KAKVI SU HRIŠĆANI KAO LJUDI?

Što je duša telu, to su hrišćani u svetu. Duša je nastanjena po svim udovima tela, i hrišćani su po svim gradovima sveta. Duša obitava u telu, ali nije od tela; hrišćani borave u svetu, ali nisu od sveta.

 

…Jer, hrišćani se od ostalih ljudi ne razlikuju ni zemljom, ni jezikom, ni odevanjem. Jer, niti žive u svojim (posebnim) gradovima, niti upotrebljavaju neki poseban dijalekat, niti vode neki posebno označen život. Njihovo učenje nije pronađeno izmišljanjem ljudi svaštara, niti su oni, kao neki drugi, pristalice ljudske nauke.

hrišćani su

Oni žive u jelinskim i varvarskim gradovima, kako je svakome palo u deo, i u svome odevanju i hrani i ostalom životu sleduju mesnim običajima, ali projavljuju zadivljujuće i zaista čudesno stanje života svoga.

Žive u otadžbinama svojim, ali kao prolaznici. Kao građani učestvuju u svemu, ali sve podnose kao stranci. Svaka tuđina njima je otadžbina, i svaka otadžbina tuđina.

U brak stupaju kao i svi, i decu rađaju, ali rođenu decu ne bacaju. Postavljaju zajedničku trpezu, ali ne i nečistu. Borave u telu, ali ne žive po telu. Na zemlji provode dane, ali im je življenje na nebu. Pokoravaju se postojećim zakonima, ali svojim životom prevazilaze zakone. Vole sve ljude, a svi ih gone. Siromašni su, a mnoge obogaćuju. Svega su lišeni, a u svemu izobiluju. Ponižavaju ih, a oni se u poniženjima proslavljaju. Klevetaju ih, a oni se pokazuju pravedni.

Od Judeja napadani su kao tuđinci, i od Jelina progonjeni, ali razlog neprijateljstva mrzitelji njihovi ne mogu navesti…

I prosto rečeno: što je duša telu, to su hrišćani u svetu. Duša je nastanjena po svim udovima tela, i hrišćani su po svim gradovima sveta. Duša obitava u telu, ali nije od tela; hrišćani borave u svetu, ali nisu od sveta. Besmrtna duša boravi u smrtnom obitalištu; i hrišćani privremeno borave u truležnome, očekujući na nebu netruležnost… njih je Bog postavio na tako veliko mesto, da im je nedozvoljivo odreći se toga…

Jer, kao što rekoh, nije njima ovo predato kao zemaljsko otkriće, niti oni za neku prolaznu izmišljotinu zahtevaju da se tako brižljivo čuva, niti im je poverena ljudskih tajni ekonomija.

Nego je zaista sam Svedržitelj i Svesazdatelj i Nevidljivi Bog, sam On je Istinu i Reč, Svetu i Neshvatljivu, sa Nebesa ljudima uselio i čvrsto usadio u srca njihova; ne kao što bi neko pretpostavio, poslavši ljudima nekoga slugu, ili anđela, ili kneza, ili nekoga koji upravlja zemaljskim stvarima, ili nekoga kome je povereno upravljanje na nebu, nego samoga Umetnika i Sazdatelja svega.

Iz Poslanice Diognetu, Dela apostolskih učenika, preveo episkop Atanasije Jevtić