Sveti Ignjatije Brjančaninov
DUHOVNOST
Šta je to istinska duhovnost. Šta znači duhovan čovek. Savremene zablude duhovnosti.
Šta je duhovnost u pravoslavnom smislu?
Mi se ne slažemo u pogledu razumevanja nekih izraza koje upotrebljavamo. Pod istom rečju ti podrazumevaš jedno, a ja drugo.
Na primer, pod rečju «duhovni, duhovnost» ti podrazumevaš ono što i svi drugi danas, i takvim shvatanjem udaljavaš se od smisla koji toj reči pripisuju Sveto Pismo i dela Svetih Otaca. Danas, čim je knjiga o religioznom predmetu, odmah nosi naziv «duhovna». Danas, ko obuče rasu (svešteničku odeću), taj je nesporno «duhovan»; ko se ponaša uzdržano i pobožno ‐ taj je u najvećoj mogućoj meri ʺduhovanʺ.
Sveto Pismo nas ne uči tako, Sveti Oci nas ne uče tako. Oni kažu kako čovek može da živi u tri stanja: prirodnom, neprirodnom (potprirodnom) i natprirodnom. Ta stanja se drugačije nazivaju: duševno, telesno i duhovno. Još drugačije: pristrasno, strasno, bestrasno.
Neprirodan, telesan i strastan je onaj ko u potpunosti služi prolaznom svetu, makar se i ne predavao grubim porocima Prirodan, duševan i pristrasan je onaj ko živi radi večnosti, tvori dobrodetelji i bori se protiv strasti, ali još nije dobio slobodu i ne vidi jasno ni sebe, ni bližnje, nego samo nagađa i napipava kao slep. Natprirodan, duhovan i bestrasan je onaj koga je osenio Duh Sveti, ko, budući ispunjen Njime, deluje i govori pod Njegovim uticajem, uzdiže se iznad strasti, iznad svoje prirode. Takvi su zaista ‐ svetlost svetu i so zemlji. Oni vide sebe, vide i bližnje, a njih može da vidi samo onaj ko je duhovan kao i oni. Duhovan pak sve ispituje, a njega samog niko ne ispituje (1. Kor. 2,15) – kaže Sveto Pismo.
Danas se duhovni ljudi sreću veoma retko. U svome životu ja sam imao sreću da naiđem na jednog takvog ‐ koji sve do danas stranstvuje zemljom starca od oko 70 godina, seljaka, polupismenog; živeo je na mnogim mestima po Rusiji i na Svetoj Gori; govorio mi je da je i on sreo samo jednoga.
Kako u ovom slučaju tako i u drugim, drži se terminologije [= odrednica] Svetih Otaca, koja će odgovarati tvome praktičnom životu i koja često nije u skladu sa terminologijom novijih teoretičara. Oprosti što ću te teoretičare nazvati ‐ mrtvacima! Neka ti mrtvaci sahranjuju svoje mrtve, to jest one koji hoće da slušaju Reč Božiju kako bi se naslađivali krasnorečivošću, uzburkavanjem krvi, igrom uma, a ne da bi «tvorili Reč». Poslednjima je potrebno da kažu: ʺBilo nam je zadovoljstvo da vas slušamo i provedemo vreme sa vamaʺ, a prvima je potrebno da svet o njima priča: ʺAh! Kako umno i divno govore!ʺ.
Neka te ne zavedu ni prirodni um, ni krasnorečivost! Sve je to prašina. Toj krasnorečivosti i tome umu rečeno je: Zemlja si! Uostalom, ja znam da ti, pošto si okusio život, ne možeš da se zadovoljiš mrtvim! Lepo je rekao sveti Simeon Novi Bogoslov: ʺOne koji se pretvaraju da su puni vrlina, i u koži ovčijoj spolja predstavljaju jedno, a drugo su po unutrašnjem čoveku, ispunjeni svakom nepravdom, ispunjeni zavišću, gordeljivošću i zlosmradijem strasti ‐ njih veoma mnogi kao bestrasne i svete poštuju, pošto imaju neočišćeno duhovno oko i ne mogu da ih poznaju po plodovima njihovim; one pak koji žive u pobožnosti, dobrodetelji, prostoti srca i zaista su sveti, kao sasvim obične ljude ne primećuju, preziru i smatraju ni za šta. Takvi pričljivog i sujetnog uzimaju kao mudrog i čak duhovnog, dok onoga ko objavljuje Duhom Svetim, ti ljudi, bolesni od đavolje gordosti, odbacuju kao nadobudnog i gordog, a njegove reči ih više užasavaju nego što im prijajuʺ.
Isto tako, «duhovnim» u pravom smislu te reči mogu da budu nazvane samo one knjige koje su napisane pod uticajem Duha Svetoga.
Ne povodi se za opštim tokom, nego idi uskom stazom za Svetim Ocima.
. . .
(Odlomak iz knjige: Sveti Ignjatije Brjančaninov, „ENCIKLOPEDIJA pravoslavnog duhovnog života“, prvo izdanje Beograd 2005, preveo i priredio Mladen Stanković.
Više o knjizi pogledajte na: http://predanje-ms.blogspot.com
I to se sve može svesti na onog, koji razmatra o tome ko je i šta je duhovan čovek, jer postoji mogućnost da se mnogi duhovni ljudi ne uklapaju u nečiji uzan pregled nekakvih duhovnih atributa neke osobe.
Ono što bih mogao primera radi izvesti jeste jedan kraći spisak visoko duhovnih osoba sa kojima se većina ljudi ne bi složila, jedan je razlog što se radi o istorijskih ličnostima uglavnom, dok je drugi razlog što se o nekima zna malo ali dovoljno da se kaže da to ne mogu biti duhovne osobe, dakle duhom visoko razvijene osobe a koje ne spadaju npr. u kalup pravoslavnog shvatanja duhovnih osoba.
Keops, Sesostris II., Avalokitešvara, Perikle, Aleksandar Makedonski, car Dušan, Paracelzus, Leonardo Da Vinči, Mihajlo Pupin Idvorski, Meher Baba, Sai Baba. Dakle, svi su oni bili pod uticajem Duha Svetog, ali za mnoge sa ovog spisaka neki ne bi imali nikakvog razloga da misle da se radi o prosvetljenim osobama, visoko duhovno razvijenim, večnim.
@ Burgovac
Čudan spisak i vrlo kontroverzan i polemičan. Da krenemo samo od Aleksandra Makedonskog, sa svim njegovim atributima.
Uticaj Svetog Duha u hrišćanstvu je detaljno opisan u delima apostola i svetitelja, i nijedna od pomenutih osoba nije imala karakteristike koje bi bile prepoznate kao dejstvo Svetog Duha na njima, ako već govorimo o tome i ako analiziramo stvar kroz hrišćansku dogmu.
No, savremeni politeizam new age pokreta je preuzeo mnoge pojmove iz hrišćanstva ne bi li spojio nespojivo.
Svesti duhovnost samo na hriscansku je ‚‚malo‚‚ preterano . Zar tu nema gordosti ?
@ Vojsije
Tako se i meni činilo nekada, dok nisam poznavao suštinu i praksu pravoslavlja. Ali rad stvara „majstora“ a znanje „oslobadja“ od predrasuda da ima više istina. Ili da su istine promenljive i prilagodljive podnebljima, istoriji, sklonostima, itd.
Istina je uvek jedna i nepromenljiva. I u sukobima sa poluistinama i obmanama,
Nema gordosti u duhovnoj nauci, ili nešto jeste valjano ili nije. Ako jeste, to tako treba i nazvati, jer ima razloga za to. Lepo je sve rečeno u tekstu, koji objašnjava kako ljudi koji nisu čisti duhom ne vide stvarnost kako treba:
!One koji se pretvaraju da su puni vrlina, i u koži ovčijoj spolja predstavljaju jedno, a drugo su po unutrašnjem čoveku, ispunjeni svakom nepravdom, ispunjeni zavišću, gordeljivošću i zlosmradijem strasti ‐ njih veoma mnogi kao bestrasne i svete poštuju, pošto imaju neočišćeno duhovno oko i ne mogu da ih poznaju po plodovima njihovim; one pak koji žive u pobožnosti, dobrodetelji, prostoti srca i zaista su sveti, kao sasvim obične ljude ne primećuju, preziru i smatraju ni za šta. Takvi pričljivog i sujetnog uzimaju kao mudrog i čak duhovnog, dok onoga ko objavljuje Duhom Svetim, ti ljudi, bolesni od đavolje gordosti, odbacuju kao nadobudnog i gordog, a njegove reči ih više užasavaju nego što im prijaju.!
Sta sa ostalim religijama ? Sta sa svetom pre hriscanstva ? Duh sveti je zaista vrlo izbirljiv s jedne strane i nepravedan prema ostatku nehriscanskog sveta s druge ako `silazi` samo na hriscane , pa jos samo na jednu od mnogo hriscanskih crkvi , pa jos samo na one koji slepo prate dogmu ?
@ Vojsije
Jednog dana sve vam se možda i samo kaže ako poverujete :-)
Mislio sam da pažljivije čitate tekstove o duhovnosti. Na nekoliko mesta je rečeno da Božija blagodet (Sveti Duh) ne silazi u „prljave sudove“, odnosno duše koje nisu očišćene od greha. Zato sam i reagovao na prvi komentar, i na dopisivanje svetosti jednom Aleksandru Makedonskom, za koga je i istorija nedvosmileno zabeležila ko je i šta je bio. A da ne govorim za neke druge.
Potrebno je „slepo pratiti dogmu“ jer je samo jedan i to dosta uzak put spasenja u svetu u kome vlada na hiljade laži i poluistina, gde vas tamna sila zavodi na svakom koraku, gde koristi sve vaše slabosti da vas odalji od Istine.
No, da bi sve to shvatili treba čoveku da dodje u dodir sa dejstvom Svetog Duha, da ga probudi, da shvati postojanje zla i greha u svom istinitom obliku, kako bi prihvatio i sve ostale elemente učenja.
Ranije su zemljom hodili apostoli koji su nosili sa sobom Sveti Duh i u njihovoj blizini su se ljudi osvešćivali dejstvom te sile, izgonili demoni, iscelivali, itd. U Bibliji imate niz primera. Danas, ima jako malo duhovnika koji sa sobom nose stalno silu Svetog Duha, i ako ih ima, oni su skriveni i mole se. Ne misionare, ne drže propovedi i ne vuku ljude za rukav da se pokaju, ostavljeno je to Crkvi. Ako imate sreće da se neko od tih duhovnika pomoli za vas, blagosloveni ste. Običnim ljudima je ostavljeno da idu u Crkvu, poste, pričešćuju se i drže se dogme što čvršće.
I da se mole za sebe i svoje bližnje, to je suština.
P.S. Kad shvatite očigledno postojanje tamne sile u svetu, sve ostalo vam se samo složi i lako onda prepoznajete šta je šta i ko je ko, i ko sa koje „duhovne“ pozicije govori i šta mu je cilj :-)
Ovo je ključ: „… njih veoma mnogi kao bestrasne i svete poštuju, pošto imaju neočišćeno DUHOVNO OKO i ne mogu da ih poznaju po plodovima njihovim“.
Sve religije se slažu da postoji nevidljivi svijet. Jedino u Hrišćanstvu postoji čulno viđenje nevidljivog svijeta i duhovno viđenje nevidljivog svijeta. Kod ostalih religija jedino postoji kao neko uspostavljanje kontakta sa nevidljivim svijetom (oni ga zovu „duhovno uzdizanje“), što bi otprilike bilo slično čulnom viđenju u Hrišćanstvu.
Narodski rečeno, onaj ko ovlada čulnim viđenjem nevidljivog svijeta (a mogu svi – meditacijama, mantranjem, drogiranjem, raznim jogijskim praksama, modulacijom el. magnetskog polja, … ili prosto rođenjem), može da vidi demone i anđele. Ali, jedino onaj ko ovlada duhovnim viđenjem nevidljivog svijeta može da pravi razliku između demona i anđela, odnosno između zla i dobra.
„Vjerujem u Boga kao što slijepac vjeruje u sunce,
ne zato jer ga vidi,
nego zato jer ga osjeća.“
…oko koje vidi nevidljivi svet…ljudi oplemenjeni duhom koji mogu samo pominjanjem moga imena da me oduhove ..vukovi u jagnjećim kožama…upoznati sile tame da bih mogao krenuti uskom stazom …slepo pratiti dogmu… Da li pričamo o Bibliji ili Gospodaru prstenova ?…. Ako nije dovoljno ona posuda očišćena od greha za put u raj , mislim da je malo njih stiglo tamo.
Na sopstvenom iskustvu sam osetio sve sto Vojsije misli danas i vrednost znanja, prakse i pouka svetih staraca od pre 2000 godina. Jedna od bitnih pouka ava je i da se covek ne upetljava u prazne price :-)
Ko ima usi slusa mudre starce, ko ima viska pameti slusa samo sebe i sopstvenu logiku, pa gde stigne ;-)
Eh moj Zlatko, da samo znas kolike su mi usi…ali dzaba , tu opet trebaju usi koje cuju neslusljivo…Mozda moj pristup deluje neozbiljno, ali sam samo hteo reci da ne treba narodu suvise filozofirati i komplikovati …vera je prosta stvar…ili je imas ili nemas…sve ostalo bi moglo da ide u prazne price….
Tako sam i mislio.
Naime, duhovnost se često svodi samo na pouke otaca, neki slede određene, neki svakog popa i njegovo razmišljanje, sugestiju, gde se po kratkom argumentu duhovna baština Indije, Nepala, Kine, Tibeta, Japana, Tajlanda, Indonezije jednostavno izbaci kroz prozor dubljeg pojimanja, interesovanja, jer se generalizuje sve i svašta, svrstava se sve pod new age bez konkretnog poznavanja. To je najlakše verovatno, no da li čovek otvorenog srca i duše može tako razmišljati i odbacivati ljudsku prirodu koja je ipak deo božanske, sveopšte, i svesti je na jedan geografski modus koji je svakako s pravom oplemenjen bio Isusom Hristom, a tako olako zbaciti npr približno takav momenat, svakako važan, malo dalje u vremenskom i geografskom smislu, u vreme kada su velikani duha delovali i oplemenjivali jedan sasvim drugačiji pristup istoj toj ljudskoj prirodi kroz neizmerno duboki karakter njihovih učenja i učenja „njihovih svetih otaca“ preko Zoroastra, Bude, Krišne, Rame, Lao Cea, Muhameda. Posle se treba zapitati ko tu uskraćuje sebi mogućnost tolerancije i razumevanja, bez obzira što nam se to činilo strano, daleko, da li nužno mora biti nepravilno, nepotrebno, u suprotnosti sa „našim“, naravno da nipošto. Najviše ljude ovde pokreće teza „raja i pakla“ jer je nekako puno toga podređeno tome, zašto biti pravičan i približaviti se Bogu (da ne završiš u večnom paklu), zabluda! viševekovna zabluda zaključio bih, to nije duhovnost niti je to svodi na neki neduhovni, zbludeli pravaca ako to nije u korenu hrišćanstva, odna mnogi gube smisao, pojam greh kakav je opšte poznat kroz kaznu Božju gubi smisao, jer Bog ne kažnjava, Bog je Ljubav. Duhovnost je izvan ljudskih tumačenja, izvan dogmi, svako naravno razvija svoju duhovnost, ma kako ona izgledala ako je delotvorna, sve ostalo je mitsko razmišljanje i separatizam.
Sveti Duh je sama suština života koja vibrira iz samog srca Boga prostirući se u svim pravcima poput radio talasa. Prožima sve svetove i univerzume, kreira i održava život. U mnogim podnebljima i vremenima bio je poznat pod mnogim imenima kao što su: Melodija Sfera, Šadba, Bani, Zvučni Tok, Šadba Dun, Akaš Bani, Sultan-ul-Azkar, Reč, Nada, Logos, Kralj Puteva, Ism-i-Azam, Kalma, Kalam-i-Ilahi, Surat Šadba, Ananda Yoga, Ananda Šadba, Vadan Dun, Nebeska Muzika, Živa Voda, Sveta Voda… ECK (Ek)…
Ne može se detektovati instrumentima niti čulima ali ga jedino mi kao Duša možemo iskusiti kao intuitivni podsticaj, Svetlost u Duhovnom Oku i, ili Zvuk u duhovnom sluhu. Može biti propraćen jakim osećajem ljubavi.
Onaj ko se svojom čistoćom srca otvori prema Njemu biva još pročišćavan i uzdignut…
Nije rezervisan ni za jednu religiju, naciju, rasu ili klasu. Prisvajaju ga i isključivo pravo na Njega „polažu“ samo oni koji još malo toga znaju i razumeju.
Ko se prema njemu otvori biva vodjen da govori i čini prave stvari koje će biti u skladu sa Zakonom Ljubavi. U kojoj meri će osoba moći da živi u skladu sa Zakonima Svetoga Duha zavisi od dosegnutog stanja svesti i kapaciteta ljubavi. Put i proces je dug i naporan.
Bog nikoga ne isključuje i nikoga ne favorizuje. Ako neko favorizuje sebe i svoju religiju negirajući druge i druge metode obraćanja Bogu taj ima još mnogo da hoda ovim putevima a u glavama takvih ljudi klopara prepunjeni um ali ispražnjeno srce… Blago onima koji smire svoj um i strasti svoje pa prepoznaju lepotu u ljudima nezavisno od njihovog verovanja ili religije ili čak ateističnosti. Bliski Bogu nisu veliki „Bogomoljci“ i poznavaoci knjiga već oni koji su puni ljubavi a takvi se ne mere ni po boji kože ni po polu niti po religijskoj pripadnosti.
Ko tvrdi da je baš njegova religija jedino ispravna ima veliki problem sa lavirintima svoga uma. Taj je samog sebe zarobio…
Voleo bih da mi neko ovde kaže kako to Sveti Duh nekoga probudi? Kako Sveti Duh vodi i podučava? Ako ima takvog voljan sam da slušam ali pod uslovom da ne prepričava nikakve „svete knjige“ niti citira nekakve svete starce već da govori iz svog iskustva… Jer, ako ima takvog onda će mu Sveti Duh dati nadahnuće da govori bez napora svoga ima. misli će same teći i slagati se na najbolji način.
@ Burgovac
Obožavam taoističku i konfučijansku praktičnu mudrost, mislim da niko nije tako dao mudre savete za praktičan život. Isto tako i indijske koncepte i opise prirodnih zakona, te njihovu zanatsku veštinu. Svidjaju mi se budistički maniri i kultura života, a posebno mi je dopadljiva islamska poezija i gastronomija :-)
Ali sve je to sfera ovozemaljska, podnebeski svet, posebno kada prave genealogije bogova i boginja – demonska bića kojima se klanjaju, počev od imanacije sunca, meseca, planeta, reinkarnacija duša, itd. Sve je to ovozemaljsko. Pravoslavlje odlično objašnjava šta je to, i od koga potiče, samo treba pročitati, uložiti napor u znanje :-)
@ Louis
Čitajte svete starce pravoslavlja, pojasniće vam se šta je Sveti Duh, a za početak i Sveto pismo, jer je ono prožeto njime.
Rekoh sebi da neću da se upetljavam u objašnjavanja, jer u vašim tvrdnjama ima ozbiljnih faulova, kada neke stvari poistovećujete sa Svetim Duhom, pa samo preporuka da se okrenete izvorima.
Jer svi ti Sveti starci i Svetitelji su govorili i pisali vodjeni Svetim Duhom i kada vam oni kažu da su Muzika Sfera ili Ananda Šadba samo manifestacije dejstva podnebeskog sveta, prirodnog poretka, jer oni to vide mnogo jasnije nego što vi to samo umno povezujete u jedan sinkretizam. Sinkretizam je klizav teren i mahom prevara.
@Zlatko, budući da ste kršćanin, moram Vas dobronamjerno ispraviti, kao što su i mene ispravljali svećenici, nemojte reći „obožavam“ -“ Obožavam taoističku i konfučijansku praktičnu mudrost“, jer samo Boga smijemo obožavati, rastavite riječ i uočit ćete, nekako bi sama tu riječ prevela kao ludu ljubav,iskrenu i čistu prema Bogu (sama riječ sadrži riječ bog koja prelazi u jezičnu promjenu, a nemam pojma kako se zove, davno sam to učila). Dakle, obožavati Boga, to je jedino ispravno, da ga duša obožava.
Nadam se da se ne ljutite. :)
@ Zlatko
„…Jer svi ti Sveti starci i Svetitelji su govorili i pisali vodjeni Svetim Duhom…„
Kako VI mozete tvrditi da su bas SVI bili vodjeni svetim duhom ?
Molim vas da ne odustajete od objasnjavanja ( vi jedini ovde od pravovernih niste iskljucivo copy/paste ) jer je i Isus prokleo one koji imaju znanje a ne dele ga drugima , i zrtvovao se za sve a ne samo za one koji su ga slepo slusali .
Znam i da cete reci da niste merodavni i da se latimo svetih otaca…Eto ja bih rado da mi neki od njih objasni zasto je dobri Bog prognao Adama i Evu i sta je bilo plod onog drveta. Ako znate koji je od Otaca to objasnio recite…. pa cu i ja da udarim copy/paste :)
@Vojsije, dobri Bog je prognao Adama i Evu iz jednostavnog razloga, sve su imali, sve im je dao, živjeli su u harmoniji međusobnoj i sa svojim Tvorcem, svojim Bogom. Ništa im nije nedostajalo, postojao je red i ljubav. Bog im je jasno rekao upozorenje sa kojeg stabla da ne jedu plodove. Zaveo ih je đavao, nagovarajući ih da slobodno uzmu, da će im se otvoriti oči i da će biti „kao Bog“.
Tu je ljudska nezahvlanost učinila svoje, ljudska oholost- biti kao Bog. Žena je prihvatila a ni Adam se nije bunio, dakle, nije bitno tko je prvi kriv, jednako su krivi. Svojim neposluhom i ohološću povrijedili su odnos sa Bogom, i još k tome su ga lagali, skrivali se, opet su pali test. Budući da su shvatili svoj grijeh, prvo što su uočili jest golotinja svoga tijela, posramili su se slike Božje u sebi (prije ih nije bilo sram biti golima jer su bili u ljubavi sa sobom,drugim i Bogom), dakle, zamazali su i onečistili sliku Božju u sebi, narušili su skad savršenog u sebi, uprljali dušu -zgriješili protiv Boga i nanijeli mu uvredu, jer grijeh je uvreda Bogu, uvreda na Božju ljubav. Kada je Bog vidio kako grijeh vodi u grijeh, kako je čovjek postao ohol, pustio je čovjeka u slobodnoj volji da ostane u oholosti ali ga je izgnao iz raja jer je prijateljstvo narušeno i izdano, okaljano lažima i međusobnim optužbama i skrivanjima. Zamisli skrivaš se od svoga Stvoritelja koji je Gospodar stvorenja i ima svu moć , više vjeruješ đavlu koji je neprijatelj čovjeka i Boga. Trebalo je ostati u poslušnosti, koja je poniznost, koja je ljubav prema Tvorcu.
Zbog grijeha praroditelja postoji sakramenat krštenja, čistimo duše, vraćamo se izvornoj slici djeteta Božjega u sebi, to su praroditelji imali, bili su djeca Božja dok se nisu usprotivili i zgriješili.
Nije kopirano , nego iz glave. Iz srca.
I od grijeha praroditelja namnožiše se grijesi,vidi primjer kule babilonske,druga slika ista ideja, biti kao Bog. Grijeh oholosti. Oholost je izvor svih grijeha. Bilo je potrebno da Otac pošalje svoga Sina da nas u Krvi otkupi i opere od grijeha, da vrati milost spasenja, a sakramenat krštenja ima simboliku pranja u vodi, voda kao izvor života,voda koja je isticala iz Kristova boka, krv i voda, možemo reći da je u Kristovom boku već postojalo krštenje koje je kasnije postalo sakramentom kojeg je ustanovio sam Isus. Još za Isusova vremena Ivan Krstitelj je krstio vodom, kao preteča Onog koji će osim vode krstiti i duhom.
@Louis :“Voleo bih da mi neko ovde kaže kako to Sveti Duh nekoga probudi? Kako Sveti Duh vodi i podučava? Ako ima takvog voljan sam da slušam ali pod uslovom da ne prepričava nikakve „svete knjige“ niti citira nekakve svete starce već da govori iz svog iskustva… „
Nije sve što u duši progovara i nadahnjuje Duh Sveti. Duh Sveti nije lišen Objave, važna je Objava u Svetom Pismu, tu je temelj pravoga duha. I đavao može imitirati, može prevariti, može glumiti i zavoditi. Kršćanstvo jedino ima Objavu, Sveto Pismo nadahnuto Duhom Isusovim, Duhom Svetim, jer kada se kaže Duh Sveti onda je to isti Duh Sveti koji ima temelj u Kristu,u Ocu.
Kako podučava? To je proces uzlazni ako se hoće rasti, to je dijalog i suradnja i sve kroz molitvu, pa molitvu srca,to je prijateljski odnos Boga i djeteta, kao roditelja i djeteta, prijateljstvo, to je prijateljavanje. Kako odnos biva ispunjeniji ljubavlju tako se i duša puni a hrani se sakramentima svete Crkve u kojoj Duh Sveti stanuje. Duh Sveti ostaje tamo gdje je duša čista, zato Duh Sveti ne može biti negdje gdje nema čišćenja sakramentima.Ne može hram biti prljav a da Bog tamo boravi, naša tijela su Hram Duha Svetoga. Duh Sveti podučava kroz savjest,kroz nutarnji govor duše , kroz druženje sa Živom Riječu iz Svetoga Pisma, jer živa Riječ jest Duh Sveti. Iz svog iskustva mogu reći da Duh Sveti podučava nježno i polako, nenasilno, i to podučavanje je uvijek dijalog, moje traženje i Njegov odgovor.
Kako probudi? Kroz srce. Kao milost koja se obasipa na čitavo biće, čitavo „ja“, duh,dušu i tijelo.Najprije dohvati srce pa je i razumu (umu) sve jasno. Nastane sklad u srcu i umu. I mir. Nastane za-ljubljenost u životvorca. Moje iskustvo.
Za mene, sve što je izvan ovoga, upitno je. Jer nigdje, u niti jednoj religiji svijeta, Bog nije pokazao takvu ljubav kao u kršćanstvu, nije dopustio poniženost, izrugivanje, nije podnio muku i smrt poradi čovjeka. U kojoj se to religiji Bog žrtvovao z a čovjeka i umro za njega? Da ga spasi, vrati mu milost spasenja. Samo Isus Krist, ni jedan drugi. Koji je Bog prolio svoju krv? Koji je Bog tako ljubio čovjeka da je sve to dopustio? Zato kršćanstvo nije religija,ne. Naša se vjera temelji na Objavi, to je vjerovanje a religije imaju obožavanje nekoga, kult obožavanja.
@ Vojsije
Opet se vraćamo na temelje vere.
Da bi neko u pravoslavlju ili hrišćanstvu dobio oreol svetitelja i bio nazvan Svetim, svojim životom i delima za vreme ovozemaljskog bivstvovanja a i posle, on mora dokazati svoju oboženost opisanim znacima i svojstvima koji su vrlo karakteristični. Vrlo su stroga i nedvosmilena pravila na osnovu kojeg se neko priznaje za svetitelja.
Na primer, jedan od dokaza dejstva Svetog Duha su svete mošti, neraspadljivi zemni ostaci Svetitelja koji su to postali dejstvom Svetog Duha. Na primer Sveti Nikolaj Velimirović i njegove mošti, Sveti Vasilije Ostroški, Sveta Petka, Sveti Luka, Sveti Jovan. Ako ste nekada celivali svete mošti, primetili ste da sve imaju isti i karakterističan miris, da ne trule i na običnom vazduhu, što nije svojstveno mumijama koje se raspadaju u običnim uslovima, i uz to kod nekih moštiju doživljavate nedvosmisleno dejstvo Svetog Duha na vas. Ne uvek, ali se desi.
Ne odgovaram vam direktno, već vas upućujem na nešto što razumne i logične ljude samo zbunjuje i za šta nemaju ama baš nikakvo objašnjenje zašto i kako postoje svete mošti. Hoću reći postoji logika i svet koji je dublji od očiglednog i pojavnog, i koji je stalno tu sa svojim dokazima, ali mi to olako primamo i zanemarujemo. Zato su meni vaša pitanja nekako … nemam izraz, posto su suvišna kada imate iskustvo vere i vidite šta je šta.
Kao kada je jedna moja draga prijateljica u susretu sa moštima Svetog Luke, radilo se o stopalu, počela da pronalazi mnoštvo naučnih objašenjenja, tipa: to je mumificirano stopalo, parfimisali su ga, voskirali, imaju sveštenici specijalna ulja i metode i slične besmislice, zaboravljajući na vekove i situacije koje su sve te svete mošti morale da prodju i prežive, a da nisu čuvani u hermetičkim prostorijama, već u crkvama, često mračnim i vlažnim, zimi, na hladnoći, ili leti na suši, itd.
Nikada nećete naći valjan odgovor ni na jedno vaše pitanje dok ne počnete sa praksom. Pročitajte recimo „Lestvice“ Svetog Jovana Lestvičnika, priznajem teška literatura za početnika mada laka za čitanje, ali shvatićete iz života ranih monaha šta znači duhovna borba i koliko smo svi mi lenji i povodljivi i u mislima i u telu :-)
Hvala Marta . Nisam mislio na vas kad sam pominjao `pravoverne copy/paste` . Vama ocigledno ne treba copy/paste , jer cini mi se da vi ponajvise imate Hrista u srcu .
I hvala Zlatko . Mene , naravno , interesuje i ko je odredio ta stroga pravila i ko odlucuje danas o tome. Ne da bih to opovrgavao , vec da bi mogao imati svoje misljenje o tome . Naravno , moje misljenje o tome ne mora biti tacno .
Kad smo vec kod teme odlucivanja o tome ko je sveti , preporucujem odlican film `Trece cudo` reziserke A. Holand . I jedno moje iskustvo s tim filmom, pa odoh…U filmu jedan crnac dobijenu novcanicu poljubi i zahvali `nebu` za to . Nekoliko meseci posle tog filma u manastiru Cokesina jedna starica ( koja sigurno nije gledala film :) ) koja je dobila milostinju je potpuno isti potez napravila .
@ Vojsije
Ne mogu se oteti utisku, koliko vas poznajem kroz komentare, da spadate u grupu ljudi koji traže dokaz od drugih, neka zadovoljavajuća logična objašnjenja a ne od sebe i svog iskustva :-)
Posvetite se i napregnite malo u pravoslavnom duhu, idite na liturgije, postite, ispovedajte se i pričešćujte se (obavezno, bez toga je sve ništa), čitajte starootačku literaturu, i svi će vam se odgovori pojaviti. Nije mnogo smišljeno da vam se objašnjava istorija pravoslavne crkve, Nikejski sabor, šta znači Sinod, apokrifni spisi, ako nemate poznanje vere, saglasnost sa osnovnim postulatima.
Ako ne verujete na primer u postojanje tamne sile, u greh i pokajanje, raj i pakao, kako vam se može objasniti šta je jeres, i zašto su neke vere i religije jeres, pošto se u samoj njihovoj simbolici i ideologiji to očigledno vidi, barem je verniku to očigledno, dok za nevernika to može biti simbol ljudskih prava, ljudskosti i jedinstva sveta.
Kad budete poverovali (a kako će se i da li će se to desiti sam Bog zna), sve će vam se razbistriti i živećete jasnije, nestaće cinizma i skepse, ali će to biti zamenjeno sa … videćete i sami ;-)
P.S. Moj dragi kum je bio verski fundamentalista i stalno smo se sukobljavali oko nekih njegovih netrpeljivih stavova prema svetu, društvu ljudima. Na kraju sam i sam došao do istog stanja a on je smekšao u komunikaciji. Kada sam ga pitao kako to da nije više onakav fundamentalista, odgovorio je da je sada još veći i tvrdji ali iznutra, ali je mekši spolja, jer je shvatio da reči ne deluju na ljude, jer za prazne ljude su i reči naše prazne ako ne nosimo Sveti Duh sa sobom, već da samo na njih deluju naša dela – molitva. :-)
Vojsije,znam da niste mislili na mene, nisam Vam ja više ista ko prije,u početku mi je trebalo vremena da upoznam ovaj portal, ljude komentatore pa i pravoslavlje,sad sam malo drugačija :) Nemojte koliko ko ima Hrista u srcu, znate, nisam ni ja savršena, želim ga slijediti, al ne ide mi uvijek, al pohvala godi pa ipak, neka ta pohvala daje slavu Isusu, ne bi da mi se srce uzoholi a i da se stvori neka ljubomora,pa da odemo u grijeh. I to copy/paste evo meni je pomoglo od Kandila vere u nekim mojim promišljanima. Premda evo, mogu reći, imate simpatije od mene kao čovjeka, i poradi Vas razbila sam neke predrasude o kojima sad ne bih. Ja razumijem na što ste mislili, nekad se više može postići razgovorom, razgovor nas čini ljudima.
Samo bi htjela dodati na svoje komentare, ono Luisu upućeno, bilo je baš za Duha Svetog, to ne znači da osoba koja ne vjeruje u Isusa Krista ne može biti dobra osoba i da joj Bog ne progovara kroz savjest. Puno sam se puta osvjedočila da me
onaj koji se manje moli ili ne moli ukori (primjerice moj muž) Božjim glasom, dakle, Bog nam katkad govori i preko grešnika ( i sama sam grešnica), jer svi smo mi na sliku Božju stvoreni od istoga Stvoritelja, nema čovjeka bez grijeha i nema boljeg ili goreg vjernika, prepuštam Bogu sudove, a zasigurno će nas sve suditi po ljubavi, koliko smo ljubavi imali jedni za druge. Onima kojima je više dano, da spoznaju istinu i pravoga Boga, od njih će se više i tražiti, jer su imali a nisu poštivali i jer su bili nemarni na svoj odnos sa Bogom. Od njih će se više tražiti na sudu Božjem. Primjerice, svećenici, po njima se uvijek najviše „pljuje“ , ma pusti, njima je više dano -ima onaj gore koji će tražiti račun jer su vršili službu u Njegovo Ime …na nama je da molimo za njih a da ne osuđujemo nikog. Sad i ja moram ići…Ugodan dan.
#Zlatko,
Nisam ni očekivao da ćeš bilo šta i bilo kako drugačije odgovoriti.
#Marta,
Marta, Marta… šta bih da ti kažem?
#Vojsije,
Proterivanje Adama i Eve iz raja je samo simbolika. Drvo znanja takodje. Jednostavno mi kao Duše smo morali doći u oivaj svet da kroz nimalo laka iskustva učimo život. Učimo sagledati veličinu i lepotu života i njegovu svetost te da naučimo uvek prvo davati od sebe a ne prvo grabiti za sebe. Da naučimo prepoznati u drugima istu veličinu i značaj kao u nama samim. Ono pšto je najteže naučiti to jer sama ljubav pa je to razlog da mi kao Duše ovde dolazimo na stotine hiljada puta (pardon ovo je hrišćanski blog i ovde nema inkarnacije – odnosno nije dotvoljeno njeno prihvatanje).
Verujem da si se pitao kako čovek može znati ko je dosegao svetost ako i sam nikada nije dosegao taj nivo duhovne razvijenosti pa zato ovde i postavljaš pitanje o tome. Svetost je dosegao onaj ko još za života zna Boga a onaj koji zna Boga nikada ni pod kojim uslovima neće činiti čuda da bi prikupljao mase oko sebe. Ono sa podizanjem mrtvih vezano za Isusa je kasnije ubačeno u Bibliju. Jer, oni koji znaju Boga svesni su da ni pod kojim uslovima ne krše već postavljene zakone u ovim svetovima. Zakoni su rigorozni i striktni.
Zlatko bi samo trebao da se pita ko je taj što namerno održava ostatke pojedinih „svetih“ ljudi i time drži pažnju ljudi na pogrešne detalje. Čak i da jesu bili sveti to ne menja stvarti. Najbitnije je da se svako pita „Gde sam ja u odnosu na Boga?“ Jer, svako sam mora hodati svoj put ka Njemu.
Jedino pravo i validno čudo u svim svetovima i univerzumima jeste promenjena (ekspandirana) svest. Zato ovde i postojimo jer mi samo preko ekspandirane svesti i kapaciteta ljubavi možemo znati Boga. Sva druga čuda su na margini i ne treba na njima gubiti vremena.
Svest i ljubav su jedino pravo i validno čudo.
Čoveka ne možeš naterati da progleda jer to može, treba i mora učiniti on sam. Čak ni Bog nikome neće uskratiti slobodu i nasilno ga privuče sebi….
@Zlatko
„Ali sve je to sfera ovozemaljska, podnebeski svet, posebno kada prave genealogije bogova i boginja – demonska bića kojima se klanjaju, počev od imanacije sunca, meseca, planeta, reinkarnacija duša, itd. Sve je to ovozemaljsko. Pravoslavlje odlično objašnjava šta je to, i od koga potiče, samo treba pročitati, uložiti napor u znanje.“
– To je, takođe, samo Vaša percepcija stvari da je to ovozemaljsko, i uveren sam najdublje da tu puno grešite, ali samo iz neznanja, jer duhovnost tamo trenutno svakako tinja, naročito na Tibetu, takođe neuporedivo manje tinja na Balkanu, Srbiji, ali isto kao što živi kroz određene pojave kod nas, pa i objave svetih otaca, takođe živi i na drugim mestima kroz svete spise, to je izvorna duhovnost kao i Hristova, i jako greši onaj koji se toga želi stresti poput profane stvari. Jasno je zašto je to tako, no, nije ni važno ako se ne poznaje, ali nije pravoslavlje jedino Bogom dano, Duhom Svetim obasjano, takav stav samo srozava širinu duhovnosti.
A ništa Louis. Ja vjerujem u milosrđe Božje za svakog čovjeka, pa i za onog koji ne misli kao ja. Sviđa mi se pitanje: „Gdje sam ja u odnosu na Boga?“ Sasvim se slažem da Bog u svojoj ljubavi poštiva našu slobodnu volju.
I katolički teolozi kažu da je protjerivanje Adama i Eve samo simbolika, ne svi ali većina i to oni koji ne vjeruju u đavla. Ja tako ne mislim. Po tome je simbolika i da je Isus išao na križ, simbolika Božje dobrote. Puno toga danas se u katoličkom izvrće, dolaze neke nove teologije iz Belgije i neki svećenici grle tu teologiju, teologija koja govori da ni đavla nema, da je sve princip dobra i zla. Svjesni smo da će još svega biti, lažnih proroka i učitelja, treba prepoznavati…Iako sam i ja za pravolsavlje kao katolkinja kao se ono kaže „jeres“, tražila sam tu riječ i nisam načisto šta znači, ako znači heretik onda je to :) – heretik. Al briga me, prije nisam ništa znala, a sad na jedno nek uđe, drugo izađe, nek ne ostane u srcu i ide gore, braća smo kršćani, meni je to važno.
Ništa Louis, ništa ne kaži, nego vidimo se svi kod istog Stvoritelja, jednom :)
Svako dobro.
@ Zlatko Drago mi je da čitate i moje komentare :) , mada ih ne možete izbeći :( Uglavnom ja i komentarišem teme slične ovoj . Vera je možda i najintimnija tema čovekova pa je kopati po tuđim verovanjima poprilično nepristojan posao . No , šta ćete pomoću ove ( đavolje – veli vaš kum ? ) kutije može se i to . Trudim se da nikog ne povredim komentarima . Što se tiče mene i pravoslavne ‘prakse’ poprilično ste loše procenili moja iskustva ali ne i da sad nisam baš ‘u duhu’ . Možda komentarima i pokušavam naći nekog ko će biti dovoljno ubedljiv da me ‘vrati’ ? Čudni su putevi gospodnji …. P.S. Ne verujem vašem kumu da postoje ‘prazni’ ljudi .
Evo, ovo govorim kako će nas Bog suditi,o Zakonu ljubavi – to je najvažnije- Zakon Ljubavi na Križu za svakog čovjeka-vjerovao ne vjerovao,prema svima jednako.Braća, to smo svi mi, jedan drugome bližnji,brat, od istog smo Oca, vjerovao, ne vjerovao.
Na dobra djela svakoga potiče vlastita savjest i dobar primjer drugih ljudi, a u tom ga osobito potpomaže Božja milost i pomoć. Tko se protiv svoje savjesti i protiv spoznatih Božjih zapovijedi svjesno i odgovorno opredjeljuje protiv istine, pravde, dobrote, ljubavi i čovještva – taj čini zlo, grijeh. I ako u tom do smrti ustraje te umre nepokajan, krivac je svoje vječne propasti.
Isusove stroge riječi o sudu žele čovjeku posvjestiti odgovornost za svoja djela. I kad prijeti, on je Spasitelj, jer želi spasiti čovjeka. To lijepo izražava sv. Ivan koji povezuje u jedno spasiteljsku ljubav Božju i riječ o sudu: “Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da on osudi svijet, nego da se svijet spasi po njemu” (Iv 3,16–18). Tvrdokoran grešnik zapravo sam sebe osuđuje.
Najljepšu, a ujedno i najpotresniju sliku Posljednjega suda iz Isusovih ustiju donosi nam Matejevo evanđelje u glavi 25. Pojavljuje se Sudac – Isus Krist. Nastaje veliko razdjeljenje svijeta. Zdesna Kristu stoje “blagoslovljeni”, njemu slijeva “prokleti”. Temeljni zakon po kojemu će svijet biti suđen jest ljubav prema ljudima koje Isus naziva svojom braćom. Blagoslovljenima veli: “Što god ste učinili jednome od najmanje moje braće, meni ste učinili.” Prokletima pak spočitava: “Što god niste učinili jednome od ovih najmanjih, meni niste učinili.” Taj Isusov navještaj Posljednjega suda ili Sudnjega dana završava riječima ozbiljnosti: “I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.”
Ljudi će, dakle, biti suđeni po tome kako su se – poslušni svojoj savjesti i Isusovu Evanđelju – odnosili prema svojoj braći ljudima, osobito ugroženima, potrebnima i potlačenima.
Toliko, spremam ispit, odlazim.
@ Zlatko
Zaboravih kazat`… Sa zadovoljstvm citam vase tekstove i sad mi nesto glede ovih komentara pade na pamet…Da vi napisete tekst o iskustvima ljubitelja gastronomije u postu ? Verujem da bi tu bilo zanimljivih stvari otome kako zaobici iskusenja a i nekih dobrih recep(a)ta … A onaj put u Brazil zaboravite ako kanite cekati da vas Sveti Duh pogleda…:)
Po meni riječi djeluju na ljude,još kako, tko je u molitvi duh Gospodnji i preko riječi dotiče drugoga, proživljeno. I suprotno, koliko puta ružne riječi razore,donesu negativno, jer dolaze od negativnog duha. Zato mislim, na nama je da prihvaćamo i ljubimo svakoga, govorimo nježno i prema onima koji nemaju spoznaju. Katkad više čini prihvaćanje u ljubavi nego dokazivanje,obrana ili molitva za obraćenje, ne mislim sada da po molitvi Bog ne čini, nego ako se samo molimo a srcem ne prihvaćamo drugoga, badava. Ljubiti bližnjega kao sebe sama. Činiti drugome što želiš da on tebi čini. Pa čak i kada ti čini zlo, ostati u ljubavi. Evo, moj muž, prepoznao je Isusa tek kroz moju ljubav prema njemu, prihvaćanje i što ne vjeruje kako treba (kako sam ja to mislila), moliti i biti u ljubavi koja poslužuje,čini čudesa. Zamislite obred pranja nogu, pa nema veze ako sam ja perem te muževe noge (karikiram), jednom će se dogoditi da i on meni opere, i dogodilo se. A što mi vrijedi kad sam prije molila za njega a u svome srcu nisam našla prihvaćanje,nego gorčinu,muku. Sasvim sam sigurna da na posljednjem sudu neće dragi Bog gledati tko je katolik,protestant ili pravoslavac,ili Jevrej. nego da će nas pitati dali smo i u najmanjem bili Njegovi, dali smo mu služili u ljubavi prema braći.I Sveto Pismo nas uvijek poziva na ljubav prema Svima. I ja se isto osjećam prosuđeno kada se govori da je samo pravoslavlje ispravno, još više time jer smo BRAĆA po Kristu, kršćani, ja tako ne gledam niti moja vjera, prihvaćamo sve kršćane i nekršćane i moja vjera (katolička) nije mišljenja da ćemo se samo mi katolici spasiti, jer mnogi će i od katolika vikati Gospodine,Gospodine ali neće svi biti postojani kao ni u pravoslavlju, neće svi biti postojani, pa onda nije pravoslavlje uvjet ulaska u Kraljevstvo nebesko nego ljubav,ustrajnost i postojanost u vjeri koju imaš. Al ne sviđa mi se pravo vjere da prosuđuje spas samo odabranima. Iskreno. Eto, Jevreji, bili su izabrani narod ali još uvijek čekaju Spasitelja, ali obratit će se i oni, ta pisano je u Svetom Pismu. Prihvatiti će Isusa za Boga i Spasitelja. I mnogi koji ga nisu prihvatili, prihvatit će ga a oni koji su ga imali, izgubit će ga, malobrojni će ostati vjerni.
@ Louis
I meni je slican osecaj, ali mahom odgovaram drugima kroz razgovor sa vama, jer ste vi tipican predstavnik new age sinkretizma. Shamansko ucenje koje potvrdu trazi u slicnostima sa svim religijama sveta, kako bi se dokazala ista nit Tradicije. To je pokusavao i Rene Genon, da bi na kraju zavrsio kao musliman. Zelim vama da zavrsite kao pravoslavac :-)
@ Burgovac
Mozemo dosta pricati o Tibetu i njihovoj pre svega magijskoj praksi i panteonu bogova izmesanih izmedju njihove izvorne religije i uvoznih indo budistickih bogova. Ono sto vi dozivljavate kao duhovnost je kombinacija manira budistickog ponasanja i okultizma baziranog na joga tehnikama preuzetih iz Indije i Kine. Tibet je smesa tudjih religija, mahom paganskih, svedena na ovladavanje telesno psihickim mocima.
@ vojsije
Ne znam vas i ne zelim da sudim ali vam nedostaje neko dublje razumevanje pravoslavlja, jer cesto postavljate pitanja koja su vama naizgled saljiva a vernicima su bogohuljenje. Istinski pravoslavac nikada ne bi pomislio da postavi takva pitanja, jer zna ko ih u pozadini kreira. Iz toga se lako da zakljuciti da niste svesni svojih misli ili da ne znate o cemu se tu radi. Ovo pisem u najboljoj nameri, ne pametujem i ne pokusavam da istaknem svoj ego, jednostavno ste neoprezni, nemate straha Bozijeg u sebi.
Ne osudjujem vas, i ja sam morao da to shvatim na sopstvenom primeru i kako greh deluje. Bilo je ranije price o prenosu greha. Da, prenosi se na nasu decu, zato valja biti na na oprezu sa recima i delima.
@ Zlatko
Saljivost je forma u kojoj se postavlja ozbiljno pitanje .Samo ego moze prezirati saljivost. Ako ja nisam sposoban da vidim tog kreatora u meni ne mogu biti kriv , a ako vi vidite da kroz mene govori taj ( da ga ne imenujemo ) kreator onda vi imate problem sto tako gledate na bliznjeg svoga. Da li ste sigurni da ta neopreznost,naivnost i nezlonamernost moze dolaziti od njega ?
Salu na stranu , hriscanin u meni mi neprestani govori isto sto ste i vi gore rekli o meni.
@ Vojsije
Teško da ću to uspeti da napišem, mada jesam mislio na par stvari da pomenem, kao što su Brusketi naturale e primitivo :-)
@ Marta
Imam utisak da se malo pa malo uvredite po pitanju vere. To su sve strasti – znate izvor, vama ne treba objašnjavati :-)
Čitajte ranohrišćanske izvore koji su zajednički i pravoslavnima i katolicima, i negujte smirenost uma – smirenoumlje.
I bestrasnost :-)
Kada neko dodje monahu da ga ubedjuje kako je duhovnost na Tibetu ili u jogi, ili nekoj gnostičkoj jeresi, kako on treba da se oslobodi zatucanosti pravoslavlja i hrišćanstva koje je vreme pregazilo, ili da prihvati ekumenizam i jedinstvo svih crkvi, pravoslavni monah se mahom samo nasmeši, prekrsti, pomoli kratko za govornika i kaže „Bože pomiluj ga grešnog, ne zna šta radi“.
To i vama toplo preporučujem kao metod. Oslobadja vas tudjeg greha. Jer ako se svadjate i pokušavate da borite, borite se vi, kao biće Marta sa drugim bićima i njihovim demonima, a ovako sve prepustite Gospodu da reši i da vas zaštiti od uvlačenja u tudje duhovne svetove. Zato se o duhovnosti ne razgovara, ona se živi :-)
@Zlatko
Ja više govorim o Tibetanskom budizmu, i on svakako ne predstavlja ništa ovozemaljsko iako toliko naizgled različit od običnog ljudskog verovanja, ali daje efekte, daje rezultate kroz ljudski duh, doduše i na žalost daleko širih razmera nego hrišćanstvo u zapadnom svetu danas, pri tome mislim da budizam uopšte.
Duhovnost ima jednu svrsishodnost, da razvija ljudski duh, da doprinosi razvoju ljudi, duhovnom pre svega, čak i bez obzira iznad kakvog mitološkog stuba stajala (politeizma helena, starih rimljana, starih egipćana o kojima najmanje znamo jer se radi i o generalno drugačijem poredku koji je danas jako udaljen po načinu mišljenja ali ni po čemu destruktivniji).
Možda zaboravljamo da duhovnost nije nužno igra reči i uveravanja, pa kada neko i oseti nešto specifično i veže se za njega, to svoje predstavlja kao neprikosnoveno, i to je odlika svih sekti, kako hrišćanskih tako verujem i drugih pravaca, i to smatram normalnim, jer osoba ne povezuje duhovnost sa prirodnim, sa normalnom okolnošću i stanju duha kako bi trebalo i to se ne raziluje od bilo kakvih šamanskih iskustava samo je put dostizanja određenih uzvišenih stanja drugačiji, jer je čovek otuđen od sebe, i ne treba svoju prirodnu okolnost toliko da poistovećuje sa nečim toliko sakralnim sve vreme života, već da se s njom saživi da to postane jer on to uistinu jeste, ta njegova nazovimo je sakralna priroda se ne razlikuje ni kod jednog drugog čoveka, samo je ona nužno sputana, latentna, potencijalna dok se ispoljava ona devijantna, jer smo svi mi grešni kako se to kaže, ali priroda ne poznaje dogme, podele na ove i one, na svete i profane mitove, kad bi poznavali neolitske kulture shvatili bi koliko je njihova priroda jednaka našoj današnjoj, to su naši preci bez obzira na norme, na filozofske postulate koje su danas opšta mesta, još manje se zna koliko je samo hrišćanstvo sastavljeno od postulata budizma, helenskih dostignuća duha, svakako jevrjeske ali i nekih drugih religija toga vremena, ono nije originalno niti može biti jer u svim religijama postoji neizmerno puno mudrosti koje svakako čine uniju jer se iskustvo generalno ne razlikuje toliko među svim ljudima bez obzira na razlike diskursu a književnost oblikuje stara učenja, često na papskim koncilima kad je trebalo menjati Pismo zarad interesa vladanja, hrišćanstvo je eklektičko učenje podređeno najrazličitijim tumačenjima, a možda u najznačajnijem delu proizilazi iz poznavanja korpusa znanja budizma.
Ja nekako kontam ako covek u sebi ima duhovnosti da ona mora da zraci iz njega,njegovih dela i reci . Ovde ( u blazoj verziji nego drugde ) ljudi koji veruju da su na ispravnoj stazi su vrlo `kratkog fitilja` u komunikaciji s neistomisljenicima .
Nepojmljivo mi je to da neko obasjan miloscu onog u kog veruje prema duhovno slabijim izrazava prezir ili bilo kakvo negativno osecanje .
Rado bih postavio neka pitanja gos-n Burgovcu i Krsticu ali cu ispostovati nepisano pravilo bloga da je zvanicna religija bloga hriscanstvo .
Moja je poenta da duhovnost nije obmeđena nekom posebnom religijom ili dogmom, sektom, prostorom, događajem, već da se manifestuje kroz sve vidove a zavisi samo od pojedinaca, od naučnika, filozofa, umetnika, religioznih mislioca do duhovnih vođa, bilo kojeg vremena i bilo kojeg religioznog okvira.
Gledati uzanom vizurom i smatrati oboženje ili prosvetljenje ili ako god nazivali samo pojavom u svojom dvorištu, više je nego suženo kategorizovanje i favorizovanje, jer svako razvija svoju duhovnost i put tog razvoja vodi kroz univerzalne principe, a one svakako mogu naći danas u mnogim -izmima, zavise jedino od osobe pojedinca i njegovog duhovnog razvoja.
Dragi Zlatko, imate krivi utisak. Dobro, priznajem, kad sam ovdje došla nisam imala pojma o pravoslavlju, čitala sam što mi je ostavljano da čitam i sam a tražila itd., gledajte sad sam jača, što god da mi kažete,sad ja mogu reći, da poznajem braću pravoslavce, oštri su, takvi su, vjerujem da ima i oštijih, Vi ste profinjeniji i smireniji u odnosu na neke druge,ali to nije bitno. Prije, kad sam tek došla ovdje zapravo me vrijeđalo što ne poznajem vašu vjeru i otud moje reakcije od ranije. Neće me ništa uvrijediti, vjerujte, zato jer što god Vi meni rekli pa makar se kosilo i sa mojim vjerovanjima u okviru moje vjere, vi ste za mene braća po Kristu, pa kakvi god da ste biti ćete mi bliži uvijek i od budista i islamista,i od hindusa itd. Uvijek ću se prikloniti vašim razmišljanjima,možda ne sa svima,ali ću se prikloniti. Jedino nam svima treba biti važno da to bude način u ljubavi; Vama nemam što zamjeriti ali bilo je tu mudraca kojima je jezik mač, ljudi, ma ništa od toga, jer stvara se kontra-efekt, rana i srdžba i način da uzvratiš u svojoj istini, samo tada peru osjećaji koji nisu od Boga, ja to mogu i za sebe reći, uh, pa svega je bilo u meni. Sada samo mogu reći, da mi je drago što sam naišla na duhovnost pravoslavlja, ima puno lijepih sadržaja, dapače, u nekim se stvarima imate više ponositi, al ja bih evo ostala na ovome da se ponosimo Kristom. Razumijem da pravoslavna vjera već u nazivu ima predznak pravoga, a mi drugi eto, nismo najpraviji, to je tako u korijenima. Gledajte, mene to ne vrijeđa, ja sam samo dala osvrt,ja znam da je za mene moja vjera prava, jer nije me đavao ozdravio i podigao, u molitvi sam,na bogoslužjima, vodim duhovan život, molim se Mariji.
Ja sam mirna, možda mi je temperament previše prožet duhovnim,kao što je netko rekao u katolika,mi smo više prema van, a pravoslavni prema unutra, meni je normalno posvjedočiti i prenijeti drugima ne kao učitelj nego kao svjedok ono što meni Bog čini i što mi je učinio. Isus je rekao, „bit ćete mi svjedoci“. Svejdočenje pobjeđuje đavla. Mislim da je sebično ostati u sebi a ne reći što ti je bog učinio, pa voljela bi da neki pravoslavac posvjedoči kako je Bog velik u njegovu životu, ili Marija…razumijete, pa ta svjedočanstva nas osnažuju, produbljuju vjeru. Mi smo takvi katolici. Možda zato izgledamo kao najveći pametovatelji i oholice koji se hvastaju Isusom. Ako hoćete protestanti, oni su još gori od nas,izrazito napadni prema nama ali i oni su naša braća u Kristu, pa opet ako me pitate kome bih se prije priklonila između braće kršćana, opet bi to bili pravoslavci. Nije li tužno da su kršćani u ovakvim ratovima (retoričko pitanje). I čini mi se da je nesporazum oko shvaćanja ekumenizma. Ekumenizam je samo zajednička molitva, to je to za mene, nikakva pokrštavanja i preobraćanja. Zlatko, temperamentna sam, ne svađam se, ali to je zato jer sam prije bila veliki bezbožnik, znate kad upoznate Boga onda bi da tu radost svima date . Ustvari ispadam jako ohola.
Tu nam se razlikuju vjere. Iako, prihvaćam sve što ste mi napisali, daleko od toga da nemam strasti i svojih demona, svaki čovjek ima svoje demone . Dakle, poštivam braću pravoslavce, nije mi namjera ikog povrijediti, ako je do toga došlo, žao mi je. Možda sam ipak kriva ja, došla sam na blog pravoslavaca, pa eto, nije u redu govoriti o svome, ali vodila me misao da smo kršćani, zaboravih da sam netko drugi, da nisam pravoslavka. O duhovnosti se ne razgovara, kažete, ona se živi. Prvo, onda treba isključiti komentare, iimamo tekst i svak svoje srce, drugo, meni je jako pomoglo kada su mi drugi pričali o duhovnosti plus njihovo iskustvo i Sveto Pismo, – svjedočenje vjere, pa mi katolici kažemo, o duhovnosti se svjedoči životom ali i riječju, po prilici.
Ima jedna stvar za koju mi je žao. Nikako ovdje nikada nisam čula da je netko rekao braća katolici, kao što ja kažem braća pravoslavci. I voljela bih da mi pomognete pa da ostavite jedan link gdje mogu naći ranokršćanske tekstove koji su zajednički i pravoslavnima i katolicima, bilo bi zanimljivo vidjeti dali i jedan pravoslavac čita išta što ga povezuje sa katolikom. Ovo nije provokacija.
Hvaljen Isus i Marija.
p.s. Po ovome što Vojsije konta bliži je katolicima nego pravoslavnima, bez uvrede, neka vas moja iskrenost ne vrijeđa.
Marta ne znam kome se izvinjavate pod P.S. . Ja to sto ste rekli smatram komplimentom (iako naravno ostajem s ove strane ), a ovi moji me kao sto vidite i ne smatraju bas pravovernim da bi se njima izvinjavali. Nemojte se cuditi sto pravoslavni cesto reaguju odbojno, ponekad i grubo. Dok je katolicanstvo stoljecima ucestvovalo, a cesto i vodilo glavnu rec u oblikovanju zapadne civilizacije , pravoslavni na Balkanu su se trudili samo da opstanu kao takvi , sto od unijacenja sto od islamizacije. Zato su najcesce srca `iza sedam brava` ali ako se neko potrudi da nas upozna i bude iskren kao sto ste vi nece zazaliti . Ima medju nama jos i onih drugih kojima `sto je bila partija to je opet crkva` pa se ponasaju po onoj `ko drukcije kaze , klevece i laze` . Jos jednom zahvaljujem na komplimentu i predlazem da kad polozite taj ispit pogledate film `Trece cudo` jer je glavni lik katolicki svestenik . Voleo bih znati vas komentar na film.
Možda za kraj samo jedno opšte obraćanje.
Pravoslavno učenje je dosta dublje i sadržajnije od budizma i većine ostalih religija, sa mnogo jasnijim opisom šta je šta, jedino što zahteva versku praksu da bi napisano doživeli u potpunosti. Jer što smo revnosniji to nam je um britkiji i stvari postaju jasnije. Na žalost, malo ko potraži Dobrotoljublje da čita, i uopšte malo ko se bavi duhovnom literaturom. Tu mislim i na sebe, jer mi je trebalo 3 decenije lutanja po istočnim učenjima dok nisam našao sva tražena objašnjenja kod kuće.
Mislim da ljudi često mešaju versku toleranciju sa ljudskom tolerancijom, što je jedna od uobičajenih prevara tamne sile. „Voleću te kao čoveka, poštovaću te kao ličnost, ali neću da imam dodira sa tvojom verom jer je smatram pogrešnom – stav je koji je credo pravoslavne Crkve.“
I tu se svi počinju nervirati i biti uvredjeni. A zašto ne, a što ste vi isključivi, što ste tako ekskluzivni, šta umišljate, ili što ste tako primitivni i nemoderni :-)
Većina svetskih religija je dogmatski tolerantna, što nije slučaj sa pravoslavljem, i to sa razlogom. Jer ko poznaje temelje vere razume i zbog čega je to. U pravoslavlju ne postoji ekspandiranje svesti, spiralni razvoj, stupnjevi uma, sazrevanje svesti i ostali prirodno psihološki termini i večito napredovanje bez kraja i početka kroz 100.000 inkarnacija, što je inače veoma nelogičan koncept. Jer, imamo samo jedan život, drugih se ne sećamo, i ideja inkarnacije nas ulenjuje i obmanjuje da ako ne uradimo u ovom životu, možda se spasimo u sledećem. Pravoslavlje zna da je to obmana nečastivog i njegovo pecanje duša da ne rade na svom spasu sada i odmah, nego da se ponašaju lenjo i indolentno.
Dok jednima gori pod nogama da se pokaju i očiste od greha, drugi sve relativizuju i kažu lako ćemo, ima i drugi put, lakši, imaćemo novi pokušaj, mada ne znamo kakav ni kad ni kako. Nema drugi put. Nema reinkarnacije. I kako onda tolerisati takva verovanja. Ona te samo zaludjuju i odvraćaju od puta koji ti je dat.
Slično je i sa rimokatoličkom verom i ostalim hrišćanskim crkvama. Papa i Kurija su narušili put i metod spasenja za vernike, religioznu praksu, i zbog toga je Pravoslavna Crkva osudila papizam. Nije osudila vernike, nego instituciju Crkve koja je sistematski sužavala katoličkim vernicima put za spasenje. Zato pravoslavni poglavari stalno pozivaju papu (a ne katolike) da se pokaje i vrati izvornom hrišćanstvu. Za običnog pravoslavca se vremenom i istorijom punom sukoba sve to izjednačilo, pa rimokatolike doživljava sve zajedno kao pretnju, mada istinski vernici sve ljude doživljavaju istim. I za bilo kog dobrog čoveka u svetu Gospod Bog će naći put i stazu, bio on pravoslavac ili ne, to nije sporno i to niko ne negira. Negira se izbor generalno lošeg puta.
Duhovnost = „Ja sam Onaj Koji Jesam“
Mada mi se dopada i ona Teslina o Jezgru, Ljepoti i Samilosti.
Zlatko: „…U pravoslavlju ne postoji ekspandiranje svesti, spiralni razvoj, stupnjevi uma, sazrevanje svesti i ostali prirodno psihološki termini i večito napredovanje bez kraja i početka kroz 100.000 inkarnacija, što je inače veoma nelogičan koncept….“
Vladeta Jerotic je jednom, u emisiji Agape, spomenuo kako je pokojni patrijarh Pavle rekao licno njemu, parafraziram:“Svi napreduju poslije smrti, i oni dobri i oni losi.“
I jos jedno pitanje za Zlatka, koje nisam jos rascistio citajuci pravoslavne teme : Zasto su apokrifna Jevandjelja izbacena apokrifna?
@ Boris
Prepodobni patrijarh Pavle je verovatno pomenuo napredak uznesene duše na Nebu, misli se na pravednike, koji su zaslužili mesto u Nebeskoj hijerarhiji. Te duše se i dalje usavršavaju u dobroti i vrlini – o tome ima u tekstovima svetitelja.
Apokrifna jevandjelja su izbačena jer nisu mahom apostolska, ili nisu tačna, ili nisu u liniji sa izvornim učenjem, a neka imaju i elemente jeresi. Nakon vrlo temeljnog ispitivanja svakog dela, Crkveni sabor je doneo odluku koja dela su za Sveto pismo, a koja ne.
Pseudo istoričari stalno potenciraju zavere po kojima su iz političkih razloga uvršćena jedna dela a druga nisu, navodno se kroz neka dela skrivaju istine o glavnim ličnostima Biblije i tako redom. To su mahom besmislice.
Zamislite situaciju da se na istom mestu nadju Sveti Nikolaj Velimirović, Sveti Justin Popović, prepodobni patrijarh Pavle i prepodobni otac Tadej, koji su čitav život proveli u veri, molitvi i iščitavanju svetih dela, i koji ih duboko i nedvosmisleno razumeju. I oni donesu sud šta je valjano a šta ne, i o tome se slože.
A onda se javite vi, ili Vojsije, ili ja, i kažemo: „A ne, ne, mi mislimo da to nije u redu, vi ste nas obmanuli, sakrili ste istinu, nama se više svidjaju druge knjige, mi poznajemo bolje šta je ispravnije“.
Izgleda smešno, zar ne? Kao kada bi student pričao komisiji profesora šta treba da stoji u udžbeniki predmeta koji on još nije ni iščitao. Izbor jevandjelja je bio milenijumski zadatak vere i tu nije bilo politike.
Vojsije,ne izvinjavam se Vama nego pravoslavnima, naime ono što vi kažete u svom „kontanju“ o tome propovijedaju svećenici u našim crkvama; da Isus treba svjedoke, da treba radosna a ne tmurna lica, radostan duh koji će zračiti i zagrliti bližnjega vjerovao on ili ne. U puno slučajeva baš se događa da oni koji i ne vjeruju bivaju ozareni tim duhom, životom, a među duhovnima obično iskače zavist ili ljubomora (duhovni grijesi), dakle, ovo što ste napisali i djela i riječi i to je živjeti vjeru a da se jedno ne suprotstavlja drugome nego da je u isitini u povezanosti, ne može se Boga prevariti a i osjeti se tko je neiskren. Po nama (katolicima) Bog se protivi oholicama pa i duhovno oholim ljudima, sve ono što nije u ljubavi ostaje samo u zakonu u SZ, a Novi je savez u Isusu koji je sve učinio novim, za svakoga.I kaže Isus,“budite milosrdni kao što je Otac vaš na nebesima“, „milosrđe mi je milo a ne zakon…“ (ne znam jesam li ispravno citirala,po sjećanju). Jednom davno, nisamm više mogla izdržati sa suprugom,alkohol,i takav život, i jedna muška osoba,pravoslavac koji je prešao na katoličanstvo (zaista) mi je rekao „budi milosrdna“ i citirao citat. Po svim mjerilima to mi nikako nije odgovaralo, zapravo mi se činilo preteško,ta i ovako trpim.Onda sam te večeri zamolila Isusa da me pouči, da mi u moje srce stavi milosrdnu ljubav koju ja nemam,da mi u moje srce stavi svoju ljubav, čak sam molila Isuse voli ga ti kroz mene, jer ja više ne znam, ja više nemam ljubavi. Samo to sam molila. I vrlo brzo se dogodila milost da ljubim bezuvjetno svoga supruga, i tako mjesecima. Danas je moj muž drugi čovjek koji ne pije i zato zahvaljujem Bogu na Borisu (tom čovjeku koji mi je po Božjem progovorio).
Zato mislim da ovo što Zlatko kaže, treba mijenjati. „Voleću te kao čoveka, poštovaću te kao ličnost, ali neću da imam dodira sa tvojom verom jer je smatram pogrešnom – stav je koji je credo pravoslavne Crkve.“ Ako je Bog milosrdan, i mi bi trebali,mislim da se način u ljubavi uvijek može izvesti. Ne misle samo pravoslavni tako, protestanti nas mrze, meni je žao da to kažem, ali da. Imala sam gošću u svojoj kući, nisam imala pojma koje je vjeroispovijesti, imam raspelo na zidu,Isusa sa Torinskog platna (majka mi je naslikala predivno) i Gospu Međugorsku, u mom domu počeo je napad na papu iz vedra neba i na kipove i slike…Nije to važno, ali samo govorim koliko je ta netrpeljivost velika, a Isus to sigurno ne želi. Nekad ima osjaćaj da mi protestant iskopao oko zbog Marije, a ima ih po gradu, propovijedaju po trgovima.
Dalje, Zlatko kaže „ I tu se svi počinju nervirati i biti uvredjeni. A zašto ne, a što ste vi isključivi, što ste tako ekskluzivni, šta umišljate, ili što ste tako primitivni i nemoderni .“ Mi nismo isključivi, nego ste nas isključili,ja sam prav a ti si kriv. Možemo li ikada zaboraviti na kratko na ono što nas razdvaja a više pred sobom imati Isusa,Mariju, Stvoritelja? Niti u katoličkom ne postoji sve ovo što ste nabrojali …
Vojsije, nije mi vas namjera preobratiti, kad malo razmislim možda se vaši toga boje :) Propustila sam Vašu bilješku o filmu, kako da ga potražim i gdje i kako se zove.
A ispit, Bože smiluj mi se, iznenadili biste se kad bi znali koji, ima veze sa duhovnosti. Al ja to ništa ne razumijem. Kupila sam guaranu da se bolje skoncentriram, ne znam kako će djelovati. Bojim se to i piti nekako.
„Jer što smo revnosniji to nam je um britkiji i stvari postaju jasnije.„ „U pravoslavlju ne postoji ekspandiranje svesti, spiralni razvoj, stupnjevi uma..„.
Ove dve recenice se poprilicno iskljucuju. Ali necu da cjepidlacim , shvatam sta ste hteli reci .
Mislim da je od vas `knjiskih` pravoslavaca ova recenica prava za `primirje` na kraju :…I za bilo kog dobrog čoveka u svetu Gospod Bog će naći put i stazu, bio on pravoslavac ili ne, to nije sporno i to niko ne negira.
Vojsije,ja mislim da sam film Treće čudo davno gledala, malo sam pogledala po internetu, ali nisam naišla na film, imate li vi nekakav link gdje se može pogledati? Mislim da je film dobar, o svećeniku koji nije imao vjere…tako nešto.
Vojsije, ostavit ću vam link sa puno dobrih filmova, nisam sve gledala, tek neke o svecima, vidjela sam da ima i o ruskim ikonama čudotovornim, dokumentarac, pa ako vas što zanima pogledajte
http://www.sveci.net/index.php/video/filmovi
(ja sam gledala Svetu Ritu, padre Pia, Svetog Franju i Klaru, Svetog Antuna, zanimljivo je upoznati vrijeme u kojem se živjeli i da su bili sasvim obični ljudi)
Preporučujem ako želite.
Sveta Rita mi je najdraža, žena patnica udana za ubojicu, pogledajte kako ga je njena ljubav spasila da se pokaje i da nađe put na smrti ka Isusu. Obično ima prijevod a ako nema uključite ga sami kod oznake cc na videu.
Ne uspevam ni ja naci film s prevodom. Pojavice se on i sam , ne brinite . I opet se slazem s vasim svestenicima :) . Jevandjelje znaci u prevodu radosna vest i uz onih deset zapovesti , cisto srce i dobre namere ne bi trebalo nista vise . To je moja dogma :)
Da, Radosna Vijest lijepo ste to uočili, vidite i mene podsjetite, evo to je tako sad zazvučalo u mom srcu, odjeknulo, ma kažem ja Bog progovara sada po vama.
Ali ipak ako je moguće u raspoloženju vašeg srca, primajte sakramente i idite na nedjeljna bogoslužja u vašu crkvu zbog Boga a kakav je tko pustite. Biti ćete radosniji i lakši ispunjeniji, nije vaša duša prazna. Čitajte Sveto Pismo, evo krenite od Psalama i ne čitajte ih kao neku prošlost nego shvatite da te riječi i danas Vama izgovara Bog u kontekstu vašeg vremena i situacije. Psalmi su lijek nebeski za dušu. Onda možete Novi Zavjet pa Stari, kako biste ga bolje razumjeli. Ili krenite u Novi sukladno sa Psalmima.
Ako želite, mogu Vam poslati tabelu kako se čita Biblija za svaki dan u godini, po malo, ili da pronađem to pa da sami skinete?
Da ne ostane nedoreceno: pravoslavni monah se moli za svaku dusu koja mu dodje po pomoc ili savet. Ne bih hteo da se shvati da pravoslavni vernik odbacuje coveka, naprotiv. Sveti Vasilije isceljuje ljude svih vera.
Ma Zlatko volimo vas! Hvala.
Vojsije ovdje imaš projekt čitanja Biblije ili ako netko hoće, spustite se ispod p.s.
gdje piše malim plavim slovima desno privitak zip i klikom preuzimate tabelu, ono što vas ne zanima obrišite a tabela je ista nama kršćanima, raspored čitanja.
http://www.mka.hr/duhovnost/molitva/projekt-citanja-biblije/
Hvala Zlatko na objasnjenju. Ne bih da se ovo pretvori u, kako Vojsije rece, cjepidlacenje tako da ne bih dalje da komentarisem.
Dodao bih samo da je vecina nas ovdje, u Bozijoj Basti Balkana, ne bi li nasli unutrasnji mir a ne dlaku u jajetu i kritikovali ko je kakvu odluku i na osnovu cega donio.
Ljubavi i Samilosti svim Bastovanima!
@Zlatko, imam jedno pitanje, možda ću ispasti i glupa, pročitala sam na jednoj stranici monah nije sveštenik , npr. monah Nikolaj, on je sa čitavom porodicom u manastiru Lepavina, u komentarima je pisalo da su samo jeromonasi svećenici. Tražila sam pojašnjenja i opet mi nije jasno. Ako se monasi mole za nečije oslobođenje od demona, ne treba li to biti baš svećenik ili sveštenik tj. jeromonah. Neznalica sam po tom pitanju. Iako, slušala sam monaha Nikolaja o posljednjim vremenima, o žigu zvijeri i imam osjećaj da je sve istina što govori, sva se tresem od onog što sam čula, vjerujem što kaže. Ako želite poslušati ovdje
http://www.youtube.com/watch?v=c9WjcJIX-fo&feature=related
i ovdje
http://www.youtube.com/watch?feature=endscreen&v=vzS4eudsksE&NR=1
Znači, da ja odem u manastir kao katolkinja, pravoslavni monah bi se molio za mene, bez obzira, valjda se ne bi molio da se preobratim na pravoslavlje (nemojte me krivo shvatiti), nego bi molio za nešto s čime sam mu došla a poštivajući moje. Zavidim Vam na ovakvim ljudima, mi to baš i nemamo ako se netko i moli nad nekim progonjen je od crkve, malo ih ima, a vjernika i onih u potrebi puno. Malo razmišljam o tome, možda da i odem. :)
@ Marta
Nisam nešto upoznat sa crkvenom hijerarhijom, znam samo osnovne stvari. Monah se smatra za andjeoski čin, odnosno kada se neko zamonaši on se u potpunosti odriče svetovnih stvari: braka, materijalnih stvari, sticanja, itd. Njegova dužnost i preuzeta obaveza je molitva za sve vernike i ceo svet, i nema ništa svoje do svog zvanja i delatnosti. Nemaju materijalna dobra.
U vrhu pravoslavne crkve patrijarh i vladike mogu biti samo monasi.
S druge strane sveštenici imaju porodicu, brak, raspolažu nekretninama, kućama, i žive kao sav običan svet. Ostavljaju svoja materijalna dobra svojoj deci ili rodjacima.
I jedni i drugi obavljaju bogosluženje, stim da su monaške obaveze striktnije i veće. Monasi upravljaju manastirima, sveštenici lokalnim crkvama.
I jedni i drugi će se pomoliti za vas, zavisno od potrebe. Vernici za pojedine praznike i molitve ostavljaju u crkvi papire sa imenima rodjaka ili onih za koje mole da im se imena pomenu u molitvi od strane sveštenika ili monaha.
Isto tako, ako imate ozbiljniji problem, on se rešava u dogovoru sa sveštenikom ili monahom. Ode se kod nekoga od njih, zamoli za razgovor i objasni problem, a onda on da uputstvo šta da se radi ili se samo pomoli na licu mesta ili pri bogosluženju.
Snaga i dejstvo molitve zavise od vernika, samog molitvenika i mesta, odnosno svetih relikvija nad kojima se molitva izgovara, ali nema uputstva niti pravila da bi boravaka na jednom mestu ili u jednoj crkvi bio bolji od nekog drugog mesta, jer su monasi i sveštenici samo provodnici i zastupnici Nebeskih sila. Činjenica je da monah koji je duhovno uznapredovao čistotom svog srca molitvu može da uzdigne više, ali kao što rekoh, i da se najgrešniji sveštenik pomoli za vas to može imati dejstvo, jer se negde gore nekada računa vaša dobra namera a ne savršeni uslovi. No, kao što rekoh, sve je to stvar van našeg poimanja.
Jednom prilikom sam uživo čuo monaha Nikolaja :-)
Verovao ili ne verovao u skoru Apokalipsu u suštini nije bitno, jer ako nemaš pomoć sa Neba ništa te neće spasiti ni što znaš, ni što si se za nevolju spremio, jer to nisu male i prolazne nevolje već tektonski poremećaji – apokalipsa sveta i civilizacije.
Šta bude volja Božija sa nama, tako će nam i biti. Ne pratim sa zanimanjem priče o propasti sveta jer su sveti starci odavno rekli da mi ne možemo da dokučimo a ni predvidimo volju Božiju. U Bibliji imate primere promene Božije volje iako je kroz proroke objavio nameru, tako da sve to shvatite kao upozorenje i mogućnost, koja je saopštena ljudima kao podstrek da se pokaju i žive moralnije, da bi umilostivili Gospoda a ne kao konačno ishodište.
U pravoslavlju se fokus stavlja na onaj a ne na ovaj svet, jer je ovo izgnaničko mesto, progon iz Raja, mesto gde vlada knez Tame, tako da nikada neće biti raja na zemlji, iako vladalac ovoga sveta to pokušava da proda kao svoju religiju mnogim jeresima – sve religije i svi ljudi sveta zajedno u Utopiji, pod vlašću jednog svetskog Uma i jedne Ideologije jedinstva različitosti – new age doktrina :-)
Hvala Zlatko na iscrpnom objašnjenju. Vrijedilo je čekati, ne znam što je to danas ali komentar učitava i po deset minuta a doći na naslovnicu još i više. Isto se u katolicizmu stavlja naglasak na onaj a ne ovaj svijet. Uzimajući u obzir vaše savjete sa kojima se slažem, vezano za rast duše, evo mali poklon koji će zadovoljiti nas krščane a i druge , uživajte i hvala na trudu.
http://www.youtube.com/watch?v=S4ZUvY8y-M0&feature=channel&list=UL
Samo da budem još precizniji, da ne budem nedorečen, pa dve dopune.
Pojedini manastiri i svetitelji u pravoslavlju imaju posebno izražena svojstva pomoći kod nekih problema, pa se njima namenski upućuje molitva. Na primer, neki manastiri su poznati po čudima isceljenja bolesti, kao i svetitelji Kozma i Damjan, ili Sveti Vasilije Ostroški, Sveti Nekatrije Eginski, zatim čudotvorne ikone Bogorodice, itd, sve je to slično i u katolika.
Za molitvu treba reći da s razlogom postoje namenske molitve, način molitve, vreme i mesto, kao i molitvenici, i da se to treba poštovati. Sveštenik vas na to uputi. Iz mog prethodnog komentara bi neko ko nije u veri pomislio da je dovoljno da se on samo pomoli, ili sveštenik, bilo gde, bilo kako, i da će se problem rešiti, što nije istina. Treba se držati vekovima potvrdjenje prakse, jer je to put kojim su hiljade njih prošli uspešno.
Za ovakva objašnjenja uvek treba puno prostora iako su u praksi stvari mnogo lakše :-)
Ok. Koji bi to bio manastir ako netko ima problema sa tlačenjem od demona? Ako znate, uznemiravanja i slično. Hvala.
I jeli Vam poznato zbog čega se ovako teško učitava blog, prije nije bilo nikakvih problema, na sve portale učita brzo i normalno, toliko dugo čekam da pogledam Vaš komentar, otiđem nešto raditi pa se vratim :(
He, he, evo, proradilo učitavanje, hvala onome koji je otklonio tehnički problem :) Sad je sve po starom. Brzo.
Izvinvamo se svim čitaocima na tehničkim smetnjama i sporom učitavanju sajta. Problem je bio kod nas. Nadamo se da je sada otklonjen.
@ Marta
Savet za to potražite kod lokalnog sveštenika, on će sagledati problem i dati uputstvo šta i gde dalje.
Takodje, jedna od zabluda „modernog“, a i „starog“ doba, je ustaljeno mišljenje da se putem religije ili vere otkriva svet duhovnosti, kao i da je duhovnost univerzalna istina, najčešće u vidu nekakvog božanstva. Širenje takve ideje kao jedine istinite upravo doprinosi sve većem duhovnom slepilu. Takav pristup nas upravo dovodi do tužne činjenice da će danas jedan deo ljudi potrčati za prvom mantijom na ulici, u potrazi za izvorom duhovnosti, dok će drugi isto činiti, samo opreznije, te će birati mantiju na „malo boljem glasu“. Kako god, uglavnom je iza svega skrivena sebična želja za pukim rešavanjem banalnih, svakodnevnih problema kroz savete nekompetentnih ljudi, ili kroz kakve molitve duhovnih vođa, sveštenika „boljih od drugih“, čija molitva bi valjda trebalo da je učinkovitija (?!). Duhovnost je individualna i ne postoji tačno iscrtan put ka njoj. Čovek će je pronaći putem religije, ali i kroz otuđenost od religije, putem umetnosti, povezanošću sa ljudima i prirodom, ali i otuđenošću… Nema univerzalne istine – individualna je u nekom našem svetu duhovnosti.
Odrastao sam u starom sistemu mislim na komunizam i STARU JUGOSLAVIJU što znači da je tada religija bila opijum za narod u školama se učio marksizam i znase koja istorija o verskim praznicima nije bilo ni reči.Trenirao sam sam fudbal i igrao za jedan lokalni klub i sudbina ili več šta me namesti da dok idemo na utakmice ja sedim pored dečka koi dok putujemo na utakmicu čita neku knjigu i ja ga u jednom trenuku upitam da mi da i da i ja pročitam i on mi daje a u pitanju je bila knjiga POSTOJONjA i ja počinjem da čitam i zainteresujem se i ali posle toga sve po ovom pitanju radim kradom i sam istražujem kroz literaturu.Sama scena BOJA NA KOSUVU kad Obilić daje REČ da će ubiti Murata mi je ostala toliko u sećanju a to je kada se predaje i odvode ga da ljubi caru skuti i on klekne vadi nož i ubijata MURATA i oni mu kažu zar misliš da ćeš se živ vratiti i recinam šta je to skuplje od glave i zašti ti daješ svoju glavu a on im odgovori za REČ a oni njemu kakva je to reč koja je skuplja od života a on njima pa da nije te reči na čemu bi stajali A KNjIZI PIŠE U POČETKU BEŠE REČ I REČ BEŠE U BOGA REČE BOG I STVORI ZEMljU A ZAR NA NjOJ NE STOIMO.EVO ŠTA MI JEDAN DUHOVNIK REKAO A UTO SMO SE UVERILI SVI A REČ JE O IZRECI MUČI SE KO GREŠAN SA DUŠOM A KAŽE U TRENUTKU SMRTI TJ. RASTANKA DUŠE OD TELA DAĆE NAM SE DA VIDIMO GDE ĆE NAM DUŠA I NEKI SAMO ZATVORE OČI I UMRU SA SMEŠKOM JER VIDE NEŠTO LEPO A NEKI SE TRZAJU TJ. MUČE SE KO GREŠAN SDUŠOM JER TAMO GDE IM IDE NEĆE IM SE SVIDETE I TRZAJU I UMIRU SMUKOM I U ROPCU! MIĆEMO ŽIVETI U RAJU KADA GA SVAKI ČOVEK NA PLANETI U SEBI SAGRADI TJ. LjUBI BLIŽNjEG SVOGA KO SAMOGA SEBE I ETO SVUDA LjUBAVI Tj. ONOG BOŽJEG U NAMA I NEMA VIŠE RATOVA, MRŽNjE, ZAVISTI.A OD ŽIVOTINjA IMAMO JOŠ MNOGO TOGA DA UČIMO PO OVOM PITANjU A EVO ŠTA SE MENI DESILO IMAO SAM ŽENKU ENGLESKU SETERKU I POVRDEM JE U ŠETNjU I PUSTIM JE SPOVODCA DA SE ISTRČI I VEĆ POSTAJE KASNO PADA MRAK I JA SE VRATIM KUĆI BEZ NjE I OVI MOI GDE TIM JE LINDA (tako smo je zvali) I JA NEZNAM PUSTIO SAM KAO I OSTALIH PUTA DA SE IZJURCA ALI ONA ODE I NEVRATI SE. USTAJEMO UJUTRU I ONA SE VRATILA I SPAVA ISPRED ULAZNIH VRTA I JA JE MALO IZGRDIM I UDARIM (ALI SE I DAN DANS KAJEM ZBOG TOGA) I ZATVORIM U BOKS.POSLE PAR NEDALjA MENI MAJKA KAŽE MIKO NjOJ RASTE STOMAČIĆ A JA MA PUSTIJE VIDIŠ KOLIKO JEDE UGOILA SE I JEDNO JUTRO USTAJEMO I ČUJEMO JE KAKO CVILI IZAĐEMO I VIDIMO ONA SE ŠTENI I OVU SCENU ĆU PAMTITI DOK SAM ŽIV POGLEDAME U OČI I ZATVORI IH KAO DA ZASPA I JA JE UBACIM U KOLA I ODVEZEM KOD VETERINARA I ON MI REČE NEMA JOJ SPASA UGINULA JE DOBILA JE SEPSU NA POROĐAJU I JA JE ODVEZEM NA PLAC I SAHRANIM A SUZI MI SAMO NAVIRU IZ OČIJU! I OVU PRIČU ISPRIČAM JEDNOM SVEŠTENIKU A ON KAŽE JA VIŠE SADA UČIM OD ŽIVOTINjA NEGO OD LjUDI JER VIDIŠ ONA NIJE UBILA ONO U SEBI IDITE MNOŽITE SE I NASELITE PLANETU JER DA SU UBILI TO U SEBI ONI NEBI OPSTALI KAO VRSTA PORED NAS VIDIŠ ONA NIJE PITALA NI KAO IZLEDA NI KOJE ODELO NOSI MISLIM NA MARKE NI KOJA KOLA VOZI I IMALI KUĆU ILI STAN JELI NEKA FACA!MI ŽIVIMO U MATERIJALISTIČKOM SVETU ALI TREBA DA DA NAM JE JASNO IZ ZEMLjI SI SAČINjEN U ZEMLjU ĆEŠ SE VRATITI MISLI SE NA TELO A DUŠA ODLAZI IZ TELA I ČEKA DRUGI DOLAZAK SUDIJE I ONAJ KO NIJE ISPRLjAO DUŠU U OVOM MATERUJALISTIČKOM SVETU OBUĆI ĆE JE U NOVO BESMRTNO TELO!
Jako pametno i mudro zborite. Poz.