HORMONSKA PERSPEKTIVA

Povremeni post može imati značajne koristi za metaboličko zdravlje, ali pol igra važnu ulogu u odgovoru organizma.

Povremeni post (intermittent fasting) je oblik ishrane koji se temelji na rasporedu unosa hrane, a ne nužno na njenoj količini.

povremeni post

Najčešći obrasci uključuju 16:8 (16 sati posta, 8 sati jedenja), 5:2 (dva dana restrikcije kalorija nedeljno), i varijante poput 24-časovnog posta nekoliko puta mesečno.

Iako mnogi ljudi navode benefite posta, naučni dokazi pokazuju da muškarci i žene mogu reagovati različito na ovakav režim – posebno na hormonskom nivou.

1. Hormonski odgovori kod muškaraca

Kod zdravih muškaraca, povremeni post može dovesti do:

  • Povećanja insulinske osetljivosti i boljeg upravljanja glukozom.

  • Blagog povećanja testosterona i hormona rasta (GH), posebno tokom dužih perioda bez hrane.

  • Smanjenja insulina i leptina, što može doprineti boljoj kontroli apetita.

  • Veće oksidacije masti, što pomaže u redukciji telesne mase bez značajnog gubitka mišića – naročito uz trening.

Muški endokrini sistem generalno toleriše periode posta bez značajnih poremećaja jer nije tako „fino podešen“ na metaboličke signale povezane s plodnošću kao kod žena.

2. Hormonski odgovori kod žena

Kod žena je slika složenija zbog njihove reproduktivne osjetljivosti na energetski deficit, što može izazvati:

  • Poremećaj luteinizirajućeg hormona (LH) – ključnog za ovulaciju.

  • Smanjenje estradiola i progesterona, što može dovesti do neredovnih menstruacija ili amenoreje (izostanka menstruacije), naročito kod mršavijih žena.

  • Povećanu osetljivost na kortizol – hormon stresa, koji može pogoršati osećaj anksioznosti i poremetiti san.

  • Potencijalni pad štitnih hormona (T3), koji usporavaju metabolizam u uslovima smanjenog unosa energije.

Zbog svega ovoga, predug post ili prečesta restrikcija kod žena može negativno uticati na hormonalni balans, posebno ako nije pažljivo ispraćen.

3. Uloga energetskih rezervi i telesne mase

Žene s nižim procentom telesne masti ili one s narušenim hormonskim statusom (PCOS – policistični jajnici, hipotireoza) mogu biti znatno osetljivije na post.

Nasuprot tome, žene sa insulinskom rezistencijom (npr. kod PCOS) mogu imati koristi od blagih oblika povremenog posta – uz kontrolu.

4. Šta pokazuju praksa i istraživanja?

  • Studije na životinjama često pokazuju štetnije efekte posta kod ženki, uključujući poremećaje ciklusa i hormonalne oscilacije.

  • Kod ljudi, istraživanja su ograničena, ali neka pokazuju pogoršanje šećera u krvi kod žena koje poste 18+ sati dnevno.

  • Umereni režimi (12–14 sati posta) bolje su podnošljivi za žene nego ekstremniji modeli.

Zaključak

Povremeni post može imati značajne koristi za metaboličko zdravlje, ali pol igra važnu ulogu u odgovoru organizma.

Kod muškaraca su benefiti često izraženiji i stabilniji, dok kod žena postoji veći rizik za hormonske disbalanse, posebno ako post nije dobro prilagođen ciklusu, telesnoj masi i nivou stresa.

Individualni pristup, praćenje simptoma i pažljivo osluškivanje tela ključni su ako se povremeni post praktikuje – naročito kod žena.