POŠTA ZA PETROGRAD

Na oko 150 stranica knjige „Pošta za Petrograd „nalaze se pesme i prozaide koje su govorili sve sami bardovi srpskog glumišta.

Bio sam dete. Deda mi je govorio da će me voditi na petrogradske „bele noći“. Ostala su
samo sećanja… I seta.

pošta za petrograd

Ovako govori Ivan Sokač, autor zbirke odabranih pesama i prozaida, štampane u luksuznom tvrdom povezu.

Na oko 150 stranica knjige nalaze se pesme i prozaide koje su govorili bardovi srpskog glumišta Goran Sultanović, Caci Mihailović, Aljoša Vučković, Rada Đuričin, Milica i Ivan Zarić.

O poeziji ovog autora pisali su Ivan Šop, Miodrag Todorović, Pero Zubac, Vitomir Teofilović, Nenad Prokić, Benediklt Vujica i mnogi drugi.

„Evidentno, Ivan Sokač je autor koji živi svoje impulse na tako intenzivan način da mu ni
proza ni poezija ne ostaju dužne; milostivi su prema njemu, daruje mu plodove koje
drugima ili ne daju ili im poslužuju u mizerno malim količinama i, naposletku, ta uzvišena
umetnost nad umetnostima, zvana poezija misli na Ivana Sokača čitava dvadeset četiri
sata, iz dana u dan. Nema mnogo poeta koji se mogu pohvaliti takvom privilegijom“

(književnik Čedomir Ljubičić, 1969-2020)

Goran Sultanović: https://youtu.be/CXK-mFIxr2g?si=xvw5zoRoKZgFYEmk
Dinko Glavaš: https://youtu.be/vSY3IKOomQ8?si=3ktj8cPy_mQH6tTl
Aljoša Vučković: https://youtu.be/XUtGJi6ek9Y?si=mavFD3S6j8IpEa8k
Caci Mihailović: https://youtu.be/9n_4Y-mZBaU?si=fteaTo__z-EPqnXp
Ivan Zarić: https://youtu.be/8ZhsNSj0H64?si=fLhBkYtFzll1xQPG

Pošta za Petrograd

Pišem ti stari, znam da si tamo.
Gledaš u bledo, tiho noćno nebo.
Ne prizivam davno odsanjana sunca.
I ne tražim vetar da pristigne amo.

Setiš li se mene kroz noć tvoju belu?
Još se srebrom sjaji okupana Neva.
Usamljeni Sergej u Angleter hotelu.
Opijen i mahnit da l’ još uvek peva?

Od svega što magli samo mi još priče,
u zvezdanom tkanju neba što me mami.
Ostale ko lađar da s palube viče,
kad se svetionik učini u tami.

Pišem ti deda, jer znam da si tamo.
Mraz ti pod kapom, sneg pod korak vrca.
Na studenom trgu samuješ na vetru.
…I ja sam u noći ko bez pola srca.

Budi mi dobro, slušaj šapat Neve.
Nismo stigli do nje ko dva stara druga.
Zalud ti je tuga, sve kroz pesme vidim:
petrogradske noći ko i murske deve.