VRLINA LJUBAVI

Ljubav je osnova hrišćanskog života, osnova spasenja. Apostol ljubavi, Jovan Bogoslov, obraćajući se vernima, poručuje da ljubimo jedan drugoga jer je ljubav od Boga, i svaki koji ima ljubav od Boga je rođen, i poznaje Boga. A koji nema ljubavi taj ne poznaje Boga.

 

Ljubav je – duša zemaljskog života. Bez ljubavi se i um umrtvljuje i čak i pravednost zastrašuje. Prava hrišćanska pravednost je sjedinjena sa ljubavlju i istinom po rečima Psalmopevca: „Milost i istina srešće se, pravda i mir poljubiće se“ (Ps.84, 11).

ljubav je

Ljubav se u tom jedinstvu usmerava istinom, a istina se otkriva u ljubavi. Ljubav prema paloj tvorevini je pokrenula Boga Oca da spase svet, koji u zlu leži: „Jer Bogu tako omilje svijet da je i Sina Svojega Jedinorodnoga dao, da nijedan koji Ga veruje ne pogine, nego da ima život vječni. Jer Bog ne posla Sina Svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase kroza Nj“ (Jn.3, 16-17).

Sva zemaljska dela Sina Božijeg od Ovaploćenja da Krsne smrti su prožeta sastradanjem, milosrđem i ljubavlju, posluživši izbavljenju ljudi od greha, prokletstva i smrti. Prirodno je da i celo pastirsko služenje, kojim se nastavljaju Hristova dela, treba da bude neprekidni podvig ljubavi. O tome piše apostol Pavle: “ Dječice moja, koju opet s mukom rađam, dokle Hristovo obličje ne postane u vama “ (Gal.4, 19). “ Ko oslabi, i ja da ne oslabim? “ (2 Kor.11, 29).

Ljubav-sastradanje treba da prethodi i prati sva dela pastirskog služenja. Da li pastir poučava sa amvona, ili razgovara sa vernicima u crkvenoj porti, ili sedi za stolom u krugu porodice, ili stoji pored postelje čoveka koji umire ili prisustvuje bračnoj gozbi; poučava li ili ukorava, vrši li Tajne za osvećenje svoga stada, – on treba uvek i svuda da se saraspinje sa svojim bližnjim: da plače sa onima koji plaču, da se raduje sa onima koji se raduju, da se kaje sa onima koji se kaju, i da svima bude sve kako bi učestvovao u spasenju svakog čoveka.

„Sveštenik, – piše protojerej Jovan Sergejev, – pre svega i najviše od svega treba da Blagodaću Božijom stiče neophodan duhovni element – ljubav jevanđeljsku: ona mu je potrebna svake minute, svakog trena; potrebna mu je kada se moli na svečanoj službi u hramu, kada se moli kući ili u domovima vernika, kada služi trebu, kada vrši Tajnu vere, kada se nalazi u običnim, svakodnevnim, životnim situacijama, porodičnim, prijateljskim ili u odnosu sa parohijanima, sa nadređenima i potčinjenima, s vaspitanicima ili onima koji su prošli vaspitni period, s decom i odraslima, sa starima i malima. Ali naročito mu je ljubav potrebna kada služi Božansku Liturgiju, koja je cela Tajna bezgranične Božanske ljubavi prema ljudskom rodu; u toj Tajni – Tajni Pričešća Telom i Krvlju Hristovom – Božanska ljubav se projavila u svoj svojoj neizmernosti, jer je Gospod Isus Hristos celog Sebe predao za naše Spasenje, dajući Sam Sebe za hranu i piće, Svoje prelomljeno za nas Telo, i Svoju prolivenu Krv za nas, i za mnoge.

Za vreme Božanske Liturgije, sveštenik sav treba da bude ispunjen ljubavlju prema Bogu i bližnjima, iskupljenim i saiskupljenim Krvlju Hristovom, i on nikada ne sme da se gnevi ili da bude ogorčen, niti treba da ima pristrasnost prema bilo čemu zemaljskom – hrani ili odeći, službenom licu ili bilo kom drugom licu – on uvek treba da bude gornji, Božiji, sveti… Sveštenik, kao služitelj Boga Ljubavi i Njegove Crkve, prožet duhom ljubavi, treba neprekidno u svom srcu da stiče istinsku, duboku ljubav prema Bogu i ljudima, koji su iskupljeni Krvlju Hristovom, i stvoreni po liku i podobiju Božijem. U suprotnom je njegovo služenje licemerje“.

Ljubav je pastiru neophodna ne samo kao velika obaveza srca, neophodna za ispunjenje visokog služenja, već i kao najdelotvornije sredstvo kojim se utiče na ljudske duše. Ljubav ima veći uticaj nego najozbiljniji razumni dokazi i najblagotvorniji primeri. Ljubav može nevidljivo da utiče na ljudske duše, da ih upodobi u Hristu, da vaskrsne pali ljudski lik, i da očišćuje i uzdiže ljudske duše.

Odakle pastir dobija tu sveobuhvatnu i u isto vreme uzvišenu i snažnu ljubav? Ona se daruje Odozgo kao blagodatni dar u Tajni Hirotonije. Sveti Jovan Zlatoust kaže: „Duhovnu ljubav ne rađa ništa zemaljsko: ona dolazi Odozgo, s neba, i daje se u Tajni Sveštenstva, ali usvajanje i umnožavanje tog blagodatnog dara zavisi i od stremljenja ljudskog duha“.

Izvor: Pedagog.eparhia.ru