stradali, zato što su odbijali da budu idolopoklonici. Baš kao što su npr. bogumili u srednjovekovnoj Srbiji pod vlašću Nemanjića stradali, samo zato što su hrabro odbijali da se poklanjaju ikonama i ljube ih. Na taj način oni su umrli u Hristu. Jer čak ni po cenu smrti, nisu bili pokolebani, već su dostojanstveno izgubili svoje živote.
Nema nikakve potrebe da „Bog pošalje nekog svog slugu da porazbija štandove sa „ukrasnim svetinjama“, ili bar nekog sveštenika da objavi da to ne sme da se radi“, jer je Bog to već činio u dalekoj prošlosti preko raznih svetih ljudi, a kasnije nam je preko istih, sve pretočio u Bibliji. Tamo sve lepo piše, i šta se sme i šta se ne sme. Jedino što je potrebno jeste da se sve to lepo pročita.
Ali, ljudi neće da čitaju Bibliju i tako poštuju ono što je rekao Bog, nego ono što kažu „crkvenjaci“.
Eto, kao npr. što ti poštuješ ono što je rekao „sveti“ vladika Nikolaj, a što je u stvari u direktnoj suprotnosti sa onim što je zapisano preko svetih ljudi u Bibliji.
Žao mi je što sam te razočarala, kada sam navela 1300 godina staru primedbu pravih vernika na pravoslavlje. Ali vi ni za tih 1300 god. nikako da uvidite da je to što nudite kao odgovor, čisto pagansko gledište.
Kažeš da vi pravoslavci ne obožavate „svece“. Čudno je to, ako se imaju u vidu sledeće činjenice: slavite „svece“, molite im se, i ljubite njihove likove na ikonama. A da kažem nešto i o njima…
Porediš fotografiju sa ikonama. Upamti sledeće:
– Svaki predmet može postati idol (pa i fotografija), ukoliko počne da se obožava.
Sve zavisi na koji način doživljavamo neki predmet, tj. da li mu pridajemo neki poseban značaj.
Tako isto, ikona ne mora biti idol, ukoliko se ne obožava.
Ako ikonu posmatramo samo kao umetničko delo, onda tu nema idolopoklonstva. Međutim, ako je ljubimo, klanjamo se i krstimo pred njom ili joj se molimo, onda je to idolopoklonstvo.
A priznaćeš, da je ovo drugo, masovno prisutno u pravoslavnim crkvama i manastirima.
Kada je u pitanju smrt…
Ja i dalje, ostajem pri tome, da se mrtvi nalaze u nesvesnom stanju, jer Biblija smrt uvek predstavlja kao stanje slično snu.
Recimo, kada Isus kaže svojim učenicima (Jevanđelje po Jovanu 11. glava, od 11. do 14. stiha):
„Lazar, naš prijatelj, zaspa, nego idem da ga probudim.
Onda mu rekoše učenici njegovi: Gospode, ako je zaspao ustaće.
A Isus im reče za smrt njegovu, a oni mišljahu da govori za spavanje sna.
Tada im Isus kaza upravo: Lazar umrije.“
Dakle, kada je Isus u metaforičnom smislu rekao svojim učenicima da Lazar spava, onu ga nisu shvatili, jer su mislili da je Lazar bukvalno zaspao. Zato im je Isus rekao da u stvari misli na to da je Lazar umro. Pritom, imaj u vidu, da je Lazar već 4 dana bio mrtav, sahranjen i da je njegov leš već počeo da se oseća. Kada je Isus, uskrsnuo Lazara, on nije pričao da je boravio u raju, paklu, čistilištu ili lumbu. Za njega nisu ni prošla ta 4 dana, već mu je sve izgledalo kao da je prošao samo trenutak. Tako će izgledati svima koji budu vaskrsli, kad Isus bude ponovo došao na zemlju da sudi (vrlo uskoro).
Prosto me čudi da citiraš Biblijski stih: „Nije Bog, Bog mrtvih, nego živih.“ i da iz opet iz nisi shvatio, šta je time Bog želeo da kaže.
Pa jel vidiš da se jasno kaže, da Bog ne može da prebiva u mrtvima, nego u živim ljudima. Znači ne postoje davno preminuli „sveci“!
A Biblijsku priču o bogatašu i tzv. Lazaru je ispričao Isus. Ali, tu nema ni govora o tome da se ta priča odnosila na neki pravi pakao. Isus je namerno iskoristio ovo staro pagansko verovanje u pakao, u koju su verovali i fariseji, kako bi ih indirektno prozvao, odnosno stavio im do znanja koliko su pohlepni, jer su bili u blizini i slušali šta Isus priča. Drugim rečima, Isus se grubo našalio s njima. Iako su razumeli da njih „proziva“, nisu kapirali da priča o paklu nije bukvalna.
To ti je otprilike, kao kada se ja ovda našalim sa nekim, a on to doživi kao poniženje. :)
Aleksandre,
Ne bih se bavila tvojim „predviđanjima“ u cilju kako sam priznaješ „provokacije“. Biće da su opet neka nebiblijska otkrovenja u pitanju. :) Gde li ih samo nalaziš? :)
A i trebaš da budeš srećan, jer sam na ovoj temi, svojim stilom pisanja, uspela da ti „probudim“ temu, koja je već dugo bila „uspavana“ (da ne kažem neinteresantna) mnogim komentatorima.
Upravo je zahvaljujući mojim originalnim komentarima, tvoja tema postala aktuelna. Trebaš da mi budeš zahvalan zbog toga. :)
Što se tiče e-mail -a, rekla sam da je moja e-mail adresa delimično zazotkrivena.Ali pošto ne razumeš, da pojasnim…
Neko ko se dopisuje sa mnom preko e-mail pošte, logično zna i moju e-mail adresu, ali isto tako, poznaje i moj stil pisanja, pa može otkriti moj identitet. Evo i kako…
Ne znam, da li ti umeš, samo na osnovu nečijeg stila pisanja, bez gledanja ko ti je poštu poslao, da pogodiš ko ti je pisao? Ja recimo mogu.
Ako bi se neki moj prijatelj, slučajno pojavio na „Bašti Balkana“ (kao komentator), ja bih mogla da posumnjam da je to možda on, ali ne bih bila baš 100% sigurna.
Međutim, ako bi autor sajta u jednom trenutku napisao puno ime sa e-mail adrese komentatora, bila bih sasvim sigurna o kome se radi. Možda ti zvuči čudno ovo što kažem, ali stvarno je tako. Svako od nas, ima neki svoj stil pisanja.
Moji komentari su vrlo specifični i samim tim vrlo prepoznatljivi. Ja recimo, često koristim navodnike, opisne prideve, smajliće… Tekstovi su mi mahom dugački, šaljivi, sarkastični…
Samim tim, moj stil pisanja, je vrlo lako zapamtiti. A objavljivanjem punog imena sa moje e-mail adrese, moj identitet je razotkriven onima koji poznaju moj stil pisanja.
E, na taj način je moja e-mail adresa zloupotrebljena!
Uh! Eto, potroših ja opet „silan prostor i vreme“, ali ne zato da bih „lamentirala“, već zato da bih ti koliko-toliko pokazala kako unapred ne razmišljaš o eventualnim posledicama svojih nepromišljenih postupaka. Toliko o tome.
Kažeš, citiram: „Tvoje komentarisanje dovelo me je u zabludu da si hrišćanin i pravoslavac, a pogotovo dijalog sa Bodinom, gde su čak razmenjene unakrsne molitve.“
Ja stvarno ne znam, kako da shvatim taj tvoj komentar?!
Ukapirao si da nisam pravoslavka, i to je u redu. Ali, odakle ti sada ideja, da ja nisam hrišćanka?!
Da li ti isključivo pravoslavce doživljavaš kao hrišćane ili o čemu se radi?
Koje to moje komentarisanje je tebe dovelo u zabludu da sam ja pravoslavka?! Daj, molim te, citiraj mi, makar i jedan moj komentar, iz kog se dalo, makar i naslutiti da sam ja pravoslavka!
Šta ima čudno u tome, da različiti hrišćanski vernici razmene molitve??? Ili si ti možda duboko ubeđen, da se samo pravoslavci mole???
I kako sam ja to dovela u zabludu, iskrenog pravoslavnog vernika kakav je Bodin?! Znači po tvom viđenju su samo pravoslavni vernici iskreni.(?!)
Kakav sam ja to „lični odnos“ uspostavila sa njim?!
Jel ti haluciniraš, ili o čemu se radi?! Ovo te sad bitam ozbiljno, bez šale! :I
Jel ti uopšte znaš šta znači, uspostaviti „lični odnos“ sa nekim??? Ja čak ne znam ni kako čovek izgleda, a ti pričaš o nekom „ličnom odnosu“.(!) Tragikomično! :( :)
Pa, ne smem ni da se usudim da pomislim, do kakvog si zaključka došao čitajući moj poslednji komentar koji sam uputila Vojsiju. Osećam da bi to bilo za rubriku pod naslovom, „Verovali ili ne“.
Na osnovu tvog viđenja, kako bi to trebao da izgleda vernik, kao i pristrasnosti prema pravoslavcima, sada je i više nego očigledno, da ti u stvari, i nisi nikakav ateista, nego prikriveni pravoslavac. Zato ti se ovom prilikom najiskrenije izvinjavam za onu priču o odnosu „otac – sin“, jer je sada i jasno zašto se nisi pronalazio u njoj.
Takođe je jasno i zašto si onako burno reagovao, kada sam napisala onaj komentar vezan za manastir „Ostrog“, jer si me odmah nakon tog komentara, proglasio „šizofrenom“ poručio da potražim stručnu pomoć.
Ne mogu samo da prežalim, što sam sebi dozvolila da ispadnem tolika naivčina i poverujem u tvoju priču da si ateista. Ali, ako ništa drugo, drago mi je što sam uspela da te raskrinkam, jer ne podnosim dvolične ljude koji se lažno predstavljaju. Kad si već pravoslavac, onda to otvoreno i reci, a ne da se foliraš pod maskom ateiste.
Međutim, nisam samo tebi skinula masku, nego i „Petkani“, pa čak i naizgled dobroćudnom Bodinu, jer su pokazali da podržavaju nasilje. Sve sam vas otvorila kao „Pandorine kutije“. :)
A vidim, lepo ste se ispričali, srdačno ispozdravljali i jedno drugom naizvinjavali. :)
E, sad se vidi ko je na čijoj strani! Na jednoj ste ti, Petkana i Bodin, kao pravoslavci. Ono po čemu se razlikujete, jeste što ti kriješ da si pravoslavac, a oni ne!
Na drugoj strani, sam ja sama, koja hrabro i dostojanstveno branim Biblijskih načela. A na trećoj Vojsije, koji je neutralni posmatrač.
Moje šale, sarkazam i humor, mogu da „omalovaže“ samo preozbiljnog, sujetnog i od humora „operisanog“ čoveka. Ja nisam kriva, što neko sve suviše lično i bukvalno doživljava, pa se odmah naljuti. Nek nauči da bude malo opušteniji. :)
Vidim, da si se „našao u neobranom grožđu“, jer nisi imao pojma, šta da mi odgovoriš ni na jedno jedino postavljeno pitanje, pa si se poslužio sledećim trikom…
Potpuno si se „oglušio“ (da ne kažem, napravio blesav), na pitanje:
Šta podrazumevaš pod terminom „molitva“???
Dok si sva ostala pitanja, najprostije rečeno „vratio“. A sve po principu, „kad već ne znam šta bih odgovorio, onda vraćam pitanja, pa nek „mari“ odgovori na njih.“ Mudro, nema šta! :)
Nema problema, na sva tvoja (odnosno svoja pitanja) ću odgovoriti. Samo, želim da znaš, da te jeftine fore kod mene ne prolaze tako lako! :)
1)Da li se molim? – Da!
2)Da li se molim po pravilima? – Ne! Apsolutno nikada se ne molim po pravilima! Ne krstim se tokom molitve. Ruke ponekad sklopim, a ponekad i ne. Kako mi kad dođe. Nemam „molitvenik“ iz kog bi po nekom pravilu čitala ili pak recitovala neku posebnu molitvu. Molitva mi sama navire iz srca i duše. Znači, kod mene ne postoje nikakva uštogljena pravila, već se sve dešava spontano i prirodno, onako kako mi to u trenutku dođe.
3)Da li su moja osećanja iskrena tokom molitve? – Da!
4)Da li mi je molitva iz duše i srca? – Da!
5)Da li osećam mir, spokojstvo i zadovoljstvo tokom molitve? – Kako kad. Uglavnom da, ali ne baš uvek.
6)Da li se tako osećam i po završetku? – Odgovor je isti kao i na 5. pitanje.
S’obzirom, da si rekao, da je potrebno, da na sva pitanja odgovorim potvrdno, kako bih razumela o čemu pričaš, a kao što vidiš, ja nisam, onda mi opet nije jasno, šta je pisac želeo da kaže.
I dok tebi „nije bitno ni za šta se moliti, ni kome su upućene molitve, meni je veoma bitno.
Aleksandre, bojim se da se ti i ja nikada nećemo razumeti, jer je evidentno da smo dva različita sveta. Osim ako, možda jednoga dana, spoznaš istinu…
Mari…
Modalni glagol ,,moći“ označava da nešto može, a i ne mora biti. Dakle, ako kažem ,,može boleti“, to ne znači da je tako uvek. Prosto: ili će biti, ili neće. Elem, možda je onima koji su bičevali Isusa bilo žao što to rade. Verovatno nije, ali mi to ne znamo. Njihova zakonska dužnost je bila da to urade i to je sav uvid koji imamo. Vidite li kako nesvesno osuđujete?
Ne branim oca Branislava zbog tog konkretnog slučaja, sagrešio je, doduše iz nehata. Branim ga od onih koji ga optužuju za kojekava sadistička pirovanja. Mislite li da je zabavno tući nekoga lopatom? Jeste li držali nekad lopatu? Izuzetno je teško. Ali, baš zbog toga, udarci lopatom po debelom mesu ostavljaju najmanje posledica po bijene. (Ovo govorim kao osoba koja ima iskustva u borilačkim veštinama, nisam stvarno nekoga tukao.) Protin metod je bio delotvoran i zato ga je primenjivao. Preterao je samo jednom prilikom. I ponovo osuđujete, kada kažete da su roditelji narkomana nemoralni, kada podržavaju manastirsko lečenje, i da su zbog njih njihova deca takva. Lično poznajem divne ljude, požrtvovane roditelje, kojima su deca stradala drogirajući se. Neki su im čak ostavili unuke iza sebe. Sa drogom NEMA PRAVILA. NEMA CILE-MILE. Dobar čovek će, da bi došao do droge da ukrade, da slaže, da prebije, pa i da ubije, kada ga uhvati kriza. Sa narkomanima se gotovo nikad ne može rezonovati. Eto, to bi možda bilo jedino pravilo.
Daću Vam jedan primer, koji nema veze sa drogom, da biste shvatili dokle mogu da odvedu neposlušnost i nerazumnost u kombinaciji.
Moj otac je, kada je bio mali, voleo da pušta limene brodiće u jednom velikom buretu za kišnicu. U Beogradu je pre Drugog rata bilo popularno da se bombone prodaju u kutijama oblikovanim kao automobili, čamci i dr., pa je imao solidnu kolekciju. Elem, to bi sve bilo fino, da bure nije bilo previsoko za njega, te je morao da se okači i nadnese. U slučaju da upadne – ishod bi bio fatalan. Pošto je deda radio, stric išao u školu, jedino je baba mogla da ga čuva. A u to vreme, (bez frižidera, usisivača i super-marketa) kućni poslovi su iziskivali jako mnogo vremena i nije bila u stanju da ga konstantno nadgleda. Pošto nikako nije hteo da sluša, oca je baba vezivala za oluk, dok ne završi sve po kući šta ima i onda ga puštala da se igra, pod nadzorom.
Da zaključim, podržavam nasilje 100%, kada je neophodno i odmereno. Dao bih Vam još primera, ali treba to sve otkucati… A i pristojnost mi nalaže da ne davim više oko ovoga.
Rećiću još samo ovo. Posledica neadekvatnog lečenja narkomanije je SMRT. Da li je od lopate ili od šprica – smrt je. Ali preosetljivi ljudi to ne mogu da shvate.
Dobro, ne morate da nosite krst. Ne nosim ga ni ja, mada nemam razloga za to. Mogao bih da odem da ga kupim… U svakom slučaju, poistovećujete prljavo i smrdljivo june, koje čini svakojake pogani, sa osveštanim krstom. Ma, i da nije osveštan. Da su dve daske prikucane popreko. I dalje je simbol naše vere, nade i ljubavi, pre svega Božije prema nama.
E, sad, što se tiče Ostroga – grešite. Nikakve pijace tu nema. Napravi nekad neko koju tezgu o velikim praznicima da bi ljudi mogli lakše da kupe, jer je velika gužva. Možda Vam se od šatora i mase učinilo da su tezge, jer stvarno tako deluje kada se snima kamerom odozgo?
Ali mi ne obožavamo ikone. Ako poljubim majku – jesam li od nje napravio idola, po Vašem shvatanju? Eto, preneo sam reči jednog pravoslavnog episkopa kako se ,,poštuju“ ikone i ostali predmeti, a Vi i dalje isto. Nije u redu. Ili samo ne znate šta je, zaista, idolopoklonstvo. Idolopoklonstvo je drevna praksa iz vremena kada su demoni obmanjivali ljude nagovarajući ih da prave statue, u koje su, potom, ulazili i govorili iz njih. Zato su prinosili žrtve tim kipovima, ,,idolima“, i klanjali im se. Otud reč: idolopoklonstvo. Mi, hrišćani, pravimo rezbarije i živopišemo slike Boga i svetaca i, pošto smo u nemogućnosti da se poklonimo istima, ili ih poljubimo u desnu ruku, kojom se blagosilja, ljubimo njihove slike i poklanjamo se pred njima. Da bismo se osigurali da ne može doći do đavolje podvale, molimo Duha Svetoga da oseni tu tvar i zaštiti nas. Eto, cela mudrost. Ikonoborci su pre mnogo vekova uvideli svoje greške; protestanti danas, mesto da se pouče primerom – srljaju još dublje.
,,Eto ti sad…“
Dakle, Isus, kada na nekoliko mesta hoće da pokaže koliko je smrt ništavna za njega, da bi obodrio ljude oko sebe, poredeći je sa dremkom, je za Vas bukvalno izrečeno, ali, kad navodi imena i doslovan razgovor – to je sve alegorija. Ne, to je zamena teza.
Pošto ne čitate ništa osim Svetoga Pisma, naravno da nemate predstavu o vaskrslom Lazaru. Jednostavno, o tome događaju se nije toliko javno govorilo u ono vreme. Jedini koji o tome piše, sveti jevanđelist Jovan, učinio je to posle Lazarove druge smrti, to jest, kada je pisao poslednje Jevanđelje. Verovatno stoga što je bio ogroman progon hrišćana od strane Jevreja, a sv. Lazar je i ovako imao mnogo problema kao kiparski episkop. Ako je sv. Lazar kome i rekao šta je video sa ,,one strane“ – nije zapisano. Prema tome, vaša teorija da je ,,spavao“ je čisto proizvoljno tumačenje.
Analizirajmo, na kraju krajeva.
1. Isus kaže da je Lazar zaspao i da će da ,,svrati“ da ga ,,probudi“.
2. Učenici se čude.
3. Objašnjava im smisao.
Zašto se učenici čude? Zato što Jevreji nisu imali učenje o ,,usnulosti“ duša, da bi tu rečenicu mogli da povežu sa smrću. A, onda, zašto im ga Bog nije dao? Hrišćanstvo je nastavak Starog Zaveta. Pre Hrista, Jevreji su verovali u Šeol. I posle Hrista su nastavili da veruju u Šeol. Mi ga zovemo pakao, Grci Tartar. Ako ga nema, zašto se spominju muke do Sudnjeg Dana? Zašto Hristos govori u svojoj priči o sv. Avraamu, sv. Lazaru i bogatašu kao da su u paklu? Ako pakla nema, onda je On direktno kriv za to što su pravoslavni zbunjeni. Shvatate li koliko je to paradoksalno? I kako Isus stoji sa sv. Ilijom i sv. Mojsijem na Tavoru i razgovara, ako Mojsije spava? Zašto ga je budio, ako će ovaj odmah potom da ponovo obamre?
Ima mnogo pitanja oko Vaše teorije. Imate li odgovore, makar logičke?
Jer ja, crno-na-belo, vidim samo dokaze da postoji pakao, a nigde konkretnu Biblijsku priču o ,,snu“.
Takođe, nikakve maske ovde ne postoje. Svi su onakvi kakvi su, jedino ako uspete nekoga da iznervirate, pa se on naljuti. Imam jednog drugara. Ubeđen je da treba svima da projavljuje istinu, kroz ,,šalu“, a ne shvata da samo vređa i nervira ljude bez potrebe. Možda i treba, ali ne mora uvredama i podsmehom. Najgore je što ljudi i prihvate to, malo ,,opletu“ po njemu šaljivo, a on pomisli, onda, da ga niko ne voli, ne razume, itd.
Pucate, dakle, u prazno ,,demaskiranjima“.
E, sad da se dohvatimo malo ozbiljnije teme od ovih prethodnih.
Kažete da sve ,,radite spontano i prirodno“. Jeste li sasvim sigurni da ste se skroz odvojili od ovozemaljskog i prilepili za nebesko, pa da su Vam ,,spontano i prirodno“ čisti i ostrašćeni kao u anđela? Jer, u protivnom, činite šta je prirodno neizlečenom, palom čoveku. Evo, bolestan sam već 3-4 dana, i da ne uzimam lekove, nego činim šta mi je prirodno dolazilo pre toga – ko zna kad bih se izlečio. I da li bih. Ovako, Bože zdravlja, još danas. U svakom slučaju, da sve treba da bude ,,spontano“, ne bi Bog silazio na zemlju da se pati, jer krst i bičevanje nisu ništa u poređenju sa mukom kakvu je morao osećati On, Bezgranični, da postane ograničen ovim bednim plotom. Ne bi postavio apostole da uče širom Sveta, ne bi im naložio da postavljaju sveštenike i episkope polaganjem ruku, ne bi ljudi odlazili u monahe, i tako dalje, i tako dalje. Činjenica je da je podvig užasno neprirodan i time naporan palom čoveku. A prvi stepenik, prvi lek, je smirenje. Da ne bude pala volja naša, no Božija. Tome se čovek celog života uči. Ishod je: izlečenje ili smrt.
Ali nemojte ovo porediti sa time što ne slušam neke episkope koji su odavno prestali da tvore volju Božiju. Naprotiv, dužan sam po kanonima da tako činim. A, mesto njih, poštujem one koji su ostali ,,tvrdi“. A koliko je tek onih pravednih episkopa koji više nisu sa nama telom, ali su ostavili svoje misli iza sebe…
Bodine,
Hvala ti na informaciji u vezi modalnog glagola „moći“ :) ,mada zaista nije bilo potrebe, jer se on nikako ne može primeniti u onom kontekstu, o kom smo mi pričali.
Kada neko, udara nekog lopatom ili pak u besu „odvaljuje“ šamar svom verskom neistomišljeniku, onda tu nema mesta za glagol „moći“, tj. nema ni govora, da zlostavljača udarci „mogu“ boleti više nego žrtvu. U nekom drugom slučaju, bi takva teorija možda i bila prihvatljiva, ali u ovom kontekstu o kom smo mi pričali – deginitivno NE!
Već sam ti rekla, da je jedno ukoravanje (kao npr. kada roditelj iz najbolje namere prutićem udari svoje dete), a nešto sasvim drugo, klasično iživljavanje u cilju lečenja vlastitih kompleksa (kao npr. slučaj iz Crne Reke). Nauči da praviš razliku između ukoravanja i iživljavanja!
Malo dete se ukorava prutom (ne brutalno!) upravo zato što je malo, pa nije svesno mnogih
opasnosti, koje ga okružuju: da se može ispeći, poseći, otrovati, da ga može udariti struja, pregaziti auto…
Zapamti jednu bitnu stvar – Matoro drvo se ne savija!
Ako se dete ne bije dok je mlado, onda posle nema baš nikakvog, ni smisla, ni efekta.
Odraslo dete, zna unapred sve opasnosti, pa i pored toga može svesno napraviti loš izbor.
Ti „štićenici“ su unapred, jako dobro znali, koje su sve eventualne posledice droge, ali su je ipak probali. Postavlja se pitanje – Zašto?
Ako su roditelji tih narkomana bili „toliko divni“ (kako ti reče), zašto su im onda deca pobegla u svet droge?
Divan roditelj će od malena vaspitavati i usmeravati svoje dete, da ne bi bilo problema kada poraste. Zato Biblija u knjizi „Priče Solomonove“ (22.glava, 6. stih) kaže:
„Uči dete prema putu kojim će ići, pa neće otstupiti od njega ni kad ostari.“
Najbitnije je detinjstvo. Ko tada propusti priliku da se pokaže kao pravi roditelj, uz izgovor:
da nema vremena, da ima neke važne obaveze, da mora da žuri, da će pričati neki drugi put… nikada kasnije, neće uspeti da je nadomesti.
Detetu je roditelj najbitniji tokom detinjstva: da ga uteši, ohrabri, pohvali, posavetuje, pomazi, podeli sa njim radost ili tugu, ispriča mu neku poučnu priču, izvede ga negde…
Međutim, kada je to neophodno i: ukori prutom, iskritikuje ga, povisi ton na njega, oštro ga pogleda, zapreti mu, strogo opomene, ukine mu nešto (zabrani)…
Ali kada poraste, onda je oformljena ličnost. E, tada možemo videti, koliko su mu pažnje poklanjali roditelji, kada je bio mali. Dete, kome su roditelji bili posvećeni (onako kako sam opisala) – nikada neće dospeti u svet droge!
Ne znam na osnovu čega ti ocenjuješ ljude, pa kažeš da su roditelji „štićenika“ „divni ljudi“, ali ja ljude ocenjujem onako kako nam je Isus preporučio preko Biblije (Jevanđelje po Mateju, 7. glava, od 16. do 20. stiha):
„Po plodovima njihovim poznaćete ih. Da li se bere s’ trnja grožđe, ili s’ čička smokve? Tako svako drvo dobro- rodove dobre rađa, a zlo drvo- rodove zle rađa. Ne može drvo dobro- plodova zlih rađati, ni drvo zlo- plodova dobrih rađati… I tako dakle po plodovima njihovim poznaćete ih.“
Drugim rečima, šta su roditelji tih nesrećnika posejali, to su posle i požnjeli. Onako kako su ulagali, tako im se istom merom i vratilo. Ubirali su plodove onog drveta, kog su i posadili.
Kažeš da ne braniš „oca“ Branislava, a s’ druge strane kažeš da je sagrešio „iz nehata“(?!).
Znaš li ti šta znači ubiti nekoga iz nehata???
Citiraću ti odlomak starog novinskog članka „Večernjih novosti“ u vezi obdukcionalnog nalaza, pod naslovom „Suđenje Peranoviću – Prikazane fotografije sa obdukcije Zarupca“, koji sam uspela da pronađem na internetu:
„Veštak medicinske struke, profesor dr Đorđe Alempijević nije mogao da precizira broj nanetih povreda, pa je „radi jasnijeg utiska“, na uvid ponudio foto-dokumentaciju, koja je razuverila i poslednjeg u sudnici, da je Zarubac bio podvrgnut stravičnoj torturi.
Nesrećni čovek, usmrćen je u pomoćnom objektu Peranovićeve porodične kuće, udarcima maslinovim štapom dužine 140 cm.Najverovatnije usled posledica davljenja, bila mu je slomljena i grlena hrskavica. Na fotografijama, međutim, jasno se vidi da mu je sedalni deo tela potpuno crn od krvnih podliva, kao i velika površina tabana. Po celom telu primetni su „gušteri“ od štapa, a meka tkiva, čije je fotografije veštak takođe pokazao, na pojedinim mestima bukvalno su pretvorena u kašu.Jasno su vidljive povrede u predelu desne ruke, ramena, leđa, sedalnog predela, ali i glave, nosa, zuba… Opsežni krvni podlivi, na pojedinim mestima su sliveni i zahvataju veće površine. Zbog toga nije moguće diferenciranje povreda, ali bi se moglo zaključiti da ih ima više desetina… “
Kasnije je jedan od Peranovićevih pomoćnika (koji je prisustvovao brutalnom činu), pod pritiskom dokazanih činjenica, bio prinuđen da prizna, šta se u stvari, zaista dogodilo…
„Štićenik“ je u nekoliko navrata (dok je još bio pri svesti) kroz suze preklinjao Peranovića da prestane da ga zlostavlja, ali je on ostao totalno „gluv“ na njegove molbe i zapomaganja.
Tukao ga je, i tukao, i tukao… dokle god „štićenik“ nije izdahnuo.
I ti jedan takav stravičan, surov, i bezdušan zločin, nazivaš „ubistvo iz nehata“?! Jesi li pri sebi??? Znaš li šta uopšte pričaš??? Daj čoveče, osvesti se!
Šta je to, nego sadističko pirovanje?! Ima li boljeg primera od ovog?
I da, držala sam lopatu u rukama i znam koliko je teška. Zato me i čudi, koliko čovek može da ode daleko i tako izgubi razum. Da i pored tolikog napora koji oseća dok diže lopatu, besomučno nestavi nekog da zlostavlja. To može samo sadista. Jer, samo je sadista u stanju da se preznoji od napora, maltretirajući nekoga. Takvima je zaista zabavno tući nekoga (pogotovo lopatom).
I otkud ti znaš, da je Peranović preterao „samo“ jednom???
Ko zna koliko je tih nesrećnika bilo na samoj ivici smrti, ali su možda pukom srećom uspeli da se oporave. Uostalom, Peranović je preterao još onog istog trenutka, kada je rešio da „štićenike“ batina lopatom!
Da li je Peranović (ili bilo koji njegov pomoćnik imao ma kakvog razloga da uopšte bilo čime bije „štićenike“? Naravno da NE!
Otkud droga u centru za odvikavanje od iste??? Kakav je to centar, u kome se droga tako lako unosi? Ko je tu kriv – „štićenici“ ili nadležni iz centra? I da li je logičnije kazniti nekog „štićenika“ batinama, ili ga držati negde izolovanog (pod ključem) kako ne bi zapadao u iskušenje???
E, vidiš sad, ko koga osuđuje i ko vrši zamenu teza. Ti umesto da stvari nazoveš pravim imenom, ti ih izvrćeš, opravdavajući Peranovića, pa ga još i sažaljevaš u fazonu:
„Jadan Peranovič, morao je da diže tako tešku lopatu dok bije…“ ( tragikomično :( :) ), a s’ druge strane osuđuješ „štićenike“, pod izgovorom da su morali da dobiju batine.
Ali pošto kažeš da imaš iskustva u borilačkim veštinama, onda me i ne čudi što na taj način razmišljaš. Znaš li ti da su kompletno sve borilačke veštine, okultne prirode?
Vrlo je moguće da se i Peranovič nekada bavio njima. Upravo kroz takve okultne „veštine“, čovek postaje zaposednut demonom nasilja.
Kažeš da su „oni koji su bičevali Isusa, imali takvu zakonsku dužnost“(?!).
Zakonsku dužnost prema kome/čemu??? Ljudima?! Ništa se ne mora!
Svi mi imamo svoju slobodnu volju (koju nam je Bog podario) da radimo ono što želimo, ili da odbijemo da uradimo ono što ne želimo.
To je upravo ono, o čemu sam ti prošli put pisala. Svako treba da ponese „svoj krst“.
Da su ti ljudi odbili da bičuju Isusa, umrli bi dostojanstveno. A ovako su, slepo poštujući ljudske zakone, umrli kao najveće kukavice (osim ako se nisu kasnije pokajali).
Zamisli npr. da tebi neko da zakonsku obavezu da ubiješ nekog svog najmilijeg. Da li bi to učinio?
Slažem se da je krst simbol naše vere, nade i ljubavi. Dakle SIMBOL, što treba i da ostane. A ne da od jednog običnog predmeta (dve ukrštene linije), pravimo predmet obožavanja.
Zgrozim se, kada vidim da neki pravoslavni pop, pruža ruku u kojoj se nalazi krst, kako bi ga „vernik“ poljubio. To je čisto idolopoklonstvo!
Smešno mi je, kada kažeš, da su krstići koji se prodaju u pravoslavnoj crkvi „osveštani“. :D
Ja tu vašu osveštanost – ne priznajem! Za mene je to paganizam, baš kao i:
paljenje sveća, dim tamjana, „sveta vodica“ i ostale gluposti.
Sve te stvari se koriste i u spiritizmu, za prizivanje duhova (demona).
A što se tiče „Ostroga“ – ne grešim! Doduše, ne znam kako trenutno stoje stvari, jer odavno tamo nisam bila, a nemam ni nameru. Ali, kada sam bila pre 10-ak god. (dok još nisam bila upoznata sa istinom), dobro se sećam da su pred sam ulazak u manastir, bile tezge na kojima se prodavao nakit raznoraznih boja i veličina, kao i dr. ukrasni predmeti i drangulije: privesci za ključeve i za oko vrata, razglednice, ikone itd. ,da sam ostala u čudu. Bukvalno, kao na vašaru! Znam vrlo dobro šta sam videla. Inače, to je bio moj prvi, i ujedno poslednji put da sam tamo bila.
Što bi rekli ljudi – Bilo, i ne ponovilo se više!
Ti potpuno pogrešno rezonuješ pojam „idolopoklonstvo“.
Sve što se obožava više od samog Boga – jeste idolopoklonstvo!
Pitaš me: „Ako poljubim svoju majku, jesam li od nje napravio idola?“
To ne zavisi od poljupca, već od toga kako je doživljavaš. Ako svoju majku, voliš više nego Boga – da, napravio si od nje idola!
Isus je rekao (Jevanđelje po Mateju, 10. glava, 37. stih):
„Koji ljubi oca ili mater više nego mene, nije mene dostojan. I koji ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan.“
Naravno, to nikako ne znači da ne smeš poljubiti svoju majku ili joj ukazati poštovanje. Jer, peta Božija zapovest kaže: „Poštuj oca svoga i majku svoju…“
Ali, ako je voliš više nego našeg spasitelja Isusa Hrista – napravio si od nje idola!
Koliko god to tebi čudno ili strašno zvučalo – to je istina. Toliko o idolima.
A sada da prodiskutujemo malo i o paklu…
Da li ti veruješ u Isusov ponovni dolazak na Zemlju?
S’ obzirom da se predstavljaš kao hrišćanin, pretpostavljam da veruješ, jer je to osnovna vera svakog hrišćanina. A svako ko iskreno veruje u Isusov drugi dolazak, on zna da Isus dolazi da bi sudio živima i mrtvima po zaslugama.
E sad, tu postoji jedan „mali problem“.
Ako je prethodno izrečeno tačno, kako onda da Isus sudi mrtvima, ako im je već suđeno?
Konkretno, kako da grešnim mrtvacima sudi, ako su oni već osuđeni večnim mukama, boraveći u nekom „paklu“???
Kako da sudi pravednim mrtvacima, tj. daruje im večni život i obećanu Novu Zemlju, ako se oni već nalaze u nekom „raju“, gde već žive i imaju sve blagodeti koje život može da pruži???
Shvataš li sad ti, koliko je to sve paradoksalno???
Svaki čovek, koji veruje u bilo kakav zagrobni život (pakao, raj, čistilište, lumb, astralne svetove, reinkarnaciju…), on na taj način u stvari, samo pokazuje da odbacuje veru u drugi Isusov dolazak, odnosno Njegov pravedni sud.
Jer, u slučaju postojanja, nekog zagrobnog života, Isusov drugi dolazak, nema, ama baš nikakvog smisla! Zašto i kako bi sudio mrtvima, ako im je već presuđeno???
Drugi „problem“ je sledeći…
Ako prihvataš priču o zagrobnom paklu, kao mestu večnog mučilišta, onda ti u stvari i nemaš pravu predstavu o Bogu, jer ne poznaješ Božiju dobrotu i milostivost.
Kakav bi to Bog bio, kada bi dozvolio, da se bilo koje Njegovo dete, večno pati i muči???
To jednostavno nije u opisu Božijeg karaktera!
Tu priču o zagrobnom paklu, kao večnom mučilištu je izmislio sam Satana, iz dva razloga…
Prvi razlog je da bi ljudi verovali u zagrobni život. A drugi razlog jeste da dobrodušnog i milostivog Boga, predstavi kao najvećeg sadistu. Nažalost, mnogi veruju u te Satanine prevare.
Treći „problem“ je, kao što sam već jednom prilikom napomenula, to što pravednici neće imati, ni mira, ni spokoja, dokle god budu znali, da se grešnici večno muče i pate u „paklu“.
Iz svega navedenog, jasno je da je „pakao“, kao mesto večnog mučenja – ne prihvatljiv!
Bog uopšte nije, kako ti reče: „kriv što su pravoslavni zbunjeni“, već su pravoslavci sami krivi što malo ne uključe logiku, nego slepo veruju u Satanine lažne priče, kojima obmanjuje Biblijski „nepismene“ ljude.
To ti je kao kada mala deca veruju u priču o „Deda Mrazu“, a onda kad sazre i upoznaju se sa istinom, shvate da su bila prevarena.
Neki ljudi su upoznali istinu, a neki nikako da je prihvate.
Kad Isus bude ponovo došao da sudi ljudima, mnogi će se kajati kad shvate u kakvu su Sataninu bajku poverovali. Ali, tada će biti prekasno…
Zato ti je bolje, da to shvatiš već danas, da se sutra ne bi kajao, jer će biti prekasno…
A ja se iskreno nadam da ćeš shvatiti. :)
Mari,
da se razumemo jednu stvar. Nemate pojma o čemu pričate o proti Branislavu. Čitate kojekakve izjave iz novina i sviđaju Vam se, jer teraju na vašu vodenicu. Evo, probao sam da nađem sad na internetu te fotografije brutalno prebijenog, pa ih nigde nema. Gde su? Što ih neko lepo ne postavi i da završimo s tim? Ima toliko ljudi koji mrze Crkvu, našao bi se neko. Ali nema… Dotad, imam pravo da verujem u to, a i da ne verujem. Sa druge strane, postoje brojna svedočenja o ljudima koji su tamo bili i izlečili se. Što i njih nije prota pogubio? Što niko od njih nije osakaćen? Sve ostalo je obično drndanje u sviralu. Jer, da je otac proračunati sadista i krvnik, kao što mnogi tvrde, zakopao bi momka negde i rekao da je pobegao. Evo do čega ste me doveli da pišem. Molim Vas, ne umarajte me Više ovom temom. Boga imamo, pa nek’ On sudi.
Jedino ću dodati ovo, za roditelje tih nesrećnika, na koje, tako, bez ustezanja pljujete. Adam je u Raju bio učen od strane samoga Boga. Bio je u zajednici sa Njim. I opet je sagrešio. Dakle, Bog je loš roditelj? Nije, nego čovek ima slobodu da čini šta je dobro i šta je loše. I nije lutka na koncu svojih roditelja, nego zasebna ličnost. Moji roditelji sa mnom nikada ni reč nisu progovorili o drogi, pa je nikada nisam ni probao, a mogao sam kad sam hteo. Ako izuzmemo alkohol, doduše. Eto, toliko.
A ono za borilačke veštine….
Većina nas se izučavanjem istih bavi da bismo, u ekstremnim situacijama bili sposobni da odbranimo ugrožene i sebe. Pa i Vas, ako se zadesi takva neprilika. Hvala Vam, što smo demonizovani sektaši. Molim Vas, ne pričajte o stvarima koje ne poznajete. Ne zbog mene, nećete me rastužiti ili naljutiti. Zbog sebe.
A bio sam u takvim situacijama i Bogu hvala na tim ,,demonolozima“ koji su obučavali mene i moje prijatelje, jer bi neko ozbiljno postradao, bilo mi, bilo naši napadači. Veština = kontrola. Takođe, većina nas ume da ubije čoveka jednim udarcem. I baš zato, zbog znanja kako je ljudski život olako shvaćen, ni najzagriženiji nihilista, ni najvatreniji pravoslavac, neće uraditi tako nešto. Takvi ljudi zaslužuju poštovanje, bez obzira na veroispovest. Ili Vam je tolerancija toliko strana?
Zašto pričate da volite dijalog, pa onda prelazite preko reči sagovornika? Dobro, ako ne razumete- može da se desi. Ali lepo sam Vam naveo reči najpoštovanijeg našeg episkopa XX veka, čoveka koji je prevazišao i Srbiju i ceo svet, jer se popeo do Božijih visina. I čovek jasno kaže: ne smete ničemu osim Bogu da ukazujete Božansku čast. I onda počinjete da filozofirate. ,,Nosim krst, znači idolopoklonik sam.“ Shvatate li u kom smeru idete? Igrate po đavoljoj fruli, koji mrzi krst, mrzi svetu vodicu, ikone, a ponajviše mrzi Boga i one Njemu nalik. Kako Vam to ne ide u glavu? Jeste li ikad klekli na molitvu? Pred kime klečite? Je l’ Bog sišao pred Vas, pa ste pred Njime klekli, ili je ispred krevet? Pa šta, ako neko i odluči da klekne ispred komada drveta i zavapi: ,,Gospode pomiluj!“ Što ne zakuka: ,,Drvo, pomiluj!“ Ili: ,,Kamene, pomiluj!“ K’o što su naši davni preci čekali da pukne grom, pa se onda okrenu ka nebu.
Ako Vam ovo nije dovoljno – bolje od ovoga rečima objasniti ne mogu.
Nemate Vi ni ideju šta je bogoodstupništvo. Ne biste se uopšte bavili ovakvim pitanjima da imate. Bogu hvala, osetio sam i jednu i drugu stranu, pa znam. Naravno, u meri u kojoj sam mogao podneti oba. I rećiću Vam ovo, a Vi najozbiljnije shvatite: radije bih celu večnost bio pečen, nego i jedan sekund da ponovo budem bez Boga. E, to je ono što čeka ljude na Dan Gospodnji. Ili Slava ili samoća. To je smisao Suda. Ne kojekakva buđenja, okupljanja, zasedanja. Objaviće se Bog svima ljudima u punoj Slavi i jedni će pristupiti toj Slavi, drugi će otići, jer su je odbacili. Apsolutno je nebitno šta će posle toga biti, posebno odstupnicima. Jer će imati samo mrak. Prazninu. Al’ mogu do sutra da drvim i da poredim – nećete shvatiti. Jer se prepirete ovde sa mnom o glupostima, a vreme nam izmiče…
Zato se molite Bogu da Vam otkrije istinu, a ne da merite tuđe vere kantarom. Batalite šta ja pričam. Molite se Bogu dan i noć. Setite se dela nakon onog o ,,poznanju po plodovima“. I čitajte psalm 50. Podvig se od nas traži, ne filozofija.
Da se vratim malo na glavnu temu, iako smo je zaključili, na neki način.
Koga interesuje šta je prava, suštinska pravoslavna molitva, može videti na Jutjubu snimak:
о.Арсеније – Душа у доба терора (otprilike od 27:00).
Interesantno je što sam ovaj video primetio tako što sam tražio video koji je Petkana spomenula.
Pozdrav Petkani i svima.
Da se vratim malo na glavnu temu, iako smo je zaključili, na neki način.
Koga interesuje kako izgleda prava, suštinska pravoslavna molitva, može videti u snimku na Jutjubu:
о.Арсеније – Душа у доба терора (otprilike od 27:00, pa dvadesetak minuta).
Interesantno je da sam ovaj snimak pronašao tako što sam potražio video koji je Petkana spomenula ranije.
Pozdrav Petkani i svima.
Bodin,
pozvani smo da svedočimo svoju veru i branimo je (i životom) od napada svakojakih jeresi. Mislim da ste svoj posao dostojno odradili u ovoj virtuelnoj areni.Ali kada na suprotnoj strani imate nekoga poput Mari, svaki dalji pokušaji pojašnjenja i prijateljskog savetovanja bivaju iscrpljeni. Da ne pominjem sada ono o biserima i svinjama..
Protestantizam je pošast i tako je treba i tretirati.Uostalom, toliko je gnusobe u njihovim redovima (od homoseksualnih sveštenika,priznavanja homoseksualnih brakova..) da je jasno ko je na čelu njihove crkve. Mari kaže da ne pripada niti jednoj religiji, zvaničnoj, ali ovo što ispoveda stavovi su jednog protestanta.
Ono što protestanti konstantno zaboravljaju jeste upravo činjenica da Svetog Pisma danas ne bi bilo- da nije bilo apostolske crkve, jedine , istinske i svete-dakle pravoslavne, one koja je i danas tu nakon svih vekova. Od velikog broja jevandjelja, u Sveto Pismo su uvrštena četiri, a na osnovu odluka svete crkve i u skladu sa predanjima.Usmenim predanjima. Dakle, ne može se protestantski kroz zid..može, ali zašto u pogibao?
Crkva je tu i majka je svima onima koji žele da slušaju..neposlušni neka idu svojim putem, mnogo je puteva i želim im da dobro upamte kuda to idu, da bi se jednoga dana znali vratiti.
Učešće u ovoj raspravi mi je danima izazivalo nekakvu mučninu u stomaku, ali kada je autor ovoga teksta, na koji sam u početku tako burno reagovala, rešio da ga zaključi rečima svetog vladike Nikolaja, moj se stomak smirio. Sve je ovo onda imalo smisla, ipak. Pa čak i ona odvala šamara, koja je izazvala toliko zaprepašćenja, da je moj drugar Vojsije rešio da me više ne poznaje :)
Pozdrav za Vojsija :)
Naopako ! Da ste šamar meni odvalili ja vam ne bi zamerio. :) .
Samo redovno životno vrtenje u krug mi ne da vremena da vam se javim.
Mada ni vi ne preterujete u pisanju :)
Bodine,
Ne čitam ja „kojekakve izjave iz novina“, nego sam ti prenela deo članka, koje su objavile „Večernje novosti“. U pitanju je ozbiljan i ugledan list, sa dugom tradicijom, koji se nikada nije bavio tračevima, niti pričama rekla-kazala. A i taman posla da izmisle priču koja se tiče suda. Popili bi žestoku novčanu kaznu od istog. Drugo, ne radi se o tome, da je veštak dao izjavu za novine, nego za sud. Budući da je suđenje bilo javno, prisutni su bili i novinari, koji su samo preneli šta se dešavalo u sudnici, odnosno šta je tamo izjavio veštak.
Fotografije su prikazane sudiji, tužilaštvu i svima koji su se nalazili u sudnici. Ali, naravno da nisu objavljene u novinama. Pa gde si, majke ti, video da se tako nešto radi bilo gde u svetu?
Krajnje je degutantno objavljivati po novinama fotografije leševa (naročito unakaženih).
Jesmo li videli, recimo, kako je izgledalo telo pokojne pevačice Jelene Marjanović? Nismo!
A taj slučaj je izazvao ogromnu pažnju u javnosti.
Jesmo li imali priliku da vidimo kako je izgledalo telo one trogodišnje devojčice Anđeline Stefanović, silovane, pa mučki ubijene? Nismo!
Zašto bismo onda videli fotografije sa obdukcije Nebojše Zarupca?
Ali, čak i kada bi kojim slučajem bile objavljene, opet bi se našle „neverne Tome“ poput tebe, koje bi onda umislile da je to sve samo foto-montaža. Jednostavno, onaj ko neće da se suoči sa istinom, upleće se u sva moguća objašnjenja, opravdanja i teorije zavere, samo da ne prihvati istinu. Upravo zato, kada im neko predoči dokazane činjenice kažu:
„Molim Vas, ne umarajte me više ovom temom.“ :)
Kao što si i sam rekao, imaš prava da veruješ u to, ali i da ne veruješ. Sve je do tebe, pa sam odluči. Ali, toliko je verodostojnih činjenica, da ih je naprosto smešno demantovati. :)
I znaš li ti, koliko je štićenika boravilo u tom centru? Zamisli da je Peranović, koji je „jadničak“ bio „prinuđen“ da diže tako tešku lopatu ( :) ) sve njih makljao. To bi bilo nemoguće. Bila bi mu potrebna natprirodna snaga da tako nešto izvede. Prema tome, sasvim je logično da postoje i neki „štićenici“ koji nisu imali tu „sreću“ da iskuse Peranovićeve „vaspitne mere“.
I ne brini, proračunat je bio Peranović, još kako. Zakopao bi on Zarupca i rekao da je pobegao, ali… samo da nije bilo svedoka, koji su prisustvovali tom stravičnom zločinu. Upravo je zahvaljujući svojoj proračunatosti, shvatio da to baš i nije tako pametna ideja, pa je odustao. Znao je on vrlo dobro, da bi zahvaljujući svedocima zločina, ta tajna vrlo lako procurila u javnost. Zato je i odustao, a ne zato što je moralan.
Navodiš kao primer Boga, kao Adamovog roditelja, jer je i Adam zgrešio, pravdajući tako roditelje „štićenika“. Ali to nije isto…
Bog je dobronamerno upozorio Adama i Evu, da ne jedu plod s’ drveta poznanja dobra i zla. I istina je da su zgrešili, jer ga nisu poslušali. Međutim, ti očigledno zaboravljaš da su Adam i Eva bili prvi ljudi, koji su živeli na Zemlji. U tom trenutku, niko osim njih nije živeo. Znači, oni nisu imali živi primer nekoga ko je već osetio posledice okusivši te „zabranjene“ plodove i upravo zato su podlegli iskušenju, jer su posumnjali da ih Bog vara.
Međutim, „štićenici“ su i te kako imali raznorazne primere ljudi koji su već okusili drogu i na taj način znali su unapred koje su posledice po one koji ih koriste, a Adam i Eva nisu.
Dakle, nisu Adam i Eva podlegao iskušenju zato što su svesno želeli sebe da upropaste (kao oni „štićenici“), već su poslušali zmiju (Satanu) koja ih je prevarila da će postati kao „bogovi“.
I kako to da se nisi zapitao, zašto Bog nije tada (kada su Adam i Eva zgrešili) primenio fizičku silu u vidu kaznanih mera? On je više od bilo kog roditelja imao razloga da bude besan, što su Adam i Eva pokazali svoju nezahvalnost i nepoverenje prema Njemu. Mogao je i On da primeni fizičke „vaspitne mere“. Mogao je, ali… ipak nije. E, zato Bog nije loš roditelj, nego dobar. On jeste primenio „kaznu“ (koju su Adam i Eva sasvim opravdano i zaslužili), ali ne u vidu fizičkog nasilja, već uskraćivanja svih onih blagodeti, koji su im do tada bile na raspolaganju.
Dete mora biti na „koncu svojih roditelja“ dok je malo, jer ne može samo o sebi da se stara, a svoju ličnu slobodu dobija onda kada je sposobno da donosi trezvene odluke.
Ni moji roditelji nisu sa mnom vodili neke razgovore o drogi. Ali zapravo, razgovori i nisu od presudnog značaja. Bitno je naučiti dete da razlikuje dobro od lošeg, odnosno da izbegava zlo u bilo kom obliku. To se postiže tako što se detetu pokazuju primeri onih ljudi koji su dotakli samo dno. Dete treba da uči i na dobrim i na lošim primerima. Ako je dete pravilno vaspitano, onda ga neće ni privlačiti loše društvo, koje i nudi takve „užitke“. Samo dete koje nije naučeno da prepoznaje zlo, naći će se u njemu. Ali, čak i ako bi se kojim slučajem dobro vaspitano dete i našlo u lošem društvu, ono ne bi želelo sebe da upropasti, jer je naučeno da ceni svoj život. Zato je jako bitno, naučiti dete da život posmatra kao dar od Boga.
A kada su u pitanju borilačke veštine…
Ono što je joga u hinduizmu, to su borilačke veštine u budizmu. Znači, i jedno i drugo imaju religijske korene. Sve vrste joge, baš kao i sve vrste borilačkih veština, praktikuju meditaciju.
A šta je, u stvari, meditacija, nego okultizam?! A, ako imaš neki bolji odgovor, ti slobodno reci.
Što se tiče krsta…
Nije problem u samom krstu, već u obožavanju istog. Ako nosiš krst, čisto kao ukras (u dekorativnom smislu), onda to nije idolopoklonstvo. Ali, ako ga nosiš kao „amajliju“, umišljajući da te on „brani“ od zlih sila (kako to većina pravoslavaca radi), onda to jeste idolopoklonstvo, jer predmetu pripisuješ natprirodne moći.
Eto, u tome je razlika. Nadam se, da si sada shvatio šta sam ti htela reći.
I samo da znaš, da đavo (Satana) uopšte ne mrzi krst. Zašto bi mrzeo jedan običan predmet???
Isto tako, nema potrebe da mrzi, ni „svetu vodicu“, ni ikone. Naprotiv, on baš voli kada ljudi obožavaju takve stvari, jer vrlo dobro zna da se Bog zgražava kada to vidi.
A sada da ti odgovorim i na pitanja, koja si mi postavio u vezi molitve:
1) Jeste li ikada klekli na molitvu? – Jesam (mada to nije uvek pravilo).
2) Pred čime klečite?
– Ni pred čim konkretno. Odnosno, naravno da se dešava da se neki predmet nađe ispred mene, ali ja se ne molim tom predmetu, već se samo igrom slučaja nalazim u njegovoj blizini.
3) Je l’ Bog sišao pred Vas, pa ste pred njime klekli, ili je ispred krevet?
– U tom trenutku, uopšte ne razmišljam o tome gde se Bog nalazi, niti posebno obraćam pažnju koji se tačno predmet nalazi ispred mene.
4) Pa šta, ako neko i odluči da klekne ispred komada drveta i zavapi: „Gospode pomiluj!“?
– Kao što već rekoh, jedno je naći se slučajno u blizini nekog predmeta (npr. ispred kreveta), a nešto sasvim drugo, namerno ispred sebe postaviti neki predmet (npr. ikonu ili kip) u kog ćeš zuriti, moliti mu se, krstiti se pred nijm, ljubiti ga…
I na kraju, opet o… paklu :)
Međutim, ovoga puta ti neću obrazlagati argumente protiv zagrobnog „pakla“.
Pošto vidim da ti se večni „pakao“ jako dopada i da bi čak u njemu večno goreo ( :) ), ostaviću te na miru, da uživaš u takvom „savršenstvu“. :)
Što se mene tiče, veruj u šta god hoćeš.
Samo… „malo“ mi je „čudan“ taj „Bog“ u kog ti veruješ? :)
„Bog“ koji dozvoljava da se bilo koje njegovo dete večno muči i pati, zapravo se nimalo ne razlikuje od Satane!
Ja takvog „Boga“, niti poznajem, niti želim da upoznam. Ali zato, poznajem dobrog i milostivog Boga, pa ti preporučujem da ga i ti upoznaš. :)
Petkana,
Lepo je što priznaješ, da je sa mnom jako teško biti u „virtuelnoj areni“, jer je očigledno da vas sve redom nokautiram. :)
Međutim, to ne činim šamarima, već istinom. Eto, mogla bi i ti nešto korisno i poučno da naučiš.
Upamti, istina je nepobediva!
Dokle god budeš iznosila iskrivljene činjenice, lako ću te virtuelno nokautirati. A upravo si jednu takvu iznela. Kažeš da je protestantizam pošast, zato što su u njihovim redovima prisutni homoseksualnost i brakovi istih i da se zna ko je na čelu njihove crkve. Ne znam na koju protestantsku crkvu misliš (?!), ali me čudi da ne znaš da se upravo u pravoslavnoj crkvi krije najveći broj homoseksualaca (ili odbijaš da prihvatiš tu istinu), kao i da ista odobrava venčanja. Ovde još uvek ne, ali u inostranstvu da.
Ako ne veruješ, preporučujem ti da na you tube-u, odgledaš snimak pod naslovom:
„Gej venčanje M.P. i M.Z. iz Beograda na engleskom u Srpskoj crkvi Sveti Nikola“
Naravno sve se dešava pod dirigentskom palicom pravoslavnih popova.
Petkana,
Takođe, ti preporučujem da na you tube-u, odgledaš emisiju pod naslovom:
„Homosexualci Srpska Pravoslavna Crkva / Serbian“, kao i „Goli život – Kačavenda-Bojan Jovanovski- TV Hapy“
A bilo bi lepo da nam posle gledanja ostaviš ovde i svoje utiske. :)
Mari,
bez ljutnje, niste mi zanimljiv sagovornik. U raspravi sam učestvovala isključivo zbog mogućih konfuzija koje bi zadesile neupućenog bogotražitelja nakon čitanja vaših pisanija. Ovako, mislim da smo svi dali svoj doprinos :)
Želim vam sve najbolje, zaista :)
Petkana,
dostojno nisam, ali, barem, jesam temeljno.
Sveti oci, generalno ljudi iz starine, su bili dosta tvrđi i razumniji. Po sistemu: hoćeš- hoćeš, nećeš- nećeš. I živeli su, naši, zajedno: pravoslavni, katolici, muslimani i ,,mojsijevci“, a zvali su se svi Srbima, čak i Jevreji. U današnje vreme prosto čovek da se zapita šta se to sa nama dešava…
Rekao bih da mi fali čvrstine.
Mari,
daću Vam praktičan savet, kao neko ko je još kao tinejdžer čitao ,,Večernje novosti“. Kao i svi drugi mediji u Srbiji – prodali su se najvećem mafi…pardon, političaru. Slobodni mediji u Srbiji ne postoje. Nisu nikada ni postojali. Dobra stvar kod Novosti i Politike je što se nisu srozali do kraja i postali tabloidi. To je sva razlika. Mora se dobro razmisliti o svemu i potražiti rešenje na više strana. Kao kad idete kod lekara, recimo.
Dobro, ne moraju slike preminulog. Mogli su i da prikažu faksimil veštačenja, ili nešto drugo. Ovako kolaju raznorazne priče i, kako je baba Vanga preminula, teško da ćemo doći do pouzdanog odgovora. Takođe, moram Vam odati priznanje na daru za spisateljstvo. Imate ekstremno bujnu maštu.
Bog nije tukao Adama i Evu, jer nisu bili narkomani. Nisu zapadali u krize. Njihov problem je bio duhovne, ne fizičke prirode. Kako, zaboga, uvek uspete da se uhvatite za nešto što nisam rekao, ili nema nikakve veze ni sa čime?
Mari, cilj borilačkih veština nije postizanje nekakvih viših sfera i jačanje duhovne sile. Cilj je savladavanje protivnika u ratnom okršaju. One priče o mističnim nindža-ubicama i kung fu zen majstorima koji žive usamljeni na planinama su čista popularna fikcija iz druge polovine XX veka. Verujte mi, ni Šao Lin monasi ne žive tako… Onda, postoje i neorijentalne borilačke veštine, a i organi reda izučavaju karate i džudo, što su ništa drugo do japansko pesničenje i rvanje, respektivno. Tako da se ne morate plašiti toga. E, sad, to što sam se davno bavio meditacijom i što je to, u suštini, vid duhovnog samoubistva, jeste sasvim druga tema i nema veze sa učenjem borenja.
Kad smo kod svega ovoga, dozvolićete mi da se malo poigram, pa da Vas ocenim u stilu ,,ringa“. Vaša veština je boks, a stil je agresivni klinč. Zalećete se u protivnika svom silinom, sa najprostijim gardom, čvrsto rešeni da podnesete sve udarce, na koje, uzgred, ni ne obraćate nikakvu pažnju. Vaš optimizam je dostojan jednog ,,kamikaze“, s tom razlikom što je on, ipak, svestan da mu iz određenih razloga ne treba goriva za povratak. Vi ste ubeđeni da dobijate, i to ubedljivo. Međutim, u ringu, takvim stilom se dobija samo nešto drugo. Batine. Jer tu ne postoji mogućnost da se, prosto, ignorišu nečiji ,,argumenti“. Iz tog razloga, možete steći utisak da Vam ne može niko ništa. U realnosti, ljudi se okreću razočarani ili, pak, ,,smoreni“, uvidevši uzaludnost situacije. No, ja ne smatram da ste uzaludni, ali je činjenica da ne želite ravnopravan dijalog. Želite pobedu. E, sad… U traganju za istinom ne pobeđuje onaj ko ima bolje argumente. Pobeđuje onaj koji otkrije istinu, gubi onaj koji ostane tamo gde je i bio. Moji učitelji nisu isključivo sveti oci. Moji učitelji su svi koje sam tog dana sreo, eventualno i progovorio koju sa njima. Jer, ako me i nemaju čemu naučiti direktno, a ono se učim o sebi gledajući njih. Vi nemate učitelja. Odbijate ih. Kažete da verujete jedino Bogu. Ali svaki čovek je njegova slika. U svakome ima makar malko Božije istine. U svačemu.
Otišao sam u žešću digresiju, da ne kažem patetiku, pa bi bilo poželjno da se vratim. Vaša vera, iako ne deluje tako, je sterilna. Rećićete da ste spontani, i to je tačno. Ali defakto živite kao nekada fariseji. Drugačiji ste na taj način što su oni bili opterećeni stvarima koje moraju uraditi (ustati prvo na desnu nogu, onda nazuti najpre desnu sandalu, tada levu, onda zapertlati desnu, potom levu), a Vi stvarima koje nisu ,,košer“, t.j. bavite se krstovima, svecima i dr., ali na potpuno pogrešan način, nebogoslovski način. Sa jedne strane, svaki hrišćanin mora proći kroz takav neki stadijum. Sa druge strane, umerenost je vrlina.
Nemojte misliti da sam od nekih filozofa, koji samo pametuju, a nikad ništa ne rade. Ustvari, tako je. Samo pametujem, mada ponekad nešto i uradim. I nisam duhovnik, nisam čak ni iskusan po godinama, ali tim pre primite moj savet. Savet je: bavite se mnogo više sozercanjem. To je osnova dobrodetelji. Najstrašniji ring je poprište Strašnoga Suda. Tu padamo nokautirani sopstvenim udarcima.
Ovo sve što sam Vam naveo je, ipak, samo korica koju grickamo. Pročitajte, nekad, i dela nekih ljudi koji su zašli u dubinu. Onih koje bezrazložno odgurujete od sebe.
P.S. Onaj video nije pedersko venčanje, to je parastos knezu Pavlu, kneginji Olgi i kneževiću Nikoli, čije su kosti preneli do Oplenca i tamo ih sahranili. Ali jeste bilo pod episkopskom palicom.
Bodin,
Otac Rafailo kao da nas čita..pogledajte njegovo najnovije predavanje pod nazivom „Pokvareni um“..
Petkana,
Baš sam se mnogo naljutila i potresla, što kažeš da ti nisam interesantan sagovornik. :D
Ja tebe uopšte i ne doživljavam kao sagovornika, ili bar ne DOSTOJNOG sagovornika.
Zato ti se vrlo retko i obraćam. Eto, tek toliko, da te malo spustim na Zemlju i demantujem tvoje budalaštine, kojima truješ neupućene bogotražitelje. Nisi ni svesna kakvu konfuziju unosiš.
Ali, tako je to kad živiš u lažima, pa ti, kao što si i sama nedavno priznala „neki đavo ne da mira“.
Želim ti da konačno spoznaš istinu, zaista. :)
Što reče Isus:
„Ako vi ostanete na mojoj besedi, zaista ćete biti učenici moji. I poznaćete istinu, i istina će vas izbaviti.“
Tako i tebe od tog đavola, koji ti ne da mira. :)
Bodine,
Slažem se, da su mediji u Srbiji izgubili slobodu u informisanju javnosti (neki manje, neki više, a neki i totalno). Ali, ta „informisanost“ se odnosi isključivo na politički život, a ne na „Crnu hroniku“.
Tabloidne (trač) novine su odavno izgubile „svoj kompas“, dezinformišući narod. Ali, opet, ta dezinformisanost se odnosi na politički i estradni svet, a ne na „Crnu hroniku“. O tome se radi.
Možda bi se odnosila i na hroniku, ukoliko bi neki političar imao veze sa nekom krimi-aferom, a inače, ne.
Poredići Adama i Evu sa narkomanima, kažeš:
„Njihov problem je bio duhovne, a ne fizičke prirode.“
A kakav je problem kod narkomana, ako nije duhovne prirode?!
Pa, upravo zbog duševne oronulosti, ljudi i postaju narkomani. A tek kasnije, sve ono što sledi kao problem fizičke prirode je samo posledica uzimanja droge. Ali, i dalje ostaje unutrašnji problem – duhovne prirode.
Kada bi se lekari bavili uzrokom narkomanije, a ne njenim posledicama, mnogi narkomani bi bili izlečeni. Da je Peranović nastojao da „štićenike“ (razočarane u život) upozna sa likom i delom našeg spasitelja Isusa Hrista, umesto što je primenjivao „vaspitne mere“, garantujem da bi svi ti narkomani bili izlečeni.
Ne znam, do kog stupnja si ti došao baveći se borilačkim veštinama. Ali znam, da ko god želi temeljnije da se bavi njima, mora ući u svet okultizma, kroz meditaciju.
Evo ti jedna zanimljivost na tu temu…
Jedan poznati hrvatski katolički sveštenik Milivoj Bolobanić se već duži niz godina bavi egzorcizmom (isterivanjem demona). Pre par godina izdao je knjigu pod naslovom:
„Kako prepoznati zamke zloga“ (imaš i na internetu u PDF-u, pa pogledaj), u kojoj je objavio raznorazne primere zaposednutih ljudi, sa kojima se tokom bavljenja svoje „službe“ susretao.
E sad, ja želim da napomenem, da je to čime se Bolobanić bavi (egzorcizam) veliki greh, jer se nigde na popisu Božijih darova, koje je Bog ostavio ljudima, ne nalaze darovi: isterivanja duhova, isceljivanja i vaskrsavanja. Što u stvari znači, da ni sam Bolobanić nije prepoznao „zamke zlog“. :)
Ali, kada demon navodno napušta zaposednutog, kobajagi uplašen molitvama koje su upućene katoličkim „svecima“ i „Gospi Mariji“, kao i prskanjem „svete vodice“, krstom… on uvek iskreno kaže, na koji način je zaposeo neku osobu. Jer naravno da ne može da kaže, da je npr. osvojio osobu preko poroka kockanja, ako se osoba nikada time nije ni bavila. Zato demon kaže iskreno, preko kog poroka je ušao u nekog. Iako napusti tu osobu,to je u stvari samo privremeno. Tek da bi osoba bila ubeđena, kako joj je egzorcista pomogao. Na taj način đavo obmanjuje kako zaposednutog, tako i egzorcistu, koji nije ni svestan da uopšte ne radi za Boga, nego za Satanu.
Dakle, Bolobanić je na ovaj način imao prilike da upozna deo istine, odnosno otkrije preko kojih sve okultnih disciplina, demoni zaposedaju čoveka. Između ostalih on navodi borilačke veštine!
Ali, onaj ko se bavio borilačkim veštinama (ili bilo kojom drugom okultnom disciplinom), nikako ne treba da posećuje kojekakve egzorciste. Ono što je neophodno, jeste da posti i uputi iskrenu molitvu Bogu, da mu preko vere u našeg spasitelja Gospoda Isusa Hrista, oprosti greh i oslobodi ga eventualne zaposednutosti.
Drago mi je, što si meditaciju uspeo da prepoznaš kao „vid duhovnog samoubistva“, jer ona to svakako i jeste. Ali, ne bih se složila, da ona „nema veze sa učenjem borenja“.
Kažeš, citiram: „ne želite ravnopravan dijalog“.
Nemam ja tu šta da želim, ili ne želim. Svi su ovde ravnopravni, zato što svi imaju iste mogućnosti. Sva prava, koja imam ja, imaš i ti i ostali. Zar ne? Prema tome, dijalog je ravnopravan i pošten. I nije tačno, da ja želim pobedu, već se ona jednostavno desi, a samo iz razloga što se služim istinom. Zapravo, ako ćemo iskreno, ja ni ne bih imala protivnike, ako bi se komentatori služili istinom.
I na kraju krajeva, ovde uopšte nisam bitna ja, niti bilo ko kao ličnost, već je bitno da osoba širi istinu, pa ma ko to bio. :)
Petkana,
otac je odlično ispekao podvižnički zanat. Rekao bih da ga je i mnogostruko ukrasio vrlinom, ali ne da da se vidi, pa ne bih nagađao. Odgledaću, hvala. :)
Mari,
čovek je i duh i telo. Fizička smrt je samo privremeno stanje bestelesnosti. Narkomani, imaju ekstremno bolesne i duh i telo. Zato nije tako jednostavno. Batine nisu sredstvo lečenja, nego anestezija. Duh može da pobedi fizičku zavist, ali treba ekstremno mnogo vremena i truda. Čemu mislite da uzdržanje od hrane tokom posta služi? Da je tako lako, ne bi bilo preljubnika, ne bi bilo debelih ljudi, ne bi bilo alkoholičara, ni narkomana. Jeste, sve počinje željom, t.j. duhom, ali se završava i telom i duhom. Stoga nije dovoljno nekoliko ,,Oče naš“. Ili kako već vole TV propovednici da rade na Zapadu.
U svakom slučaju, zato se i zove podvig. Jer je teško.
Nalaze se ,,u popisu“, u Delima Apostolskim.
Pogledaću, ali čisto informativno. Bogu hvala, naša tradicija je prebogata vrlinskim ljudima sa takvim iskustvima. Ili, bolje bi bilo da kažem: tuge i jada, što žrtve sebi dozvoljavaju da dospu u takvo stanje…
Što se borilačkih veština sa Istoka tiče: svakako da ima raznih majstora. Ima i kod nas pripadnika sekti koji se bave time. Ali, podvlačim, ništa nema veze sa demonima, ako ih na silu ne guramo unutra. Ako uspete da mi objasnite kako, n.pr., blokiranje udarca rukom oslikava neke hinduističke ili šamanske obrede, rekao bih da ste u pravu. Ali to, prosto – nije tako. Udarac pesnicom je udarac pesnicom. Da li me tome uči jogin ili svetac – nebitno je. Ako hoćete da se bavite filozofijom i etikom ratničkog duha različitih Orijentalaca, onda je to sasvim druga tema.
A na osnovu čega znate da ste baš Vi u pravu, a ne milijarde dokazanih bogotražitelja i podvižnika? Pročitali ste Sveto Pismo 5, 6, 20, 100 puta? Koliko je onih koji su ga znali naizust? Znate li da ga naši sveštenici na Liturgijama pročitaju… Iskreno, ne mogu da prebrojim koliko puta godišnje… Što bi Aboridžini rekli: ,,Postoji broj jedan i postoji broj mnogo.“ Na osnovu čega ste sigurni, a sigurnost je od krucijalne važnosti, da ste sve razumeli kako treba? Ako ste u pravu, nema problema, priznaću Vam. Al’ sad me zanima kako znate da jeste.
I da, veoma ste bitni Vi, posebno kao ličnost. Kao i svi ostali. Da nismo bitni, ne bismo bitisali.
Dokonih li ljudi!
Da li ste vi braćo i sestre pravoslavne svesni jedne jednostavne istine, niko nije skolastičkim putem prešao u pravoslavlje ali jeste u rimokatoličanstvo i protestantske sekte. Govorima i pisanjima se ne prevode zabludeli, oni dolaze u pravoslavlje kad ih dotakne Duh Sveti dal kroz ikone, liturgiju, mošti, crkvu ili Sveto pismo.
Džaba pričate sektašima i ateistima, jer su oni utvrdjeni u svojoj „veri“.
Mari je osoba koja je potpuno izgubila razumno i smireno promišljanje. I sad vi pokušavate da njenu manijakalnu energiju neutrališete. Čime?
Ona se drži čvrsto Biblije koju su napisali Sveti a te iste Svete u isti mah pljune! U Bubliji je doslovno napisano za umrle da su usnuli ali ona to ne prihvata. Ne prihvata Vaskrsenje, ne prihvata oživljavanje umrlih kroz Biblijske primere.
Shvatate li koji je to pad i opsednutost, nalik na kalviniste. Forma postaje važnija od suštine. Ona i ne zna šta šta čita, ona vidi samo ono što joj se dopada, jer ju je strast obuzela.
A sam autor članka je tek izgubljen u svemiru nagadjanja. Pa i pisanje o snazi reči kod jevreja je samo promovisanje Kabale i magije, gde čovek vlada prirodom a ne da Bog vlada čovekom
Šta vi pravoslavni tražite u ovakvim glupim okvirima gde nema ničeg što je za dušu korisno, samo vlada bezumlje i greh lako izgovorenih reči.
Tihovanje braćo i sestre. Nek bezbožnici i sektaši idu svojim putem a ako imalo vrede u srcu svom maći će Bog način da se oslobode svojih zabluda.
U pravu ste Djordje.
Upletosmo se u djavolje mreže, pa mudrujemo i dangubimo.
Složio bih se, a i ne bih se složio.
Ne bi sveti oci tolike knjige pisali, posebno o lošim navikama i jeresima, da je sve to džabe. Da ne govorimo da su mnogi diskutovali i sa svojim mučiteljima. Nekada da ih izobliče, nekada da ih privedu Veri.
Što se mene tiče, niti sam duhovnik, niti prozorljivac, da bih umovao kad je i šta korisno i kome. Ako me neko pozove na razgovor – odgovoriću. Dovoljno sam dokon. A šta će Bog da čini i preko koga – Njegova je volja.
No, istina je da ovakve debate deluju potpuno neukusno. U takvim vremenima živimo. I, šta sad? Da ćutimo? Da se večito uklanjamo? Da ,,ne trošimo reči“? Jer smo pametniji? Ne, nismo. Ni bolji. Drugačiji jesmo. Ali ništa ne postižemo slabim silama našim, no Silom Jakoga.
Međutim, ako je noga ozleđena, hoće li ruka reći: ,,Ma, šta ćeš mi ti… Samo hodaš okolo, a ja to nikad ne bih radila.“? Ili će da je maže melemom? Ako neki ne odgovara, tu je drugi, treći…
Bodine,
Objasni mi, kako to misliš da „batine nisu sredstvo lečenja, nego anestezija“(?!).
Otkad to batine, mogu da deluju poput anestezije?!
Po toj tvojoj logici, lekari bi trebali bolesnika da isprebijaju, pre nego što ga npr. operišu (?!). :)
I nije tačno da je duhu potrebno „ekstremno mnogo vremena i truda“, da bi pobedio fizičku zavisnost. Ako ti misliš da su: droga, alkohol, cigarete, blud, prejedanje… fizički problemi, grdno se varaš. Kao što rekoh, glavni problem je duhovne prirode, a fizička zavisnost je samo manifestacija duhovnog problema. Niko se nikada ne bi odao nijednom poroku, da prethodno nije postojao problem duhovne prirode. Ono što potom sledi kao fizička zavisnost, je samo posledica duševne praznine i oronulosti duha. Onog trenutka, kada se osoba duhovno ispuni (tako što prihvati Isusa), sve fizičke zavisnosti – nestaju! Kada čovek upozna istinu kroz Isusa, ona ga oslobađa svih poroka. On vrlo dobro zna, koje ga muke mogu čekati na Sudnji dan, ukoliko nastavi sa svojim porocima. I upravo zato će ih samoinicijativno napustiti. Jer, ako je najozbiljnije shvatio opasnost koja mu predstoji, on će se oprostiti od svojih poroka, ma kako to bolno bilo (to je onaj bolni krst, o kom sam pisala).
Isus je to na metaforičan način predstavio, kada je rekao:
„Ako li te ruka tvoja, ili noga tvoja sablažnjava, odseci je i baci od sebe. Bolje ti je ući u život hrom ili kljast, nego li s’ dve ruke i dve noge da te bace u oganj večni. I ako te oko tvoje sablažnjava, izvadi ga i baci od sebe. Bolje ti je s’ jednim okom u život ući, nego s’ dva oka da te bace u pakao ognjani.“
Isus je želeo da nam poruči, da ako nas vuče bilo kakav porok, trebamo odmah da ga odbacimo od sebe, tako što ćemo najozbiljnije shvatiti opasnost Sudnjeg dana.
Ti misliš da se ljudi ne bi oslobodili poroka, kada bi ozbiljno shvatili kakve ih muke čekaju na Sudnji dan, ako nastave sa istim?! Još kako bi se oslobodili!
Pa, niko nije budala, da dozvoli sebi da zbog: alkohola, cigareta, droge… bude mučen, dokle god ne bude uništen u Ognjenom jezeru. Zar bi iko želeo da izgubi pravo na večni život?
Eh, samo kada bi znali istinu… ma, trgli bi se u momentu. Evo ti jedan primer iz običnog života…
Mojoj komšinici je lekar dijagnostikovao početni stadijum raka. Savetovao joj je, da ukoliko želi da spreči dalje širenje raka i omogući organizmu da se izleči, mora radikalno promeniti svoj dotadašnji način života, tako što će izbaciti nezdravu ishranu, ali i ostaviti cigarete.
Shvativši ozbiljnost situacije u kojoj se našla, ona je istog trenutka, zabrinuta i uplašena za svoj život, čvrsto odlučila da ostavi cigarete i naravno promeni ishranu. Tako je i bilo. Nikada više nije zapalila nijednu cigaretu! A bila je baš strastveni pušač i to sa dugogodišnjim „stažom“, pa joj niko nije verovao, da će uspeti da izdrži. A evo, ima već nekoliko godina kako ne puši i uspela je potpuno da se izleči.
Znači, kada čovek, ozbiljnije shvati opasnost, koja mu može predstojati, on se olako trgne iz bilo kog poroka. Pogotovo kada ozboljno shvati Sudnji dan.
Tako da, samo ljudi koji ne shvataju ozbiljno (ili ne žele da shvate) Isusov ponovni dolazak, odnosno njegov strašan sud, dozvoljavaju sebi kojekakve „užitke“.
E, zato imamo: preljubnike, debele ljude, alkoholičare, pušače, narkomane…
Pitaš me koliko sam puta čitala Bibliju?
Uopšte nije važno, koliko je neko puta čitao Bibliju. Može neko da je pročita i 100 puta, a da je nije razumeo, što si i sam shvatio pa me zato pitaš: „Na osnovu čega si tako sigurna da si razumela Bibliju?“
Formulisaći pitanje koje si mi postavio, upotrebio si reč „sigurna“. A upravo se tu i krije odgovor.
Vidiš, i sam si primetio da sam SIGURNA.
Siguran može biti samo onaj ko je upoznao istinu!
Dugo sam lutala, tragajući za istinom. I bila sam nesigurna, dokle kod je nisam otkrila. Sada, kada je poznajem, nema više nesigurnosti, ali ni mogućnosti da me neko može prevariti tj. ubediti u nešto što znam da nije istina. Apsolutno NIKO me ne može ubediti u neki zagrobni život ili u „svece zaštitnike“. Dok nisam poznavala istinu to je bilo moguće, sada kada je poznajem to je nemoguće.
Druga stvar, onaj ko je spoznao istinu, on želi i da je podeli s’ drugima, jer želi ljudima da sruši iluzije kojima robuju. Ali, to nije tako lako… Problem je što mnogi ne žele da je čuju, jer im je isuviše bolno da napuste svoja iskrivljena verovanja, tradiciju, običaje…
Ako jednog dana i ti otkriješ istinu, shvati ćeš o čemu sam ti pričala…
I na kraju, da ti kažem, da si me pogrešno rezonovao, kada sam rekla da nisam bitna kao ličnost (niti bilo ko). Jer, naravno da nisam mislila u životnom smislu. Zato sam jasno napomenula „ovde“. Dakle, OVDE ( na ovom sajtu) nije bitno, da se istakne ličnost nekog komentatora, nego je važno da se kroz ličnost komentatora istakne istina. :)
(Crni) Đorđe, :)
Budući da si se prvi put uključio u ovu temu, a da si to učinio bez prethodnog izlaganja o tome šta misliš o samom tekstu autora, pa čak se nisi udostojio da napraviš neki pristojan uvod, u kom bi makar uljudno pozdravio komentatore (bez obzira na različita gledišta), već si komentar odmah započeo opaskom „Dokonih li ljudi“, dovoljno govori o tebi kao osobi.
Tako da, ako je ovde iko „izgubljen u svemiru“ onda si to definitivno – ti, jer se ponašaš kao da si pao s’ Marsa.
Drugo, sama činjenica da nas proglašavaš „dokonima“, jasno ukazuje da religiozne teme doživljavaš kao zaludne, a nas komentatore, kao osobe koje besmisleno troše svoje vreme.
E vidiš, tako je to iz tvog ugla posmatranja, dok je iz mog ugla drugačije.
Pre svega, ovde niko ne dežura 24h dnevno, pa da kažeš da je „dokon“, već se komentatori povremeno uključe, kako bi iz učtivosti i pristojnosti odgovorili na nečiji komentar.
Postoji li interesantniji način da se iskoristi čudo tehnike zvano internet nego da se povede žustra religiozna rasprava u kojoj će svako izneti svoje stavove? Za mene ništa interesantnije!
Međutim, tvoj je problem, što ti smatraš da svi moramo razmišljati isto (pravoslavno) i što ti sve mimo tog okvira, tretiraš kao jeres (sektaše).
Zato i pitaš „čime da se moja „manijakalna“ energija neutrališe?“
Zapitaj se prvo, zašto bi bilo ko ovde, bilo čiju enegriju trebao da neutrališe??? Zato što se ne slaže sa tvojom?!
A to što si moju energiju okarakterisao kao „manijakalnu“, za mene lično je kao da si mi uputio kompliment, jer na neki način opisuješ da je ona žestoka. Tako da ti hvala na tom opisu. :)
Vidi se da smatraš da na ovom sajtu, pravoslavci ne bi trebali da razgovaraju sa verskim neistomišljenicima, jer to potvrđuješ svojom konstatacijom, obraćajući se pravoslavcima:
„Džaba pričate sektašima i ateistima, jer su oni utvrđeni u svojoj veri.“
Đorđe, jedini koji je ovde „utvrđen“, da ne kažem zacementiran, jesi ti, u svojoj pravoslavnoj „veri“. Čovek ne sme sebi da dozvoli da zbog verskih neslaganja ne razgovara sa neistomišljenicima.
Iskreno, smatram da nisi zaslužio ni da ti se obratim. Ali to ipak moram učiniti, da bih demantovala neistine koje si izneo o mojim religijskim stavovima. To činim zbog potencijalnih komentatora, koji se budu naknadno uključivali (jer mnoge mrzi da čitaju sve komentare koji su prošli) pa da ne budu u zabludi čitajući tvoj komentar, pun neistinitih tvrdnji. Evo tih tvojih komentara koji su u direktnoj suprotnosti sa mojim…
1) Ja kažem da su jedini svetitelji koje poštujem Biblijski svetitelji.
– Ti kažeš da ja te svetitelje pljujem.
2) Ja kažem kako doslovno tumačim Biblijske stihove koji kažu da su umrli, u stvari usnuli.
– Ti kažeš: „U Bibliji je doslovno napisano za umrle da su usnuli, ali ona (ja) to ne prihvata (?!).
3) Ja sve vreme pričam kako će Isus doći i uskrsnuti mrtve, kako bi im sudio.
– Ti kažeš: „Ona (ja) ne prihvata vaskrsenje.“
4) Ja dajem Biblijski primer, kada je Isus vaskrsao Lazara, oživeći ga tako posle 4 dana.
– Ti kažeš: „Ne prihvata(m) oživljavanje umrlih kroz Biblijske primere.
E, sad samo da te pitam – U čemu je tvoj problem???
Da li ti ne vidiš dobro? U tom slučaju ti preporučujem da pothitno kupiš naočare.
Ili možda, ne znaš da čitaš? Ili naprosto voliš da izokrećeš stvari, odnosno izmisliš nešto, onako kako to tebi odgovara?
Pa još na kraju svega ovoga kažeš:
„Ona ne zna šta čita, ona vidi samo ono što joj se dopada, jer ju je strast obuzela.“
Urnebesna komedija :D :D :D
Biće da si pobrkao neke lončiće, jer ova tvoja rečenica, na fantastičan način opisuje upravo tebe.
Zanimljivo je da i na početku, i na kraju svoga izlaganja, obraćaš se isključivo pravoslavcima, nazivajući ih braćom i sestrama. Našao si ovde sestru po tom maniru „Petkanu“. :)
Na taj način, opet pokazuješ koliko si ortodoksan u svojoj „veri“.
E, blago tebi Đorđe, kad isključivo na osnovu religiozne pripadnosti doživljavaš nekog kao brata ili sestru. ccc :)
A da si ikada, pročitao makar početak Biblije, odavno bi ti bilo jasno, da smo svi mi braća i sestre, jer potičemo od istog čoveka i iste žene – Adama i Eve. :)
Iskreno se nadam, da će Bog naći način, da probije tu tvoju „zacementiranost“, kako bi se oslobodio svojih zabluda (predrasuda). :)
Mari,
mislim da sam bio dovoljno jasan. Kao čovek koji je poznavao nekoliko okorelih narkomana savršeno razumem metode iz Crne reke. I ne interesuje me filozofiranje na tu temu. Ako ne razumete o čemu pričam – u redu. Ne može se sve ni objasniti. A ,,otkrivanje“ Boga ne menja ništa u čovekovoj psihičkoj svesti. Apsolutno ništa. Potreban je izuzetan napor volje, da bi se čovek upodobio visinama Nebeskim. Ko Vam kaže da je to puc prstima i sad si hrišćanin – obmanjuje i Vas i sebe. Mislim, bez Boga je prestanak sa grešnim stilom života nemoguć. Al’ ništa ne biva ni bez čovečije muke. Jer, šta će biti kada se blagodat povuče? Onaj koji se nije odvikao od greha će mu se povratiti. Dakle, hrišćaninu predstoji životni trud odvikavanja. E, čoveku koji se mnogo trudi Bog vremenom otkriva Sam Svoje tajne. Molitva, podvig, pa tek onda dobijamo poznanje vere i, ono najvažnije: poznanje sopstvenih grehova. Isprva na nivou savesti, pa onda sve jače i dublje. Čovek tu nema nikakvih zasluga. Zabadava mu se daje. Ono ,,i od punosti Njegove mi uzesmo blagodat za blagodaću“.
Dobro ste rekli, nije bitno koliko je ko puta pročitao Pismo, jer to ništa ne znači. A koliko ste svojih grehova pobrojali? Koliko ste ih ispravili, za koliko se još uvek trudite? (Ne očekujem da mi zaista odgovorite, ali se nad ovim zamislite.) Jer ovo je ono što je zaista bitno. Kako ste sigurni da ste svoj vid unutrašnji očistili dovoljno, da možete Istinu sagledati? To što ste sigurni u sebe malo znači. Jer i mučitelji hrišćana su isto tako bili sigurni. Jeretici su bili i još uvek su sigurni. Muslimani, budisti, pagani su podjednako u sebe sigurni. Na osnovu čega ste Vi sigurni? Jer, znate, možda Vam se ne sviđa, ali Bog je nesumnjivo sebe projavio kroz ljude. Pravoslavnih potvrda kroz istoriju ima mnogo. Tvrdite da ne pripadate nijednoj veri od ovozemaljskih, što će reći da ste jedina koja Pismo razumete (ili barem jedna od šačice ljudi). Ako je tako, pitam Vas, ima li Bog za Vas neke posebne planove? Ili se bliži Sud? I zašto smo trunuli skoro 2000 godina u neznanju, do ovoga časa? Ne usuđujte se da mi kažete da imamo Pismo, pa smo mogli sve da pročitamo ,,crno-na-belo“. Da je dato svakome da čita i razume, ne bi bilo nesuglasica.
A rećiću Vam zašto nije svakome dato da tumači. Jer je nebitno. Znanje o Raju, paklu, Sudnjem Danu – malo nam koristi. Dovoljno je da smo svesni da su tu, odn. da će biti. Ono što je svakome dato da shvati i nauči su: smirenje, pokajanje, krotost, pravednost, ljubav(milosrđe), čistota (srca), mir i postojanost. Tim redosledom. Ako hoćete da išta znate u životu – morate biti ,,nišči duhom“. Manimo se kojekavih tumaranja po paklu i budućnosti – u ovome je stožer svačijeg spasenja. A to nemate…
Dobro razmislite o ovome. Razumeo sam Vas sve u potpunosti, od Vašeg prvog komentara.
~Mari
Što se tiče pisanja pod drugim imenom – „osnovano“ sumnjam da su pojedini komentari, po pravilu prosti i neprimereni (al`sam fin), upućeni meni od iste osobe pod različitim imenima. To je povod za komentar, a ti si bila tu za provokaciju, zbog prvog pozitivnog komentara na tvoje pisanje i šoka koji si doživela.
A sad ozbiljno pitanje: koji je po tebi momenat kada će se Isus ponovo pojaviti i prikazati, jer nema razloga da se ne prikaže kad se pojavi, jer „treba suditi ljudima“? Pošto kažeš da veruješ u njegov povratak, znači nije se prikazao ni tebi lično iako u to iskreno veruješ, o meni neću ni da govorim. Prošlo je manje više dve hiljade godina, možda malo za natprirodne mere i pojmove, ali za ljude nepojmljivo mnogo. Šta to treba da se desi, što se nije već desilo, da bi se povratak ostvario?
Ostalo, u šta veruješ, može da ima i drugo objašnjenje. Može da bude bajka, može da bude delo nekoga čije je znanje u to vreme bilo na mnogo višem nivou od drugih, jer ne treba zaboraviti da i dan danas ne postoje objašnjenja za piramide, kalendare, rešetku zemlje, energetske izvore, odnosno da ovo nije najpametnija civilizacija koja obitava na zemlji. Primitivnom narodu su mesec, sunce, gromovi, zemljotresi, duge, vetrovi, bili vezani za božanstva, jer su neobjašnjivi, a dovoljno je da neko elokventan i pametan to upotrebi za neki cilj.
Tačno je, ne verujem u natprirodno, ali verujem u Stvoritelja. Ni planeta ni ljudi nisu stvoreni u nekom bum bumu, parenjem ameba ili sličnoj gluposti. Sve je to delo inteligentnog dizajna. Svi smo i vernici i ateisti. Ko li je u pravu, odnosno, šta je istina? Mnogo toga je izgleda zapisano u Bibliji, mnogo je toga skrivenog i ne može se bukvalno prevoditi i tumačiti. Treba otkriti šta je taj um hteo da nam poruči.
@ Aleksandar
Zasto mislite da bi svoritelj `morao` nesto da nam poruci ? Sta ako smo mi samo nusproizvod neke njegove `kombinacije` ? Ako je tacno da je svemir onoliki kolikim ga danasnji naucnici smatraju i ako postoji dugo koliko oni smatraju , nije li pretenciozno do besvesti misliti da ljudska vrsta tu ista znaci ?
Aleksandre,
dozvolite da dam odgovor na Vaše pitanje.
Ako gledamo po Otkrovenju i Poslanicama, kraj ovakvom svetu treba da dođe kada se ,,ukloni onaj koji sad zadržava“. Bilo je raznih ideja o tome ko bi tačno mogao biti taj, jer tumači ne moraju nužno biti duhovni ljudi; najverovatnije se misli na Duha Svetog. No, bilo kako bilo, kraj će biti kada broj istinskih hrišćana spadne na relativno mizernu notu. Ako mene pitate, to je najbolji argument protiv svih nepravoslavnih, jer jasno stoji u toj istoj Bibliji i da Crkva neće nikada nestati i da se teško piše onome ko menja sadržaj nauke. Dakle, svi ti moderni ,,bogoslovi“, koji veruju da baš oni znaju sve, a da je pre njih bila laž – mogu da budu samo jeretici. Jer, da je pravih hrišćana nestalo, t.j., da su ostali samo lažovi- smak sveta bi odavno započeo. Jedini hrišćani su, stoga, pravoslavci, ne zato što smo bolji od drugih, nego zato što držimo sve što smo dobili u Istini. Zato bih Vam savetovao da vodite računa kome poklanjate poverenje (u verodostojnost), kada bogoslovite.
Vojsije,
kao nekadašnji student astronomije i astro-fizike (batalio jer se uverio u besmislenost izučavanja istih u našim uslovima), mogu Vam odmah reći da naučnici većinom ne govore istinu, kada je postojanje svemira u pitanju. Prvo, niko ne može zaista da da odgovor na to pitanje. Drugo, i da može – ne bi, jer je plaćen da peva konstantno istu pesmu. Ustvari, ne radi se tu toliko o pohlepi, koliko o uceni. Reći da Zemlja nije stara milijardama godina će, u najbolju ruku, učiniti da ostanete bez posla i postanete nepoželjna ličnost ,,za saradnju“. U malo gorem obliku, sledi medijska i kolegijalna ,,satanizacija“.
E, sad. Da, može biti da se Zemlja hladila jako dugo, onda se formirale magmatske stene, itd. Ali, tu su drugi faktori koji ukazuju da Zemlja ne može biti starija od nekih 25000 godina, grubo rečeno, kao što su slabljenje Zemljinog magnetnog polja, procenat ugljenika u atmosferi i tome slično. Ustvari, Zemlja je stara od nekih 6000 do 30000 godina, ako hoćemo da malo damo mesta špekulacijama. Naučnim metodama se ne može pouzdano tvrditi, niti će ikada moći. Osim ako ne napravimo vremeplov i obavimo merenja u prošlosti. Drugim rečima, sve ,,milijarderske“ teorije su plasirane na osnovu vešto iskonstruisanih i spinovanih polu-istina i, da budem baš grub, na osnovu pogađačkih sposobnosti određenih ličnosti. Fantaziranja. Šta da Vam kažem, kada je u mojoj klasi barem pola studenata verovalo u horoskope… To su naši naučnici.
~Vojsije
Moramo pretpostaviti da život, ljudi i sve oko nas ima nekog smisla. Razmišljati drugačije, suprotno, nema smisla. U odredjenim naučnim krugovima prevladava mišljenje da se nešto dešavalo 10,000 godina pre n.e. da je neka kataklizma, izazvana možda pomeranjem polova, izazvala potop, opisan u svim religijama, koji je uništio ili sakrio sva do tadašnja dostignuća civilizacije naprednije od današnje. Ta ista civilizacija, svesna pretstojeće kataklizme, ostavila je poruku onima koji će preživeti, budućim generacijama. Izgleda da Atlantida nije samo mit.
Čini se da je sa tom zaostavštinom neko upoznat, a i da nije slučajnost što su masonski simboli šestar i ugaonik, jer su to jedini alati koji su potrebni da bi se, primenom fibonačijevog niza i odnosa zlatne sredine, shvatila „gradja“ svemira, ljudskog tela, zvuka, svetlosti.
Primera je dosta: spirala nastala u ovim odnosima je prirodni tok vode kad otiče u slivnik, forma vazduha u vihoru, odnos izmedju kostiju kod čoveka, dužina ruku i nogu, udaljenost od pupka do palca i od pupka do glave. Sa time je bio upoznat i Da Vinči crtajući ljudske ruke, ili njegov poznati vetruvijski čovek i kvadriranje kruga. U muzici, harmonika zvuka je bolja kad se žice kod gitare pritiskaju na mestu odredjenog preseka, a kod klavira kad je podešen na diatonsku skalu posle sedme note ponavlja se lestvica, nova oktava sa istim promerom, a što je najzanimljivije, ukoliko bi postojao klavir sa 49 oktava note dve najviše oktave odgovaraju frekvcenciji boje svetla. Gradja materije, zvuk, svetlo – sve što nas okružuje i čini život.
Zašto sva ova priča – mnogo toga je sadržano u misteriji piramida i drugim zaostavštinama, što samo ukazuje na poruku nekog mnogo pametnijeg od robova i faraona. Nema druge logike osim da je to poruka nekom u budućnosti. Zato i treba pravilno shvatiti poruke iz Biblije o stvaranju sveta – šta znači glas, svetlo, dani u kojima je Bog stvarao. Kad kažem Bog – mislim na Stvoritelja.
Bodin je u pravu kad komentariše naučnofantastične teorije o postanku i opstanku zemlje. Većina je rezultat lične promocije i ambicija, dok druge imaju cilj da nas upute na pogrešan kolosek, jer neko ne želi da se znaju neke istine.
~Bodin
Zašto i dalje tolika isključivost? Razumem da ste iskren vernik, ali biti toliko (bez uvrede) zadrt da se opstanak sveta vezuje za poslednjeg pravoslavnog hrišćanina, nije, najblaže rečeno rezonsko razmišljanje. Nema logike.
Aleksandre,
Kad si tako ozbiljno postavio pitanje, onda da ti i ozbiljno odgovorim. Tvoje 1. pitanje je glasilo:
„Koji je po tebi momenat kada će se Isus ponovo pojaviti i prikazati, jer nema razloga da se ne prikaže kad se pojavi, jer „treba suditi ljudima“?
Pa, naravno da će se prikazati ljudima. Kako drugačije?! Biblija je vrlo jasna po tom pitanju i lepo kaže da će Isusov ponovni dolazak biti vidljiv. To vidimo u „Jevanđelju po Mateju“ 24. glava, 27. i 30. stih koji kažu:
„Jer kao što munja izlazi od istoka i POKAZUJE SE do zapada, takav će biti dolazak Sina čovječijega“ , „… I UGLEDAĆE Sina čovečijeg, gde ide na oblacima nebeskim sa silom i slavom velikom.“ ( Napomena: U Bibliji se UVEK pod terminom „Sin čovečiji“ podrazumeva Isus!)
Isusov vidljiv dolazak takođe vidimo i u „Otkrivenju“ 1. glava, 7. stih:
„Eno, ide (Isus) s’ oblacima, i UGLEDAĆE GA SVAKO OKO, i koji Ga probodoše (pošto će ih prethodno uskrsnuti); i zaplakaće za Njim sva koljena zemaljska. Da, zaista.“
A momenat Isusovog dolaska ne zna niko! Biblija je i tu vrlo jasna. Isto pitanje su Isusu postavili i Njegovi učenici, kad su Ga pitali: “ Kaži nam kada će to biti?“ I evo šta im je Isus odgovorio:
„O danu tome i času niko ne zna, ni anđeli nebeski, do Otac moj sam. Jer kao što je bilo u vreme Nojevo, tako će biti i u dolazak Sina čovečijeg. Jer kao što pred potopom jeđahu i pijahu, ženjahu se i udavahu do onoga dana kad Noje uđe u kovčeg, i ne osetiše dok ne dođe potop i odnese sve, tako će biti i dolazak Sina čovečijeg.“ – Matej 24. glava, od 36. stiha pa nadalje
(Napomena: Pre potopa, nikada nije padala kiša, pa kada je Noje upozoravao ljude da će s neba padati voda, niko mu nije verovao (osim njegove porodice) i svi su ga ismevali kad ih je pozivao u svoju barku. Međutim… kada su prve kapi kiše krenule da padaju, nisu znali šta ih je snašlo, jer nikada pre toga nisu tako nešto videli, pa nisu poverovali da je tako nešto moguće.) Zato se u 42. stihu, Isus obraća sledećim rečima:
„Stražite dakle, jer ne znate u koji će čas doći Gospod vaš. Ali ovo znajte: Kad bi znao domaćin u koje će vreme doći lupež, čuvao bi i ne bi dao potkopati kuće svoje. Zato i vi budite gotovi, jer u koji čas ne mislite, doći će Sin čovečij.“
Da rezimiram, Isusov dolazak biće sasvim iznenadan i neočekivan, čak i za one koji u to čvrsto veruju (a ja sam svakako jedna od njih).
Tvoje 2. pitanje je glasilo:
„Šta to treba da se desi, što se nije već desilo, da bi se povratak (Isusov) ostvario?“
I ovakvo slično pitanje su takođe učenici postavili Isusu upitavši Ga:
„I kakav je znak tvoga dolaska i posletka sveta?“ A Isus im je odgovorio kroz sledeće rečenice, u kojima je upozorio šta će se sve dešavati neposredno pred sam Njegov dolazak (kako bismo predosetili da se to vreme približilo), a ja ću ih jednu po jednu objasniti:
„Čuvajte se da vas ko ne prevari, jer će mnogi doći u ime moje govoreći: Ja sam Hristos. I mnoge će prevariti.“
– U poslednje vreme, sve je više „duhovnih učitelja“, koji govore da su oni „bogovi“ jer su navodno dostigli taj neki „duhovni mir“ (čitaj, opseli ih demoni), pa ubeđuju druge da će i oni postati „bogovi“, ukoliko slede njihova uputstva. Takođe ovo je vidljivo i u mnogim crkvama, jer su popovi preuzeli ulogu „boga“, pa smo došli u situaciju da se ljudi ispovedaju njima, a ne Bogu! Vrlo je moguće da će se i sam Antihrist predstaviti kao Isus Hrist i to će biti vrhunac te obmane.
„Čućete ratove i glasove o ratovima. Gledajte da se ne uplašite, jer treba da to sve bude, ali nije još tada posledak.“
– Svedoci smo kako se poslednjih godina sve češće vode ratovi, pod izgovorom da je to zbog navodnih terorista, koji (gle čuda) čak u tim napadima izvršuju samoubistvo (npr. zakucavaju se otetim avionima u oblakodere, a potom se čelična konstrukcija ruši kao kula od karata (tragikomično :( :) ), ali ovaj „kratkometražni film“ sa crnim humorom očigledno funkcioniše kod mnogih ljudi, jer ga doživljavaju kao stvarnost, a ne iluziju (fotomontažu). Nažalost, takvih „filmova“ u kojima su teroristi glavni negativci ima na pretek, jer dokle god budu postojali, postojaće i izgovori zapadnih sila za vođenje rata. U pozadini svega, stoji sam Satana, koji deluje preko tajnih društva (masona, iluminata, templara…). Znači, to su ti neki ratovi, o kojima svi čujemo, ali Isus kaže da to nije ono najgore i da posle toga sledi nešto mnogo gore, pa nastavlja:
„Jer će ustati narod na narod i carstvo na carstvo…“
– Ovde Isus predviđa ogroman sukob među narodima. Sasvim je izvesno da u bliskoj budućnosti možemo očekivati „Treći svetski rat“. Ironično je, ali istina, da tajna društva preko američkih visokobudžetnih filmova, uvek nagoveste šta sledi. Tako su još pre nego što su „Kule bliznakinje“ bile srušene, to sve lepo „predvideli“ u svojim filmovima. U poslednje vreme se pojavljuju filmovi u kojima se promoviše izbijanje „Trećeg svetskog rata“, koji će biti objavljen Rusiji, a na ostalim zemljama biće da odluče da li će se priključiti „istočnom taboru“ ili „zapadnom“.
„I biće gladi i pomori…“
– Primetno je da iz godine u godinu, ima sve više siromašnih u svetu (npr. grčka kriza, engleska kriza, turska kriza…), a o migrantima koji su bili prinuđeni da napuste svoja ognjišta ostavši bez najosnovnijih uslova za život, da i ne pričam.
„…i zemlja će se tresti po svetu.“
– E sad će neko reći da je uvek bilo zemljotresa. Da, tačno, ali oni nisu bili tako učestali i jaki. Ako pogledaš statistiku zemljotresa, uočićeš da su oni poslednjih godina po broju rapidno porasli, kao i da su sve intenzivniji.
„A to je sve početak stradanja.“
– Dakle, početak je već počeo. Možemo očekivati da se katastrofe (poplave, zemljotresi, olujni vetrovi…) sve više uvećavaju. Baš kao i ekonomska i društvena kriza.
„Tada će vas predati na muke, i pobiće vas, i svi će narodi omrznuti na vas, imena mojega radi. I tada će mnogi sablazniti, i drug druga izdaće, i omrznuće drug na druga.“
– Ovo je jako bitno. Pred sam Isusov dolazak, zbog katastrofa, biće doneti posebni religiozni zakoni, koje će osmisliti Antihrist, jer će zahvaljujući njemu biti uspostavljen mir na zemlji. Međutim, svako ko bude odbio da se drži tih zakona, pretiće mu smrću. E, tu će vera biti na ispitu. Da li ćemo da poštujemo zakone koje je propisao Satana, ili zakone koje je propisao Bog. Mnogi će iz straha da ne izgube svoj život, odlučiti da prihvate Satanine zakone. Dodatni problem biće onima koji uopšte ne poznaju Bibliju, jer neće imati pojma da se pokoravaju Sataninim zakonima. Biblija kaže da će biti u opasnosti svako ko odbije da se pokloni IKONI zverinoj. A s’ obzirom da se mnogi ljudi klanjaju ikonama (pogotovo pravoslavci), možemo očekivati da će olako prihvatiti takav zakon, ubeđeni da je to nešto dobro, a u stvari će tako sebi prepisati večnu smrt na Isusovom sudu. Oni koji odbiju da se poklone toj ikoni, čak i ako izgube svoj život, znaće da će ih Isus uskrsnuti, tako da ih to uopšte neće potresti, već će dostojanstveno izgubiti svoje živote.
„I izići će mnogi lažni proroci i prevariće mnoge.“
– Sećam se kada su pre par godina, televizije bile preplavljene raznoraznim „vidovnjacima“ (gledači u tarot karte, pasulj, kukuruz, astrolozi, numerolozi, razni bioenergetičari, beli magovi…), od kojih me podilazila jeza. Hvala Bogu, pa smo jedno vreme mogli da predahnemo, ali kako vidim počinju ponovo da se vraćaju i to na velika vrata. Sve su to Satanine sluge! Na našim prostorima je sve počelo od Tarabića, pa preko baba Vange, vidovite Zorke, do Milana tarota i ostalih prevaranata. Na stranim televizijama su aktuelni oni koji komuniciraju sa „duhovima“, kao i tzv. ufolozi, koji nam „predviđaju“ bliske susrete „treće vrste“.
„I pošto će se bezakonje umnožiti, ohladneće ljubav mnogih.“
– U poslednje vreme, crna hronika je baš aktuelna. Taman pročitamo o nekom užasnom zločinu i pre nego što i uspemo da se oporavimo, već se pojavljuje novi, još gori. Evo, priseti se samo koliko je samo od početka ove godine stravičnih zločina počinjeno, pa će ti biti sve jasnije. Ljudi postaju sve hladniji, jer su naprosto oguglali na sve vrste zločina, pa ih više ništa ne može emotivno dotaći.
„Ako vam dakle kažu, evo ga (Isus) u pustinji ne izlazite, evo ga u sobama ne verujte.“
– Šta je Isus ovim želeo da kaže? S’ obzirom da Satana i njegovi demoni imaju moć da se pretvore u bilo koju osobu, pa i Isusa, iskoristiće tu priliku tokom poslednjeg vremena, tako što će se pojavljivati na raznim spiritističkim seansama, gde će se lažno predstavljati kao Isus. Zato Isus upozorava da nikako ne nasedamo na takve trikove, i kaže da će Njegov dolazak biti vidljiv za svakog čoveka, a ne samo za grupicu ljudi. Oni koji nisu čitali Bibliju, nasešće na demonske trikove, jer ne poznaju istinu, pa će Satana vešto manipulisati sa njima.
„I odmah će po nevolji dana tih Sunce pomračiti, i mesec svoju svetlost izgubiti, i zvezde s’ neba pasti, i sile nebeske pokrenuti se. I tada će se pokazati znak Sina čovječjega na nebu, i tada će proplakati sva plemena na Zemlji i ugledaće Sina čovečjega gde ide na oblacima nebeskim sa silom i slavom velikom.“
– Dakle, Isusov dolazak biće vidljiv, jedinstven i spektakularan.
Vojsije,
Nismo mi nikakav „nusproizvod“ neke Stvoriteljeve kombinacije.
A svemir zapravo i ne postoji! Ili da se preciznije izrazim, ne postoji onakav kakvim ga Satanističke „svemirske agencije“ opisuju.
Bodine,
Slažem se sa delom tvog komentara koji si uputio Vojsiju. Konačno da se desi da ti i ja nešto posmatramo iz istog ugla. :)
~Mari
Nešto si previdela – govorimo o periodu od oko 2.000 godina. Sve što si navodila kao neposredni povod koji će dovesti do dolaska Isusa je današnjica, kako kažeš dešavanja „u poslednje vreme“. Treći svetski rat (ne oružje, već informacija), terorizam, glad, pomor, zločin za zločinom, opsednuti i zaposednuti popovi, itd.
Koliko je ratova bilo u prethodnih 2.000 godina? Zanemarimo lokalne, ali ne i dva svetska. Koliko je ljudi pobijeno u verskim ratovima? Zločina je uvek bilo u kontinuitetu, samo je pitanje da li smo za njih znali. Danas su to udarne vesti, jer su najgore vesti najbolje vesti. O gladi i nemaštini ne treba govoriti. A popovi – pa zar su samo ovi današnji aktuelni, a oni u prethodnim vekovima su bili divni, posvećeni i neporočni?
Koliko je razloga bilo, prema kriterijumima koji si navela, da se Isus pojavi i sudi grešnima, gledajući prošlost dugu dva milenijuma? Nije dovoljno to tvoje objašnjenje. Pogotovo kad citiraš Bibliju …jednog dana, niko ne zna kad jer je Isus to tako rekao, …ali će biti vidljivo, jedinstveno, spektakularno…
Nisi mi odgovorila na pitanje, jer nije dovoljna uopštenost citata iz Biblije, šta treba da se desi, a što već se nije desilo, od odlaska do povratka Isusa.
Ako je to neka kataklizma svetskih razmera, nema sunca, nema meseca, planete padaju, onda neće ni biti nikoga da dočeka njegov povratak. Zar ne misliš da je to nelogično, nerealno, van zdravog razuma. Zar ne misliš da je to bajka, koja je moga da ima težinu pre nekoliko vekova. Ko treba danas da veruje u to?
Aleksandre,
Evo, ja verujem u tu „bajku“! :)
I ne samo ja. Postoje i drugi ljudi koji svim srcem veruju u Isusov dolazak. Tako da nisam usamljen slučaj. I ne znam, šta je tu toliko čudno da Isus dođe i sudi ljudima??? Sasvim je logično da postoji Bog koji po zaslugama deli pravdu. Ne može neko da čini gnusne zločine, a da za to ne odgovara. Mnogi državnici i popovi misle da mogu da rade šta žele, jer niko ne stoji iznad njih. Ali… videćemo da li je baš tako, kako oni misle. Iznenadiće se oni, kad ugledaju Isusa… ali u šokantnom smislu.
Kada sam pomenula III svetski rat, mislila sam na pravi oružani rat, ogromnih razmera, kakav se još nikada nije dogodio, jer neće samo neke države učestvovati u njemu, već čitavo čovečanstvo.
Iako će biti mnogo mrtvih, to nikako ne znači da će baš svi stradati.
Uostalom, zašto bi nam Isus dao uputstvo da tada ostavimo sve, bežimo, molimo se, ako će svi izginuti?
I evo, da ti odgovorim na pitanje, na koje toliko insistiraš :)
„Šta treba da se desi, a što se već nije desilo, od odlaska do povratka Isusa?“
Najkraće rečeno – Treba Zemlju da posete „vanzemaljci“!
Možda žvuči smešno, ali ako to doživiš, videćeš da je istina. Satana i njegovi demoni su osmislili plan, da se pred čovečanstvom pojave u ogromnom letećem tanjiru, i predstaviće se ljudima kao bića sa druge planete. Demonstriraće ljudima svoje moći i savetovaće ih šta trebaju da rade da bi i oni dostigli takve „moći“.
Satana već jako dugo radi na ovom planu, jer se baš potrudio da svakog čoveka „upozna“ sa pričom o „vanzemaljcima“. Ne postoji niko ko nije čuo za njih.
Zašto je Satani bitno da se kroz medije širi priča o „vanzemaljcima“?
Iz prostog razloga što se demoni mogu pojaviti pretvoreni u „vanzemaljce“, samo tamo gde većina ljudi veruje da u te priče i gde vlada nemoral. Baš na svim mestima gde su viđeni „vanzemaljci“, većina meštana je praktikovala neki oblik okultizma. Na taj način su demonima „otvorili vrata“ za svoje aktivnosti. Znači sve više se širi ta priča, kako bi sve više ljudi verovalo da postoje bića sa drugih planeta, što je notorna laž.
Kako nema logike, Aleksandre?
Po Hrišćanstvu, ljudi postoje ovako kako mi postojimo dok se ne opredele za Carstvo Nebesko, ili carstvo podzemno. Onda kada ovi prvi budu na izmaku – nastupiće prekid ovakvog postojanja i svi će živeti shodno svome izboru. Čemu Bogu služi održavanje planete kojom vladaju i baškare se masoni, jezuiti, kabalisti i raznorazni pokvareni oligarsi, dok sam narod živi potpuno ,,varvarski“ i hedonistički? Neminovno je da ovako bude. Jer zlo ne bira sredstva, dok dobro ne čini tako. Na kraju krajeva, da nema Boga, svi bismo postali divlji i razuzdani. Ali, još jednom napominjem, stvar je izbora.
Eto, to je smisao. Kada bude ispunjena suština, biće ovo vreme okončano. Kao kad odbacite ljusku, da biste došli do jezgra oraha.
Mari,
već sam rekao da oko istine i nema neke diskusije. Ko je pošten – može samo da se složi. Zato ću Vam reći još jednu istinu, da biste uvideli kako nekad donosite preuranjene zaključke. Hrišćani se ne ispovedaju popovima. Ispovedaju se Bogu, pred ljudima. SVIM ljudima. Pa, čemu ispovedanje Bogu koji sve zna? Poenta je priznati pred ostalima i okanuti se. Kao carinik koji se tukao u grudi, govoreći ,,Gospode, milostiv budi meni grešnome!“. Ukoliko čovek prizna, ali nastavi po starom, to je raskajanje, veoma čest slučaj. Sveštenik daje oprost za okajane grehe u Ime Božije, kao zadužen od samog Duha da tako čini. To su isto radili i apostoli. Imate primer u Delima, o Ananiji i Sapfiri. Za svoju utaju odgovarali su Bogu, ali i svetom Petru. Mnogo blatite sveštenstvo. Jedno je nastojati da se uklone razbojnici, drugo vređati sve. Savetujem Vam da ozbiljno krenete sa izučavanjem istorije Crkve, da biste se upoznali sa Njom. Mislim, kako ćete i dalje biti ,,najveći kritičar Pravoslavlja“, ako nas uopšte ne poznajete? :)
Bodine,
Ha, ha, ha… E, dobra ti je ova poslednja rečenica. :)
Ne bih baš rekla da sam „najveći kritičar pravoslavlja“. Možda to tebi tako deluje, zato što si na strani pravoslavne vere, pa to tako doživljavaš. Ali, iz mog ugla posmatranja, suviše sam blaga.
Iskreno, mislim da bih trebala da budem daleko kritičnija.
Pa, zar se ne sećaš da je i pored mojih komentara, koji su kritikovali pravoslavlje, Aleksandar dugo bio u ubeđenju da sam ja pravoslavne veroispovesti. I nije jedini. Ne znam zašto, ali mnogima treba prilično vremena dok shvate da ja nisam pravoslavka. Znači, moraću da se potrudim da pooštrim svoje kritike prema pravoslavlju. :) Neću da te plašim, ali… budi spreman. ;)
Tačno je da, ako nešto kritikuješ, onda to isto moraš i dobro da poznaješ. Upravo zato što poznajem pravoslavlje, (a još bolje Bibliju) zato sebi i dajem za pravo da ga kritikujem.
Nije istina da ja „blatim sveštenstvo“. Do takvog zaključka si došao, zbog onog komentara u kome sam navela da su mnogi popovi preuzeli ulogu Boga, zato što se ljudi ispovedaju njima, a ne Bogu. Ne praktikuju sve crkve ispovest pred sveštenikom. Tako da i tu opet posmatraš iz ugla pravoslavnog vernika. To što kažeš: „Hrišćani se ne ispovedaju popovima, nego Bogu pred ljudima“ je smešno. :D
Zašto bi se neko ispovedao pred ljudima, koji su puni osuda i skloni ismevanju?
Zamisli da je npr. neko bio homoseksualac, ali da je shvatio da je to greh i da želi da se ispovedi Bogu, ali pred ljudima. Pa, ne smem ni da zamislim kako bi to izgledalo. Koliko sutradan bi većina ljudi „ispirala usta“ sa njim, ismevala ga i provocirala, a bio bi i „žigosan“ tako što bi celoga života nosio etiketu na kojoj piše: „Ovo je bivši homoseksualac!“
Šta ima bilo ko da se ispoveda pred ljudima i da zbog toga kasnije pati, jer će ga okolina osuđivati?
Tačno je da Bog sve o nama zna (celi naš život), i baš zato ga nikako ne možemo šokirati. Bogu možeš da kažeš bilo šta (da si počinio preljubu, imao homoseksualnu vezu, drogirao se, silovao, ubio, krao…) i nećeš Ga iznenaditi.
Pitaš: „Čemu ispovedanje Bogu koji sve zna?“
Upravo zato što je Bog dobar i milostiv, i ako se iskreno pokaješ, šta god da si počinio, biće ti oprošteno kao da se nikada nije ni dogodilo. Ali, jedino što on traži jeste – priznanje i pokajanje, uz veru da je Isus stradao na krstu upravo zbog oproštanja grehova svakoga od nas. Ako u to veruješ, sve će ti biti oprošteno. Ne postoji nijedan greh, koji Bog nije spreman da oprosti. S druge strane, ne postoji greh, koji će ti oprostiti ljudi. E, upravo iz navedenih razloga, potrebno je da se ispovedamo Bogu, a ne ljudima.
I na kraju, da „ukradem“ tvoju rečenicu, koja se uvde savršeno uklapa:
„Ko je pošten, može samo da se složi sa mnom. ;)
~Bodin
Uporno – „po Hrišćanstvu“, hrišćanski kriterijumi, hrišćanske podele, i ništa drugo ne postoji. Da li su to sve hrišćanske varijante (pravoslavci, katolici, protestanti)? Van Hrišćanstva sve je neprimereno, djavolski, osudjeno na „carstvo podzemno“. Kako to Bog „održava planetu“ kad je bar pet milijardi nehrišćana i ateista, kad je toliko zločina i zločinaca, gladi, lošeg življenja? Nešto mu se izgleda omaklo. Ili je nemoćan, ili je licemeran. Kako je to spojivo sa tolikom stvaralačkom moći? I kao vrhunac – „da nema Boga, svi bismo postali divlji i razuzdani“. Niti sam divlji, niti sam razuzdan – da li to znači da ima Boga i da me čuva iako sam ateista? Pa gde je tu logika i zdrav razum?
~Mari
Hvala na odgovoru – bio mi je potreban da bih zakružio sliku o tebi, kao i tvojim sadržajem i načinom razmišljanja o temi o kojoj polemišemo. Pozdrav.
Aleksandre,
ako Vam je dosadilo, možemo da diskutujemo i o islamu, i hinduizmu, i budističkoj i evropskoj filozofiji, pa i paganskim verovanjima, al’ ne vidim svrhu. Zašto bi se iko hranio suvim hlebom, pokvarenim, koji ne može zasititi, kad pred sobom ima obilnu gozbu Istine? Vaše viđenje hrišćanstva se može objasniti jedino kroz prizmu staro-grčke filozofije. Prema kojem ljudi pokušavaju da, posmatrajući bića i predmete oko sebe, izlažući i predlažući umne konstrukcije, dođu do Božanskog. Posmatrajući posledice doći do Uzroka. A jesmo li kadri – niko se ne zapita. ,,Sto ljudi, sto ćudi“: i ko je tu u pravu? No, da se manemo ovoga. Ne vodi ničemu. Ako Vas interesuje podrobnije izlaganje, pročitajte nešto od sv. Grigorija Palame na ovu temu.
Što se tiče Božije milosti i Božije ljubavi, ljudi su prilično nepravedni po ovom pitanju. I kreću uvek sa negativne strane. ,,Mnogo je zla u svetu – sledi da nema Boga, jer je On, navodno, maksimalno dobar.“ A šta je sa dobrom u svetu? Uzmite priču o milosrdnom Samarićaninu, koji previja rane neprijatelju, i plaća njegovo lečenje, dok ga sunarodnici ostavljaju. Dakle, i dobra ima. A zašto je dobro pozitivno, a loše negativno? Dajte mi odgovor na to. Zbog čega je ružno pretući nekoga i oteti mu novac, kad je bolje za nas da imamo para, nego da nemamo? Savest je najbolji dokaz za postojanje Boga. Sad Vi kažete kako verujete u Boga, al’ ne u hrišćanskog. T.j., treba Vam dokaz. A imate li dokaz da ne treba da verujete u Njega? Možemo ovako u nedogled da lomimo jezike, mačeve, pera, štagod. Al’ upravo zbog ovoga Vam kažem da se Bog ne može naći u pravilima, logici ili u fantazijama, gde ljudi obično traže. Upotrebite srce, savest i mudrost, a ostavimo se merenja koji pop vozi koja kola i tome sličnoga. Jer zapadni ateistički filozofi, barem poznati, voze bolja kola i od naših vladika. Ako Vas zaista zanima da čujete o hrišćanstvu, čitajte dela svetih otaca, koji su savršeni hrišćani.
Zaboravih: ako ljudi čuvaju jedni druge, tim pre je logično da nas Bog sve čuva. Možda ste ateista, ali niste ljudožder. Razmislite malo i iz drugog ugla…
Takođe, kamo sreće da ima dve milijarde hrišćana. Ako ima dvesta miliona, dobro je.
Mari,
o tome Vam pričam. Šta će Bogu ispovest? Ispovest je potrebna čoveku. Probajte da priznate neki svoj greh sada. Pretpostavljam da bi Vas bila sramota. Mene bi, sasvim sigurno. Osećaj te ,,tajne“ sramote jeste egoizam. Kako priznati pred drugim ljudima da si niko i ništa? Eto, to je svrha javnog ispovedanja. A kako hrišćani da osuđuju? Mi treba da živimo u skladu sa onim: ,,Koji je među vama bez grijeha, neka baci prvi kamen.“ Suština celog ovog procesa je smirivanje duha. Ništa tako ne udaljuje od Boga kao gordost. Razlog zašto se u moderna vremena prešlo u ,,ispovedaonice“ je taj što su naši gresi postali prilično degutantni. Nekad je bilo ,,Posvađao sam se sa taštom“ ili ,,Poželeo sam da maknem komšijinu ogradu metar dalje“. Danas je katastrofa, najblaže rečeno. Evo, i ja bih mogao da javno ovde ispovedam grehe. No to neću raditi: prvo, jer niko to od mene ne želi; drugo, jer ne želim da sablažnjavam. Ali, imam dovoljno smirenja za tako nešto. To je cilj ispovedanja, to je početak hrišćanstvu. Nije kraj.
Neka bude i da ljudi osuđuju.
Tako Bog pretvara ljudski greh u veliku vrlinu. Mnogo je svetaca koji su se pred narodom pravili ludim ili blesavim, a ustvari su u sebi gasili gordost. Trpljenje je velika stvar. Ono što je ludost pred ljudima, mudrost je pred Bogom, i obrnuto. Čovek je, u duhovnom smislu, dete. Stoga se mora naučiti mudrosti. A to dolazi samo kroz slušanje starijih. Ne slepo- razumno, ali i dalje poslušnost.
Ima jedan greh što se ne prašta.